Govor prof. dr. sc. Andrije Hebranga, izaslanika Predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar Kitarović (Macelj, 7. lipnja 2015.g.).

Draga braćo i sestre, preuzvišeni oci biskupi, dragi svećenici, članovi udruga, poštovani predsjedniče i članovi Udruge Macelj 1945.,

posebna mi je čast obratiti vam se u ime Predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar Kitarović. Prenosim vam njezine pozdrave, kao i izraze duboke sućuti svim obiteljima nevinih žrtava komunističkih zločina koje leže pred nama, na Maceljskoj gori i na gotovo tisuću neotkrivenih grobišta diljem lijepe naše Domovine.Danas smo se molili za njihove duše, ponovno oplakali njihove živote i opet se pitali kako to da nakon sedamdeset godina još nisu imenovani ubojice, još nisu otrkiveni i obilježeni grobovi žrtava. Molimo se i tražimo dostojanstvo svake žrtve bez obzira na pripadnost, jer život čovjeka je najveća vrijednost na zemlji.

Naša savjest nije čista, jer naša generacija nije vratila dug nevinim žrtvama hrvatskog Križnog puta. Pitamo se, kako to da smo toliko puta birali da nas vode oni, kojima je glavni politički cilj bio zatajiti žrtve najvećeg pokolja u mirnodopskoj Europi? Kako to, da su ovdje pokopane 1 163 maceljske žrtve deset godina ležale u vrećama čekajući dostojanstven pokop i to u našoj, neovisnoj i domoljubnoj Hrvatskoj? I tko zna do kada bi tako nedostojno ležali ti posmrtni ostaci, da nismo organizirali pokop zahvaljujući silnoj domoljubnoj i kršćanskoj energiji tadašnjeg župnika fra Drage Brgleza i našoj Udruzi Macelj 1945.

Ubijanje nevinih, žicom vezanih zarobljenika izraz je besćutnosti i neljudskost komunističkih zločinca. Do tada antifašistička crvena petokraka izjednačila se je s drugim pokretima koji su gradili svoju vlast na kostima političkih neistomišljenika. O tim zločinima komunizma uči nas rezolucija Europskog parlamenta koja kaže da nema pomirbe bez istine. Laž o komunističkim žrtvama, toliko promicana u režimskim medijima i udžbenicima, uzrok je duboke podjele u hrvatskom društvu zbog koje ne možemo naprijed.

Danas, kada imamo objavljeno priznanje udbinog pukovnika Jefte Šašića da je zapovjed za ubijanje dvije stotine tisuća ljudi nakon II. svjetskog rata dobio od Josipa Broza, sljedbenici njegove ideologije još uvijek taje tu istinu od naroda. Taje zločin u kojemu je crvena zvijezda petokraka od antifašističkog simbola postala simbol zla.

Tri zločina nad žrtvama

Sljedeći put pod istim znakom crvene petokrake počinjeni su zločini u Domovinskom ratu. Zaštitnici petokrake prešućuju da je na hrvatskoj strani obrane pobijeno osam tisuća civila, od čega polovina žene i djeca! Iako su o tome objavljeni dokazi, kriju i tu istinu i udaljavaju nas od pomirbe. Ne slušaju miroljubivu poruku Pape Franje, koji nam je o tom ratu rekao: „Vi nema pravo zaboraviti svoju povijest, nego na njoj graditi mir!". Civilne žrtve iz Domovinskog rata najbolji su dokaz da narod koji zaboravlja svoju povijest osuđen je da ju ponavlja!

Danas ovdje nad kostima mučenika moramo reći istinu. Nad ovim žrtvama komunizma zločin je ponovljen tri puta. Prvi puta kada su vezanih ruku žrtve likvidirane po kratkom postupku. Drugi puta, kada je Račanova koalicijska vlast nakon 2 000-te godine zabranila rad saborskoj Komisiji koja je istraživala grobišta, poput ovog na Maceljskoj gori. Treći zločin nad tim žrtvama počinila je aktualna Milanovićeva vlast, kada je odmah na početku mandata ukinula Ured zaistraživanje komunističkih zločina. Osnovali smo ga u dogovoru s europskim institucijama da istražimo i obilježimo mjesta stradanja. Stigli smo istražiti tridesetak prvih lokaliteta i otkopati prve tri jame na obroncima Gračana.

U jamama smo pronašli posmrtne ostatke maloljetnih osoba vezanih žicom i pobijene pacijente obližnje bolnice Brestovac.Ti ubijeni maloljetnici i pacijenti, kao i kose djevojaka nađene u Hudoj jami, dokazuju da su lagali Mesić i Josipović kada su rekli da su u jamama ubijeni krivci, neprijateljski vojnici. Zbog dokaza istine koje je pružio Ured za istraživanje komunističkih zločina, Milanovićeva Vlada ga je odmah ukinula a daljnja istraživanja povjerila čovjeku koji je do zadnjega časa bio visoki dužnosnik Udbe, organizacije koja je te pokolje i organizirala. Jasno je da su istraživanja ponovno usporena kako bi nestali i posljednji živi svjedoci a istinu zauvijek sakrila hrvatska zemlja.

Najveći grijeh naše generacije je činjenica da još uvijek, nakon četvrt stoljeća naše neovisne hrvatske države, nismo otkrili istinu o žrtvama komunističkih zločina. Upravo to je razlogom dubokih podjela u našem narodu, podjela koje nas iscrpljuju i sprječavaju da idemo naprijed. Onima koji nam poručuju da se prestanemo baviti prošlošću, poručujemo da ni jedan narod koji nije riješio dvojbe prošlosti nema ni budućnost. O tome je Sveti Otac jasno rekao: „Narod koji zaboravlja svoje sjećanje, nema budućnost!".

Ipak, imamo još prilike to ispraviti. Na kostima komunističkih žrtava učili smo što je komunizam i zato smo ga srušili i stvorili slobodnu Hrvatsku. Na istini o tim žrtvama moramo graditi i našu pomirdbu a s njom i uspješniju budućnost! To dugujemo ovim kostima nad kojima stojimo i molimo se, to dugujemo nevino ubijenima, jer jedino ako tako postupimo njihova žrtva neće biti uzaludna. Dugujemo to i budućim generacijama koje treba odgajati na istini. Na nama je da ispravimo najveću ljudsku, moralnu i političku nepravdu mirnodopske Europe i naše drage Hrvatske! To možemo uspjeti jedino ako izaberemo da nas vode ljubitelji povijesne istine i svoje Domovine. Prilika za to će se uskoro ukazati i nemojmo ju ponovno propustiti!

Iskopajmo skrivenu istinu iz hrvatskih jama, to dugujemo našim mrtvima ali i onima koji dolaze iza nas. Za njih smo stvorili Hrvatsku, za njih ju učinimo sretnom državom koja počiva na poštivanju svih žrtava, na ljubavi prema čovjeku i na domoljublju, toj divnoj energiji koje pokreće sve narode svijeta. Učinimo to i ispunimo dug naše generacije prema povijesti i prema budućnosti!

prof. dr. sc. Andrija Hebrang
fotografije: Ljubomir Škrinjar