Teror jugobalkanizma

Mentalno okorjeli jugobalkancii njihovi nasljednici na vlasti u Hrvatskoj uništavaju njenu budućnost dok većina naroda sramotno drži oči širom zatvorene i pravi se da ne vidi kako nasukani hrvatski brod sve brže tone. Da paradoks bude veći, upravo će ta većina platiti najveću cijenu za bivšu politiku trenutno vladajućih političara daljnjim osiromašenjem, nezaposlenošću i dužničkim ropstvom.

Pljačkaško-korupcionaško orgijanje'bivših' Jugoslavena, koje se od instaliranja velikog meštra sveg hrvatskog nereda za Tuđmanova nasljednika ponovo vrši nad hrvatskim narodom, nije ništa drugo do nastavak 'snađi se druže' jugokriminala iz bivšeg sustava i otvorena sabotaža sveg onog što se postiglo pobjedom u Domovinskom ratu. Naime, nakon Tuđmanove smrti s Mesićem je na površinu ponovo isplivala osvete željna 'bivša' jugomafija koja, dobro umrežena i ojačana na svim razinama društva, pogoduje svojim obiteljima, kumovima i članovima u pljački i destabilizaciji novostvorene hrvatske države.

Do Tuđmanove smrti hrvatsko je gospodarstvo unatoč ratu te golemim troškovima obrane i obnove bilo predmet ljubomore mnogih zemalja u tranziciji. Društveni bruto proizvod (BDP) rastao je po stopi od 6 posto godišnje, vanjski dug iznosio je 8.1 milijardu US $ (polovica od toga naslijeđeni dio duga bivše Jugoslavije) ozračje za gospodarski PovratakPovratkom na vlast bivših jugokomunista s Mesićem na čelu u Hrvatskoj je zavladao programirani kaos, a život običnog čovjeka srozan je na nezamislivu razinu siromaštva i poniženosti. Od tada, osim Crkve i još nekoliko marginaliziranih oaza domoljublja, nitko se više ozbiljno ne bavi stvarnim problemima u društvu niti popravljanjem katastrofalne štete koju jugonostalgičari na vlasti, udbaši, crveni menedžeri, sumnjivi tajkuni, podmetnuti glavni analitičari i medijski spin doktori(ne)namjerno ostavljaju za sobom.i društveni napredak bilo je povoljno, ljudi su radili, imali osjećaj sigurnosti, vjeru u bolje sutra i bili sretni.

Povratkom na vlast bivših jugokomunista s Mesićem na čelu u Hrvatskoj je zavladao programirani kaos, a život običnog čovjeka srozan je na nezamislivu razinu siromaštva i poniženosti. Od tada, osim Crkve i još nekoliko marginaliziranih oaza domoljublja, nitko se više ozbiljno ne bavi stvarnim problemima u društvu niti popravljanjem katastrofalne štete koju jugonostalgičari na vlasti, udbaši, crveni menedžeri, sumnjivi tajkuni, podmetnuti glavni analitičari i medijski spin doktori(ne)namjerno ostavljaju za sobom.

Puno ljudi je uvjereno da se novostvorena hrvatska država na taj način želišto više iznerediti, osiromašiti i balkanizirati kako se po ničemu ne bi razlikovala i odvojila od drugih članica 'Naše Regije'. Postalo je naime sasvim razvidno kakoje primarni politički cilj 'bivših' Jugoslavena ponovno instaliranih na vlast u Zagrebu da po instrukcijama i pod patronatom Londona stvore društveno političke predpostavke za ponovno vraćanje Hrvatskeu novo jugoslavensku regionalnu zajednicu Zapadni Balkan.

Povratak u balkansku prošlost

I dok su svi drugi srednjoeuropski narodi, koji su prošli slične traume komunizma (Mađari, Česi, Slovaci, Slovenci) progresivno krenuli naprijed u svoju bolju, europsku budućnost, Hrvati se pod vlašću recikliranih jugokomunista vraćaju natrag u svoju 'bolju' balkansku prošlost. Svakom tko je imao dvije čiste u glavi bilo je jasno da će nakon odlaska Mesića i Sanadera i dolaska na njihova mjesta dvojice političkih žutokljunaca iz stranke bivših jugokomunista, Josipovića i Milanovića, u Hrvatskoj biti još gore. S njima na vlasti rasprodaja najvrijednijeg nacionalnog bogatstva, rasipanje novca, gubitak radnih mjesta i vanjsko zaduživanje dobilo je još veći zamah.

NasljedniciSvakom tko je imao dvije čiste u glavi bilo je jasno da će nakon odlaska Mesića i Sanadera i dolaska na njihova mjesta dvojice političkih žutokljunaca iz stranke bivših jugokomunista, Josipovića i Milanovića, u Hrvatskoj biti još gore. S njima na vlasti rasprodaja najvrijednijeg nacionalnog bogatstva, rasipanje novca, gubitak radnih mjesta i vanjsko zaduživanje dobilo je još veći zamah.Vanjski dug koji je 2000- te godine iznosio 8.1 milijardu US $ i od tada raste po stopi od 295 posto nastavio je vrtoglavo rasti i već je dosegnuo 75.7 milijarde US $ ili 74 posto BDP-a.Povrh toga, pad industrijske proizvodnje i BDP-a već jedanaesti kvartal za redom te drastičan porast nezaposlenosti i siromaštva, ovrha i beznađa, svakim danom sve više pritišću i guše običnog čovjeka. Najstrašnija posljedica povratka na vlast 'bivših' Jugoslavena jest to što su većini ljudi u Hrvatskoj zatrli nadu u bolju budućnost i mnoge doveli do toga da zbog očaja i siromaštva sami sebi oduzimaju život. S takvim političarima za kormilom države hrvatski brod dramatično puca po svim šavovima i bezglavo pluta prema desetljećima ponižavajućeg siromaštva i dužničkog ropstva u živom blatu 'Naše Regije'.

Zapanjujuće je da, unatoč svemu, većina birača koja (ne)izlazi na izbore još uvijek povjerava svoju sudbinu i sudbinu svoje djece u njihove ruke.To je sigurno neoprostiva sramota koju hrvatski narod nanosi sam sebi. I nešto što hrvatski saveznici i prijatelji u svijetu, prije svih Nijemci i Amerikanci, nikako ne mogu razumijeti niti oprostiti Hrvatima. Tako da im nakon toga i nije preostalo drugo nego rezignirano odmahnuti rukom i pomiriti se s planom Londona da se Hrvatska, preko 'bivših' Jugoslavena na vlasti, ponovo utopi u'novu' zapadnobalkansku regionalnu zajednicu pod dominacijom Srba.

Svakom tko je pratio tijek događaja u Hrvatskoj nakon Tuđmanove smrti nije bilo teško primjetiti kako su povratkom na vlast bivši jugokomunisti i novinari, s Mesićem na čelu, vršili sustavnu egzekuciju svega onog u što je hrvatski narod vjerovao da će mu postignuće slobode i vlastite države donijeti. Pogledajte samo što izjavljuju i rade njegovi istomišljenici i nasljednici, Josipović, Milanović i Pusićka. Uz nastavak Mesićeve politike oživljavanja bivših podjela, lustraciju nepodobnih Hercegovaca, Imoćana, Ličana i drugih domoljuba s političke scene i iz javnog života, ponovno spajanje potrganih veza i odnosa s državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, poglavito Srbijom, prioritet je njihova političkog djelovanja.

Jugobalkanski teret

Ne zanima njih puno integracija Hrvatske utamo gore nekakvu Europsku zajednicu u kojoj se Hrvatska inače formalno nalazi. Pa onda ni EU ne zanima puno 'njihova' balkanska Hrvatska. Koju,od Mesićevog Balkanskog summita u Zagrebu u studenome 2000-te god. i Račanovog potpisa na Pakt o zajedničkoj stabilizaciji i pridruživanju država nastalih raspadom bivše Jugoslavije (minus Slovenija + Albanija) i onako tretiraju isključivo kao zapečećenu članicu Zapadnog Balkana.

Treba dakle jasno reći da su nagomilani problemi i sve izglednija nešto liberalnija Jugoslavija pod imenom Zapadni Balkan koji trenutno guše hrvatski narod i državu izravna posljedica nemara, naivnosti i političke nepismenosti većine hrvatskih birača. Zar oni zaista ne vide da su odnarođeni 'bivši' Jugoslaveni na vlasti i ključnim položajima u društvu rak rana današnje hrvatske države? Da su najveća kočnica njenom razvitku i prijetnja njenoj stabilnosti. Zar zaista ne vide koliki su ti okamenjeni jugobalkanci današnjoj, europskoj Hrvatskoj, bizaran i nepotreban teret zbog kojeg ona izgleda politički nezrela, zapuštena i promašena država?

ApsurdZar ne vide da trenutnog hrvatskog predsjednika, premijera i ministricu vanjskih poslova ozbiljne države i političari ignoriraju ili im ne pokazuju poštovanje koje te institucije jedne države, poglavito EU članice, inače zaslužuju? Zar ne vide koliko je apsurdno u današnjoj hrvatskoj državi birati na vlast 'bivše' Jugoslavene koji vode novojugoslavensku politiku i odaju počasti Titu. To je izvan svake pameti. Smiješno, zatucano i neoprostivo štetno.Zar ne vide da trenutnog hrvatskog predsjednika, premijera i ministricu vanjskih poslova ozbiljne države i političari ignoriraju ili im ne pokazuju poštovanje koje te institucije jedne države, poglavito EU članice, inače zaslužuju? Zar ne vide koliko je apsurdno u današnjoj hrvatskoj državi birati na vlast 'bivše' Jugoslavene koji vode novojugoslavensku politiku i odaju počasti Titu. To je izvan svake pameti. Smiješno, zatucano i neoprostivo štetno.

Ako promotrimo stvari s stajališta zdravog razuma i povijesnog iskustva, onda jedino kompletan idiot može povjerovati da će 'nova'regionalna zajednica država nastalim raspadom bivše Jugoslavije (minus Slovenija+Albanija) donijeti nešto dobro Hrvatima. Svaki bi Hrvat morao znati kroz kakve je masakre, patnje, poniženja i progone prolazio njegov narod u dvije takve bivše, u krvoproliću potrgane jugobalkanske zajednice.

I nitko ga ne bi smio uvjeriti kako je to bilo toliko dobro za Hrvate da bi izborom 'bivših' Jugoslavena na vlast sve to trebali još jedan put ponoviti. Na žalost, izgleda da mnogi Hrvati još nisu naučili lekciju iz svoje mukotrpne povijesti. Pa im se ona, preko odnarođenih političara,stalno ponavlja. Jedan put kao tragedija a drugi put kao farsa. U Hrvatskoj se mora unaprijediti politička pismenost kako bi se većina naroda mogla ponašatiu skladu sa zahtjevima vremena i vlastitim nacionalnim interesima. Ako vi jednom malom narodu koji je stoljećima prije toga bio okupiran i otuđivan date slobodu, a da pri tom ne unaprijedite njegovu političku pismenost, on tu slobodu vrlo lako može izgubiti.

Nevjerojatan politički apsurd

Većina hrvatskog naroda koja danas živi u granicama svojekonačno slobodne države rođena je i odgojena u bivšoj jugobalkanskoj tamnici u kojoj je bila podvrgnuta strogom odnarođivanju. Uz krutu indoktrinaciju jugopartijskim lažima i mitovima u obrazovnom sustavu i medijima, spektakularne partizanske filmove i grandiozne jugopartijske manifestacije, neizostavni dio sustavnog ispiranja mozga bilo je nametanje odbojnosti i mržnje prema 'hrvatskom fašizmu, nacionalizmu i separatizmu'. Kako se u bivšoj Jugoslaviji službeno zvala želja hrvatskig naroda za vlastitom slobodom i državom. Sve je to ostavilo dugoročne posljedice i veliku zbrku u glavama mnogih Hrvata.

Nakon kratkotrajnog perioda političke slobodeza vrijeme Tuđmana, vrata su se malo odškrinula i počelo se raditi na demontaži jugotitoističkih laži, predrasuda i mitova. Aktivno se radilo na podizanju svijesti o važnosti vlastite slobode, nacionalnih vrijednosti i interesa. No, nakon njegove smrtita vrata su treskom zatvorena jer je hrvatski narod pao na ispitu političke zrelosti dopustivši da bude obmanut zavodljivim obećanjima i lažima 'bivših' Jugoslavena i vlastitim izborom ponovo postane talac njihove politike i svjetonazora.

Tako danas u Hrvatskoj imamo jedan zaista nevjerojatan politički apsurd. Hrvati već preko 20 godina žive slobodno u svojoj vlastitoj državi, a njima još uvijek vladaju 'bivši' titoisti i jugobalkanci koji mu rade isto ono što su mu radili desetljećima prije u bivšoj Jugoslaviji.

Ugledni i višekratno nagrađivan američki novinar, urednik vijesti i redoviti komentator ''The Washington Timesa'', Jeffrey T. Kuhner, (u svojoj kolumni od 23. lipnja 2011) genijalno je i kristalno jasno u jednoj jedinoj rečenici fokusirao izvor svih hrvatskih nevolja: ''Problem Hrvata je u tome što su srednjoevropski narod kojim vlada balkanska politička klasa – nepoštena, korumpirana i nesposobna''. Ako ta odnarođena balkanska politička klasa i nakon nadolazećih predsjedničkih i parlamentarnih izbora nastavi vladati Hrvatskom, onda neka joj Bog pomogne. Situacija u kojoj se sada nalazi nije ništa prema onom što je u budućnosti čeka.

Željko Dogan