Čornobylj

U hrvatskom standardnom jeziku uobičajeno je i normativno strana imena preuzimati u izvornom grafijskom obliku jer na taj način uvažavamo onomastičku činjenicu njihove izvornosti, nepromjenljivosti i ustaljenosti. To pak ne vrijedi za mali broj stranih imena koja su još u prošlim stoljećima kroatizirana (Rim, Beč, Prag, Budimpešta, Bukurešt, Atena, Solun...).

DativU tekstu se je našao i normativno problematičan dativ jednine pridjeva ruski u izrazu "prema ruskome jeziku". U gramatikama hrvatskoga jezika redovito se navodi da pridjevi muškoga roda u dativu jednine mogu imati po tri varijantna istoznačna oblika, npr. ruskom, ruskome, ruskomu. U drugim slavenskim jezicima koji imaju deklinacijski sustav u dativu jednine je neokrnjeni nastavak, a tako je bilo i u hrvatskom jeziku do konca 19. st. od kada su jezičnu politiku počeli voditi vukovci koji su smatrati da se u svem treba ugledati u narodni jezik.Izvorni grafijski ostvaraji ovih imena ne rabe se u hrvatskom jeziku (Roma, Wien, Praha, Budapest, Bucureşti, Athānai, Thessaloníki...) osim kao imena poduzeća ili sportskih društava (npr. nogometni klub Roma u Rimu). Neka su imena, kao npr. Jakin za Anconu, otišla u zaborav, a druga se, kao npr. Mletci odnose na Veneziu u doba kad je taj grad bio središte Mletačke Republike. U novije doba sva se strana imena preuzimaju u hrvatski jezik u izvornom obliku, dakle Dayton a ne Dejton, Čornobylj a ne Černobil...

U Hrvatskom pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Dayton je ostao Dayton (str. 195.), ali je na dvama mjestima navedeno da se može pisati i Černobil i Čornobil (str. 71., 191.). Dvojnost grafijskih ostvaraja je preporučena i za ostala ukrajinska imena (Kijev i Kijiv, Lvov i Ljviv, Dnjepar i Dnjipro, Dnjepropetrovsk i Dnjipropetrovsk, Harkov i Harkiv...).

Da bude ovo jasnije, evo navoda iz Hrvatskoga pravopisa: "S obzirom na to da su i osobna i ostala imena iz ukrajinskoga u hrvatski često ušla prema ruskome izgovoru, istovrijedno je i njihovo pisanje prema transfonemizacijskim pravilima koja vrijede za prenošenje ukrajinske ćirilice na hrvatsku latinicu: Čornobilj, Kijiv, Ljviv, Dnjipro, Dnjipropetrovsk, Harkiv, Sergij Bubka, Andrij Ševčenko, a za nova imena mjesta i osobna imena preporučuje se transfonemizacija iz ukrajinskoga jezika. Za znanstvene potrebe (zemljovidi, filološka istraživanja i sl.) moguće je primjenjivati i transliteraciju." (str. 71.)

Čega sve u ovom navodu nema. Najprije o izrazu "imena su (...) često ušla prema ruskome izgovoru". Prilog često znači ponavljanje, dakle trajanje s prekidima, a glagol ući i njegov glagolski pridjev radni ušla svršenost, trebalo je napisati često ulazila (trajanje i nesvršenost), a ne često ušla jer se te dvije riječi ni značenjski ni sintaktički ne može povezati. Budući da se radi o imenima koja su već ušla u hrvatski jezik, u toj je rečenici trebalo pisati uglavnom (većinom) ušla pa bi, što se tiče korektnosti hrvatskoga ostvaraja, sve bilo u redu.

Nadalje, u tekstu se je našao i normativno problematičan dativ jednine pridjeva ruski u izrazu "prema ruskome jeziku". U gramatikama hrvatskoga jezika redovito se navodi da pridjevi muškoga roda u dativu jednine mogu imati po tri varijantna istoznačna oblika, npr. ruskom, ruskome, ruskomu. U drugim slavenskim jezicima koji imaju deklinacijski sustav u dativu jednine je neokrnjeni nastavak, a tako je bilo i u hrvatskom jeziku do konca 19. st. od kada su jezičnu politiku počeli voditi vukovci koji su smatrati da se u svem treba ugledati u narodni jezik.

Ukrajinska imena

Danas od tih triju oblika normativan treba biti oblik s nastavkom -omu, a onaj s nastavkom -om i -ome treba vratiti u sferu razgovornoga i stilski obilježenoga govora. Krnji dativ jednine je zapravo srbizam, a za vokal -e u nastavku -ome nema etimološke potpore jer je na toj poziciji uvijek bio -u. U gornjem navodu za ukrajinska imena se kaže da su u PreuzimanjeU gornjem navodu piše da se ukrajinska imena mogu prenositi u hrvatski jezik transfonemizacijski i transliteracijski. Postavlja se pitanje, zašto samo ukrajinska imena i zašto na dva načina? Što je pak s preuzimanjem bjeloruskih imena ili i njih treba preuzimati posredstvom ruskoga jezika, transfonemizacijski ili transliteracijski, ili i jedno i drugo?hrvatski jezik ušla prema ruskomu izgovoru pa bi slijedom toga ruski jezik bio posrednik između ukrajinskoga i hrvatskoga jezika. To nije tako. Sva ta imena jesu srbizmi ruskoga podrijetla koji su uneseni u hrvatski jezik.

Ukrajinska imena je trebalo izravno preuzimati iz ukrajinskoga jezika, a ne iz srpskoga ili, kako to u navedenom pravopisu piše, iz ruskoga, dakle posredništvo dvaju jezika, srpskoga i ruskoga. Ruski jezik je, kad se radi o ukrajinskim imenima, bio samo posrednik između ukrajinskoga i srpskoga jezika. To je zato što je sve do nedavno Ukrajina bila poimana kao dio carske, potom sovjetske Rusije. Informacije o Ukrajini u svijet su išle preko sovjetske novinske agencije kojoj je sjedište bilo u Moskvi.

Nadalje, u gornjem navodu piše da se ukrajinska imena mogu prenositi u hrvatski jezik transfonemizacijski i transliteracijski. Postavlja se pitanje, zašto samo ukrajinska imena i zašto na dva načina? Što je pak s preuzimanjem bjeloruskih imena ili i njih treba preuzimati posredstvom ruskoga jezika, transfonemizacijski ili transliteracijski, ili i jedno i drugo? Transfonemizacija je preuzimanje riječi stranoga jezika u hrvatski jezični sustav tako da se strani fonemi zamijene hrvatskim fonemima, fonološki istima ili sličnima, npr. engl. dandy postaje dendi, ali Dayton ne postaje Dejtn.

Transfonemizacija se odnosi na riječi koje imaju značenje, dakle na sve one koje nisu imena. Imena pak nemaju značenja nego služe samo za identifikaciju osoba ili zemljopisnih objekata. Kad se preuzimaju imena iz jezikā koji se služe ćirilicom, pravilo je da se vrši transliteracija tako da se svako ćiriličko slovo zamijeni odgovarajućim latiničkim slovom ili dvoslovom, npr. ukr. Чорнóбиль > hrv. Čornòbylj. Transliteracija je prijenos slovnoga sustava jednoga jezika u slovni sustav drugoga jezika, dakle slova jednoga slovopisa u drugi slovopis. Kad se preuzimaju riječi iz latiničkih jezika u ćiriličke, onda se prema izgovoru vrši transfonemizacija jer u ćiriličkim slovopisima nema slova za sve strane foneme.

Motivacije

Mnoga su zemljopisna imena motivirana nazivima biljaka pa tako i ime ukrajinskoga grada Čornòbylja. Ime Чорнóбиль je nastalo onimizacijom apelativa чорнóбиль što je jedan od triju ukrajinskih termin za crni pelin. Inače, postoji dvadesetak vrsta pelina (rod: Artemisia, porodica: Asteraceae) sa zajedničkim nazivom Artemisia: abrotanum, absinthium, alba, annua, arborescens, biasolettiana, caerulescens, campestris, dracunculus, incanescens, maritima, paniculata, pontica, saxatilis, scoparia, verlotiorum, vulgaris.
Ova posljednja vrsta (Artemisia vulgaris) je rasprostranjena u Europi, Aziji, sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi, raste u divljini, ljekovita je i izraste do dva metra.

U hrvatskom jeziku ta vrsta pelina ima nekoliko naziva: crni (obični, divlji) pelin, crnòbilj, komonika, metljika, osijenac, trlomet. U češkom je to - černobýl, u bjeloruskom - чарнóбыль, u ruskom - чернóбыль, u ukrajinskom чорнóбиль. Nazivi crnòbilj, černobýl, чарнóбыль, чернóбыль, чорнóбиль jesu veoma stari slavenski nazivi jer imaju istu tvorbu i motivaciju.

Motivirani su nazivom za biljku koja ima tamnosmeđu stabljiku, u narodnom poimanju crnu stabljiku. Svi su ti termini složeno-sufiksalne tvorenice, motivirane pridjevom u značenju crn i pokratom imenice u značenju biljka. U geografskoj enciklopediji na ruskom jeziku, vezano uz ime ukrajinskoga grada Čornòbylja, piše da je to ime vjerojatno nastalo od osobnoga imena Чьрнóбыль (Č'rnòbylj) što pak nije točno. Inače, u geografskim leksikonima (enciklopedijama) nije mjesto za etimološke objasnidbe kako je to bilo uobičajeno prije stotinjak godina.

Točno je da su imena mnogih naselja motivirana imenom osobe, ali ovdje se radi o motivaciji ukrajinskim narodnim nazivom чорнóбиль za biljku crni pelin. U ukrajinskom jeziku tu biljku još nazivaju i нéхворщ ili нéхворща, u poljskom pod utjecajem ukrajinskoga - niechworszcz ili czornobyl, a u ruskom - чернoбьíльник ili чернoбьíлье. Pod utjecajem latinskoga termina Artemisia vulgaris u nekim slavenskim jezicima postoje i dvočlani nazivi za tu biljku: hrv. crni (obični, divlji) pelin, češ. pelynĕk černobýl, bug. див пелин, polj. bylica pospolita, kaš. pszczeli ùkropnik, ukr. полин звичайний, rus. полынь обыкновенная.

Prije nuklearne avarije 26. travnja 1986. god. malo tko je znao za ukrajinski grad Чорнóбиль (Čornòbylj) koji je u spisima prvi put spomenut daleke 1193. god. Grad Чорнóбиль se je nalazio stotinjak kilometara sjeverno od Kyjiva, glavnoga ukrajinskoga grada. Nuklearka u kojoj je došlo do nesreće bila je smještena 18 km sjeverno od Čornòbylja, u predgrađu grada Prypjatj, na desnoj obali bjelorusko-ukrajinske rijeke rijeke Prypjatj. Sovjetske vlasti su tada htjele prikriti slučaj, ali je povišena radijacija iznad Skandinavije otkrila mjesto nesreće.

Nuklearna katastrofa

Službena sovjetska novinska agencija TASS (Telegrafska agencija Sovjetskoga Saveza) tada je sa zakašnjenjem informirala svijet o čornòbyljskoj nuklearnoj katastrofi, od njih su TANJUGOd agencije TANJUG novine (radio i televizija) u Hrvatskoj i Sloveniji su nekritički preuzeli oblik Černobil koji je tako u hrvatskom i slovenskom jeziku postao srbizam ruskoga podrijetla. Beogradski novinari su pri transfonemiziranju rusificiranoga oblika učinili tri dobra i jedno loše rješenje. Rusificirani oblik imena ukrajinskoga grada ima medijalni naglasak pa se je moglo promijeniti samo intonaciju u tom slogu ili oslabljeno pomaknuti tonsku silinu u prethodni slog, ovo drugo je i učinjeno, dakle rus. Чернóбыль > srp. Čèrnobil.to preuzele sve svjetske agencije, pa i jugoslavenski TANJUG (Telegrafska agencija nove Jugoslavije). Sovjetska agencija je ime ukrajinskoga grada rusificirala u obliku Чернóбыль pa su svi od njih preuzeli u svoj jezik rusificiranu formu imena ukrajinskoga grada, npr. Englezi kao - Chernobyl, Francuzi kao - Tchernobyl, Nijemci kao - Tschernobyl, Finci kao - Tqernobyl, Turci kao - Çernobil, Bjelorusi kao - Černobyľ, Poljaci kao - Czernobyl, Česi kao - Černobyl, Slovaci kao - Černobyľ, Srbi kao - Чернобил (Černobil), Hrvati i Slovenci kao - Černobil...

Od agencije TANJUG novine (radio i televizija) u Hrvatskoj i Sloveniji su nekritički preuzeli oblik Černobil koji je tako u hrvatskom i slovenskom jeziku postao srbizam ruskoga podrijetla. Beogradski novinari su pri transfonemiziranju rusificiranoga oblika učinili tri dobra i jedno loše rješenje. Rusificirani oblik imena ukrajinskoga grada ima medijalni naglasak pa se je moglo promijeniti samo intonaciju u tom slogu ili oslabljeno pomaknuti tonsku silinu u prethodni slog, ovo drugo je i učinjeno, dakle rus. Чернóбыль > srp. Čèrnobil.

U ruskom jeziku samoglasnik e palatalizira prethodni suglasnik ч pa se slijed че izgovara kao čje, od toga se je odustalo jer u srpskom jeziku ne postoji inicijalna suglasnička skupina čj, dakle ne Čjèrnobil nego Čèrnobil. Nadalje, ruski nepalatalni samoglasnik ы prenesen je kao i jer je u srpskom jeziku dokinuta opreka između palatalnoga i i nepalatalnoga y (zvanoga jeri).

Jedino gdje su pogriješili jest prijenos završnoga palatalnoga dvoslova ль koji je trebalo prenijeti kao љ jer u srpskom jeziku postoje imenice muškoga roda sa završnim fonemom /l'/. Srpski ostvaraj rusificiranoga ukrajinskoga imena Чорнóбиль ušao je u hrvatski jezik bez i jedne izmjene, dakle srp. Černobil > hrv. Černobil pa je stoga to srbizam ruskoga podrijetla. U odnosu na ruski izgovor postoje četiri izmjene pa hrvatski ostvaraj Černobil nije nastao prema ruskomu nego prema srpskomu izgovoru.
Ime ukrajinskoga grada trebalo je u hrvatski jezik preuzeti postupkom transliteracije, dakle ne Černobil [čèrnobil] nego Čornobylj [čornòbiľ].

Milan Nosić