Nastanak jugoslavenske himne

Negdje je valjda objavljen podatak, vjerojatno u podosta masovnom mediju: da su komunisti ukrali hrvatsku pjesmu i uz neke korekcije proglasili ju jugoslavenskom himnom. Ne bih reagirao da me u zadnjih mjesec dana nije priupitalo nekoliko mlađih ljudi je li to istina ili izmišljotina nekih Hrvatina.

Istina je. U "Hrvatskoj pjesmarici" tiskanoj na Sušaku 1881. objavljeno je stotinu dvadeset pjesama – "otačbeničkih", ljubavnih, napitnica itd. Među prvima je i pjesma "Oj Hrvati". Tekst : Oj Hrvati jošte živi / Rieč naših djedova, / Dok za narod srce bije /Njihovih sinova/ Živi, živi duh hrvatski/ Živit će vjekovma /Zalud ponor prieti paklu/ Zalud vatra groma.

Znači – sve je preuzeto u himnu "Hej Slaveni" samo što su Hrvati preimenovani u Slavene, a duh hrvatski u duh slavenski. Druga strofa (i početak treće) pjesme "Oj Hrvati" nije bila podobna jer se spominje Bog (koji nam dade dar slobode), te se veli da nam nitko ne smije ugrabiti to blago makar na nas navalile svega svijeta čete jer "Bog je s nami, tko proti nami/ S njime hajd pod pete".Tako su komunisti preskočili spominjanje Boga i slobode , u skladu s naravi svoje vladavine.

No uzeli su svršetak treće strofe, s neznatnim ispravkom. Ti stihovi u pjesmi "Oj Hrvati" glase: Mi stojimo postojano/Kano klisurine/Bio proklet izdajica/ Svaki domovine!
Nije pjesma "Oj Hrvati" jedina koju su nam oteli i preradili ili čak u silnoj neoriginalnosti preuzeli bez previše pitanja i bez srama. A najveći broj pripadnika "jugoslavenskih naroda i narodnosti" nije imao pojma da pjeva staru hrvatsku pjesmu. Pa ni većina Hrvata.

Toliko o tome. Za one koju su znali bit će zgodno podsjetiti se, za one koji nisu znali – eto lijepe anegdote.

Hrvoje Hitrec