O tenisu, skijanju i financijskim problemima

rema Goranu Ivaniševiću osjećam posebno poštovanje ne samo kao čovjeku i uspješnom tenisaču nego i kao Wimbledonskom pobjedniku. Tu njegovu i našu pobjedu sam posebno zapamtio jer se dogodila u, meni jednom od najtežih razdoblja u životu, jer su mi 20. lipnja 2001. - godine u groznoj prometnoj nezgodi blizu Šibenika, poginuli kćer Andrea u 28. godini i unuk Matija u dobi od godinu i pol. Šokantan i stresan meč i za Ivaniševića i za gledatelje, i, naravno, pobjeda vratili su me, na čemu sam igraču zahvalan, malo u relativnu životnu kvazinormalu.

Stoga njegova dvodnevna istupanja u Večernjaku (ponedjeljak i utorak) glede PBZ Indorsa nisu mogla ostati bez mojeg reagiranja. Reagiram kao ljubitelj tenisa, teniski ne baš bog-zna-kaj rekreativac, a usput spominjem i da sam svoj prvi „honorar" u vrijednosti dva cinčana dinara „zaradio" pobirajući lopte Dragutinu Punčecu na teniskim terenima na Šparti 1945. Ili 1946. godine, a danas su to vjerojatno igrališta Metalca pored hotela Panorama.

U Večernjaku od ponedjeljka „istrgnuo sam dva Goranova citata. Jedan je - da je ovogodišnji PBZ Indors bio malo tužniji i čudniji od prethodnih, osobito zbog toga što je Grad Zagreb otkazao sponzorstvo u posljednji čas. Ta je odluka, nastavlja Goran, došla nenadano i doista nije u redu da se diglo ruke od nas. Ovdje treba reći da je Gorani Ivanišević pomoćnik direktora Turnira. Druga izjava koja mi je zapela za oko je, citirat ću – Ako se mogao naći novac za Snježnu kraljicu, onda se trebao naći novac i za ovaj turnir, a ne da za neke imanovaca, a za neke nema". I ova izjava me je također natjerala na reagiranje jer sam uz tenis i veliki poštovatelj svjetskih skijaških uspjeha obitelji Kostelić.

U stvari radi se o dvije uspješne obitelji koje su iznjedrile svjetske klase u individualnim sportovima. Hamletovsko novčano pitanje je: tenis ili TroškoviZagrebački Indors, opet iz rukava, ima niže troškove, manji broj osoblja u organizaciji, a za Snježnu kraljicu je poznato da je to skupa priredba koja je prošle godine upravo zbog skupoće otkazana. Ove Snjezna Kraljicagodine nije, i potpomognuta je iz gradskog proračuna. Za teniski turnir je potrebna dvorana, dakle uglavnom interijer, a za Kraljicu uređenje Sljemenskih staza, prilaza, vode, teniskih topova, tribina i svega ostaloga, sve u eksterijerima.skijanje? Odgovor je – oboje. Ali u gradskoj blagajni, prema činjenicama, nema dovoljno novaca. Ali nema ni zadovoljstva sportskim rezultatima. Natjecanja s međunarodnim sudjelovanjem organiziramo i plaćamo mi kao porezni obveznici, kao i sponzori, a naslove odnose stranci. Tenis se u Zagrebu i u zemlji igra cijelu godinu i usuđujemo se čak i bez konzultacije s d. Rukavinom (čitaj iz rukava) reći da tenis u Zagrebu ima više i igrača i rekreativaca, nego što ga ima skijanje, koje se uz respektabilnu Snježnu kraljicu" „igra" dvadesetak dana u godini.

Uložiti u izgradnju hrvatske kuće slavnih skijaša na Medvednici i Sljemenu

Zagrebački Indors, opet iz rukava, ima niže troškove, manji broj osoblja u organizaciji, a za Snježnu kraljicu je poznato da je to skupa priredba koja je prošle godine upravo zbog skupoće otkazana. Ove godine nije, i potpomognuta je iz gradskog proračuna. Za teniski turnir je potrebna dvorana, dakle uglavnom interijer, a za Kraljicu uređenje Sljemenskih staza, prilaza, vode, teniskih topova, tribina i svega ostaloga, sve u eksterijerima.

Jesu li nam potrebne takve sportske manifestacije? U načelu da, ako ih možemo novčano pratiti. Ali, kada smo već ušli u „đir" svjetske turneje skijaških turističkih destinacija koje se reklamiraju i brendiraju upravo kroz natjecateljske skijaške utrke, gdje se publika u dvije ili tri generacije, mislimo na obitelji, poistovjećuje sa svjetskim skijaškim zvijezdama i opredjeljuje se kuda će i kada ići na skijanje, Zagreb, ma koliko za nas bio bijeli, sigurno nije i ne će biti u ni u budućnosti skijaška destinacija, jer naprosto snijega nema i treba ga praviti. Kao što nema snijega, tako nema ni novaca, a hoće li ga biti uskoro to nije moguće saznati. Toliko za „imiđlije" koji uspjeh vide u prijenosu na Eurosportu. A što sve prenosi Eurosport, što objavljuje CNN i njegova regijska inačica, poznato je i vidljivo za porast imidža svega što se tamo prenosi.

Stoga držimo da rulet - ima/nema - može iduće godine stati na – nema, pa će opet jednom Snježna kraljica ostati neokrunjenom. Stoga bi taj novac moguće je razmisliti, trebalo uložiti u izgradnju hrvatske kuće slavnih skijaša na Medvednici i Sljemenu, pod brigom obitelji Kostelić – od Gipsa do mlađih generacija, što bi bila garancija uspješnosti ako mladi i domaćži i inozemni početnici i napredni budu htjeli slušati, koja bi poslužila i kao škola za edukaciju nove generacije skijaških pobjednika.

A PBZ Indors zadržati i podržati, da ne nestane, jer će ga u buduće opet jednom teško biti dobit. Goranu Ivaniševiću Želim sve najbolje, ali i da mu se država oduži omogućujući mu veliku tenisku akademiju u Zagrebu ili Splitu, tamo gdje mladi imaju interesa postati svjetskim teniskim majstorima. Obiteljske tradicije i Kostelićevih i Ivaniševićevih su nesumnjivo dobar temelj za to.

Antun Drndelić