Do kada ćemo biti taoci zlonamjerno nametnutih mitova?

Nedavna javna prikazivanja dokumentarnog filma 'Huda jama' slovenskog povjesničara i istraživačkog novinara, Romana Ljeljaka, predstavljala su snažnu dozu otriježnjenja za sve one u Hrvatskoj koji su o drugu Titu i njegovoj 'vojsci spasa' znali samo ono što su im desetljećimaHuda-Jamanametali jugokomunisti. Jezivi prizori iz rudarskih jama punih kostura i lubanja Hrvata koji su 'morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti' do kosti su ogolili sve laži i mitove o 'ljubičici bijeloj' i 'slavnim četama partizana' . Duboko zatrpana istina o njihovim monstruoznim zločinima konačno je iznesena na svijetlo dana i data svakom da je vidi.

Oni koji su gledali taj stravični film i nakon toga dirljivi čin dostojnog ukopa kostiju izmasakriranih i u rudarska okna žive zazidanih nesretnika, teško su mogli suspregnuti suze. Shvaćajući na kakav su zvjerski način likvidirani i kakvi su nezamislivi patološki zločinci skrivali se iza brižljivo izglancanih mitova o 'najvećem sinu naših naroda i narodnosti' i 'legendarnim komandantima NOB-a'. Zapravo genocidnim manijacima, odgovornim za smrt, zvjerska mučenja i progonstvo milijuna ljudi. Najviše Hrvata, koje su s posebnom strašću masovno tamanili, uvjereni kako će time zatrti sjeme iz kojeg bi samostalna hrvatska država mogla ponovo niknuti ('Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati svoju državu').

Nameće se dakle neizbježno pitanje - Zašto se takvog Tita i takvu borbu za Jugoslaviju, u današnjoj slobodnoj i demokratskoj hrvatskoj državi slavi? Zarhuda jamanije apsurd to što su Hrvati valjda jedini narod na svijetu koji imaju Trg najvećeg zločinca svog naroda u srcu glavnog grada ? Trg Maršala Tita. Nije li to očit znak kolebanja da se ispod zlokobne jugobalkanske prošlosti podvuče crta, a moderna hrvatska država (članica EU i NATO) postavi čvrsto na vlastite noge ?

Mnogi izvana na nas zbog toga gledaju s podsmijehom, jer je to izravni dokaz da su Hrvati politički prilično neuk i dezorijentiran narod koji na svojoj šahovnici ne zna još pravilno ni figure posložiti.

Naime, ako je Tito bio Hrvat, onda po logici stvari njegova borba za Jugoslaviju i komunizam nije bila borba za vlastiti narod, nego protiv vlastitog naroda. Koji je u golemoj većini privržen katoličkoj vjeri i europskoj civilizaciji. Znači, ne treba biti politički Einstein da bi se shvatilo kako pobjeda Titovih jugobalkanskih bezvjernika ('nosim kapu na tri roga i borim se protiv Boga') koji su na kraju 2. svjetskoga rata na konjima iz šume nahrupili u hrvatske gradove i sela, narodu nije donijela slobodu nego okupaciju. Što potvrđuje činjenica da su, nakon 1945. hrvatski nacionalni identitet, vjera, vrijednosti i gospodarski razvitak bili pod stalnom prijetnjom i udarima jugoslavenstva i velikosrpstva.

Podsjetimo se

Treba se prisjetiti kako unatoč zastrašujućim smaknućima, teroru i progonu, većina hrvatskog naroda nikada nije prihvatila Titovu jugokomunističku okupaciju i tiraniju nametnutu nakon 2. svjetskog rata.zatvorPružane su sve vrste otpora, od građanskog neposluha, javnih demonstracija do oružanih akcija. U zimu 1971. poslije masovnih studentskih demonstracija brutalno je slomljeno popularno nazvano 'hrvatsko proljeće'. Nakon čega je zatvoreno, mučeno i prognano tisuće aktivista za slobodu Hrvatske. Među njima i istaknute vođe: Tuđman, braća Veselica, Bruno Bušić, Vlado Gotovac, Šime Đodan, Budiša, Čičak i mnogi drugi.

No, ni to nije slomilo neuništivi slobodarski duh Hrvata. Mnogi od njih su i nakon toga, u i izvan Hrvatske, nastavili borbu za slobodu svog naroda. Sve dok se nisu, veličanstvenom pobjedom u Domovinskom ratu, uspjeli osloboditi jugotitoističkog kazamata i doći svome cilju.

No, nisu se svi veselili tome. Nakon prerane Tuđmanove smrti, Hrvatskoj se 'spontano' dogodio povratak na vlast 'bivših' jugotitoista. Mesić, detuđmanizacija i 'dobra stara vremena'. I umjesto da, konačno pomiren i ujedinjen, hrvatski narod nastavi uspješnu priču iz Domovinskog rata, osiguravajući time svojoj novostvorenoj državi dugi period političke stabilnosti, procvata vlastite slobode i jakog gospodarskog rasta, opet je vraćen u bivša vremena međusobnih podjela, novog 'regionalnog' kaosa i gospodarskog propadanja.

Razvitak situacije pod Račanom i Mesićem te Milanovićem i Josipovićem, jasno je pokazao kako se želi omalovažiti i sabotirati sve ono što je postignuto umesic-racanDomovinskom ratu. Budući da nacionalno izblijeđeni jugotitiosti, gledaju na Hrvatsku drugačijim očima nego autentični Hrvati koji su odgojeni u vjeri i duhu svog naroda, oni su hrvatskom politikom zvali i prihvaćali i ono što je u osnovi bila antihrvatska politika. Tako se od njihovog povratka na vlast Hrvatska počela traumatizirati i paralizirati najprije detuđmanizacijom, pa pokušajem da se na Haškom sudu za bivšu Jugoslaviju legitimna obrana od velikosrpske agresije osudi kao 'zločinački pothvat', pa puzećim projektom stvaranja 'nove' regionalne Jugoslavije pod imenom Zapadni Balkan, pa ćirilicom u Vukovaru, pa svastikom na Poljudu, itd. itd.

O 'bivšem' načinu rada i ponašanja ključnih državnih institucija, birokracije i mainstream medija ne treba ni trošiti riječi. Dovoljno je reći da su vodeći hrvatski TV kanali, radio programi, tiskani mediji pa i komentari 'čitatelja' toliko još preplavljeni 'bivšim' kadrom da ljudi koji se sjećaju vremena jugokomunizma ne vide neku veću razliku od onda i sad.

Najgore od svega je što i danas u Hrvatskoj srećete ili čujete ljude koji pričaju da je šteta što se Jugoslavija raspala ili kako bi bilo dobro sve zaboraviti pa opet (s nekim novim Titom) sve iz početka. Kada se u današnje vrijeme čovjek susretne s takvim pričama i načinom razmišljanja on jednostavno ostanetitooobez riječi jer je to izvan okvira zdravog razuma. Svakome tko ima dvije čiste u glavi jasno je da to može biti samo posljedica ponovne dominacije 'bivših' jugotitoista koji dobro umreženi na svim razinama hrvatskom društvu sustavno nameću ozračje razočarenja, prevarenosti i nebrige za vlastitu slobodu i državu.

Očito, nije lako srušiti lažne vrijednosti i mitove koje su velikosrpski umjetnici laži i nacionalno isprani jugotitoistički namjesnici u Hrvatskoj nametali narodu preko 45 godina i za sobom ostavili čvrsto isprepletenu mrežu svojih nasljednika da nastave tamo gdje su oni stali.

Stalnim nametanjem straha od 'ponovnog buđenja fašizma' i rušenjem svega što je uspješno, sljedbenici i ovisnici od Titova lika i dijela nastavljaju ('nevidljivo' poput svastike na Poljudu) boriti se protiv procvata hrvatske slobode. Javna pozornost smišljeno se udaljava od vitalnih nacionalnih interesa a u prvi plan guraju međusobne svađe i podijele, potiče promocija jugonostalgije i 'regionalna' balkanizacija Hrvatske. I dok se s Pernarom, Mostom i Živim zidom Sabor pretvara u festival komedije a u javnosti lome koplja o tome kako riješiti planetarni problem u vezi s pozdravom 'za dom spremni', sabotažastepinacgospodarskog oporavka Hrvatske (koji se nazire), te napadi na njene temeljne vrijednosti (jezik) postaju sve žešći.

U tako subverzivnom ozračju i okruženju imperativ je suočiti se s istinom o našoj prošlosti i sadašnjosti.

U jugotitoističkom režimu hrvatski narod je mentalno i duševno sustavno trovan lažima, obmanama i mitovima. Faza kroz koju sada prolazi je period mučnog liječenja od tog trovanja. No, to liječenje grčevito bojkotiraju oni koji su u bivšoj Jugoslaviji od tog trovanja fantastično živjeli.

Kada bi istina, tko je što uradio za vrijeme i nakon 2. Svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije, izišla na vidjelo bili bi srušeni mnogi zlonamjerno konstruirani mitovi nametnuti od jugovelikosrpske promidžbene mašinerije da bi se gušilo hrvatski narod. Zato Hrvatska mora inzistirati da se konačno skine zabrana pristupu zaplijenjenoj dokumentacije jasenovačkog logora. Koja je nakon ulaska 4. srpske brigade umentJasenovac prebačena u Beograd i tamo se već preko 75 godina čuva kao najveća vojna tajna. No, tome se 'bivši' velikosrbi i jugotitoisti grčevito opiru jer bi uvidom u tu dokumentaciju i beatifikacijom Stepinca sve njihove apsurdne i jezive optužnice na račun hrvatskog naroda bile izložene kao najprljavije laži i besmislice.

Već dugo se bije bitka između mita i istine o Titu, Jasenovcu i Stepincu. Ishod te bitke bit će vrlo važan za demontažu jugovelikosrpske promidžbe i politike kojom se od kraja 2. svjetskog rata guši procvat hrvatske slobode.

Od krajnjeg rezultata te bitke ovisi hoćemo li i dalje ostati taoci tih zlonamjerno nametnutih mitova ili ćemo konačno kao slobodni ljudi izići iz 'bivšeg' mentalnog ropstva.

Željko Dogan

Sri, 2-12-2020, 06:50:10

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.