Cilicija

Kraljevska dinastija

Za vrijeme vladavine Levona II. Cilicija je imala razdoblje gospodarskoga i kulturnoga procvata, bila je jedna od najvažnijih kršćanskih zemalja na Bliskom istoku. Nakon njegove smrti 1219. god. na prijestolje stupa njegova mlada kći Zabel (1216./1217. - 1252.) jer nije iza Levona II. ostao muški nasljednik. Zanimljivo je kako armenski vojskovođa, državni djelatnik, povjesničar Smbat Sparapet (1208. - 1276.) opisuje neuspjelo vjenčanje kraljevića Andrije i armenske kraljice Zabel (Izabele). Andrija (1210. - 1233., knez Galicije (1226. - 1229.) i (1231. - 1233.) bio je treći sin Andrije II. (1177. - 1235.), hrvatsko-ugarskoga kralja iz dinastije Arpadopića. Po povratku kopnenim putem iz petoga križarskoga pohoda (1217. - 1221.) Andrija II. je svratio Levonu II., armenskomu kralju Cilicije. Kralj Levon, piše Smbat Sparapet u Ljetopisu, iskazao mu je veliku počast i odveo ga u grad Tars. Tars je bio tada veliki grad Cilicijskoga armenskoga kraljevstva, rodno mjesto apostola Pavla. Odlučili su vjenčati svoju djecu pa su taj dogovor učvrstili pismeno i prisegom. Pred smrt Levon je, uz ostalo, naložio svojim knezovima da mu ispune želju: da udaju njegovu kćer Zabel za Andriju, sina hrvatsko-ugarskoga kralja, i nakon Andrijina dolaska u Armeniju da ga krune za kralja Armenije i podčine mu se. Godine 1222. knez Antiohijske kneževine Filip (kasnije je bio zatočen i umro u zatvoru 1226.) postao je muž kraljice Zabel jer je sin hrvatsko-ugarskoga kralja nije došao u Armeniju, doznavši za smrt kralja Levona II. [5]. Kraljević Andrija, sin hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II., nakon smrti armenskoga kralja Levona II. oženio se je Elenom (Marijom), kćerkom novgorodskoga i galicijskoga kneza Mstislava Udatnoga (1176. - 1229.).

Vardges Surenjanc, Povratak cilicijske armenske kraljice Zabel na prijestolje, 1909. (Izvor ilustracije)

Godine 1226. vlast preuzima dinastija Het(h)umida (Get(h)umida) i bez obzira na protivljenje Zabel udaju ju za mlađega sina novoga katolikosa Konstantina I. Het(h)uma I. (1213. - 1270.). Kada su Mongoli osvojili mnoge oblasti središnje Azije i Bliskoga istoka Hetum I. nastojao je s njima sklopiti armensko-mongolski savez protiv seldžučkoga Rumskoga (Ikonomiumskoga) sultanata (1077. - 1307.) i egipatskih Mameluka. Godine 1260. mongolska vojska na čelu s mongolskim vladarom Hulagu u savezu s Hetumom I. i njegovim zetom, antiohijskim knezom Boemundom VI. (fr. Bohemond de Poitiers) zauzumaju Alep i Damask. Nakon pada križarskih kraljevstava, islamizacije i Mongola, Cilicijsko armensko kraljevstvo je ostalo bez saveznika.

Hetum I. (zdesna) u glavnom gradu Mongolskoga kraljevstva 13. st. Karakorumu (Izvor ilustracije)

Godine 1266., u izbivanju Hetuma I. koji je tražio pomoć u Mongola, Mameluci su napali Ciliciju, opljačkavši mnoge gradove. U bitki, pod zapovjedništvom Smbata, sudjelovala su i dva njegova sina, kraljević Levon III. (kasnije je u krunidbi postao Levon II.) i Toros (1244. - 24. kolovoza 1266.). Kraljević Levon je bio zarobljen, a Toros je ubijen u bitki. Hetum I. pronašao je Ciliciju opustošenu do Adane, oslobođa sina Levona od zarobljeništva, silazi s prijestolja i odlazi u samostan.

Bitka Armenaca s Mamelucima. Kraljević Toros je ubijen (zdesna dolje), kraljević Levon III. zorobljen je (u središtu) (Izvor ilustracije)

Novi kralj Levon III. (1236. - 1289., vladao je 1269./70. - 1289.), nakon kratkoga zatišja pred buru, nastavlja otčevu politiku u području trgovine s europskim trgovcima i armensko-mongolskoga saveza. Obnovljena je luka Ajas koja je služila kao važno gospodarsko i političko središte između Istoka i Zapada. Početno razdoblje njegove vladavine obilježava uspon kulturnoga i gospodarskoga života u zemlji. Ipak, uskoro armenska Cilicija je ponovno napadnuta od strane egipatskih Mameluka. Mongolski su vladari u Perziji uz armensku potporu prodrli 1281. god. u Siriju, ali nisu mogli izvojevati pobjedu nad Mamelucima. Nakon toga Levon III. 1285. god. je sklopio nepovoljan ugovor s Egiptom. Levon III. umro je 1289. god., a njegov sin Hetum II. (1266. - 1307.) postaje cilicijski kralj. Nakon smrti Levona III. počeli su unutarnji sukobi između braće i osim Hetuma II. na prijestolje pretendiraju Levonovi sinovi: Toros, Smbat, Konstantin... Bratoubojička borba za vlast omogućava Mamelucima zaposjedanje novih područja u Ciliciji. Hetum II. kao franjevac provodio je u kraljevstvu pokatoličavanje i zajedno s Levonom IV. 1307. god. u Sisu predložio crkvenomu saboru da prihvati uniju s Katoličkom crkvom što je izazvao raskol u zemlji. Na tom saboru Sisu na kojem je sudjelovalo 48 biskupa i mnogi cilicijski knezovi izabran je novi katolikos Konstantin III. Kesaraci, pristaša zbližavanja Armenske apostolske crkve i Katoličke crkve, Sudionici Sabora, osim pet armenskih biskupa, prihvaćaju pojedine promjene prema katoličkomu obredu u bogoslužju. Godine 1301. Hetum II. odriče se krune u korist svojega sinovca Levona IV. (Torosova sina). Dana 17. studenoga 1307. god. kralj Levon IV. i njegov stric Hutum II. ginu blizu grada Anazarba, upavši u stupicu mongolskoga vojskovođe. Počela je nova borba za prijestolje između Smbata i Ošina, dvaju stričeva Levona IV., u kojoj je pobijedio Ošin (1283. - 20. srpnja 1320., vladao je 1308. - 1320.).

Minijatura iz Evanđelja kraljice Keran. Armenski kralj Levon III., kraljica Keran i njihovi nasljednici, 1272. (Izvor ilustracije)

Kralj Ošin kao i njegovi prethodnici nastavlja pokatoličavanje Cilicije što je izazvalo 1308. i 1309. god. pobunu naroda i dijela svećenstva. Ošin je ugušio nemire i sazvao 1316. god. novi sabor u Adani gdje potvrđuje odluke Siskoga sabora iz 1307. god. o uniji s Rimom. Zbližavanje dviju Crkava povezano je ponaprije s traženjem pomoći i potpore od strane kršćanskih europskih država jer je armenska Cilicija bila u okruženju muslimanskih zemalja koje stalno vrše najezde i pljačke, zauzimaju teritorij ili nepodnošljivo oporezuju stanovništvo. Nakon Adanskoga sabora Ošin 1318. god. traži pomoć od pape Ivana XXII. i francuskoga kralja Filipa V., ali pomoć nije stigla.

Artur Bagdasarov