Vardges Surenjanc

"Umjetnost ne poznaje nacije,
ali svaka nacija ima svoju umjetnost."
Vardges Surenjanc

Vardges Surenjanc je rođen 10. ožujka 1860. god. u Ahalciheu (Gruzija) u obitelji svećenika koji je bio učitelj povijesti religije. Godine 1868. zajedno s obitelji se je preselio u Simferopolj (Krym). Godine 1868. otca imenuju prezbiterom moskovske Armenske biskupije i obitelj se seli u Moskvu. Od 1870. do 1875. studira na moskovskom institutu istočnih jezika, a od 1875. do 1878. na arhitektonskom odjelu moskovskoga učilišta za slikarstvo, kiparstvo i graditeljstvo. Godine 1879. putuje bratu u München gdje se upisuje 1880. na arhitektonski fakultet umjetničke akademije. Nakon godinu dana studiranja prelazi na slikarski fakultet iste akademije. Godine 1885. završava studij slikarstva u klasi njemačkih slikara Friedricha Augusta von Kaulbacha (1850. - 1920.) i Otta Seitza (1846. - 1912.).

Vardges Surenjanc

Djelatnost

Od 1881. do 1883. putuje Italijom: Firenca, Milano, Mletci (Venecija), Rim. U Mletcima slikar posjećuje armenski katolički red mehitarista na otočiću San Lazzaro gdje izučava staroarmensku književnost na grabaru (staroarmenski jezik) i srednjovjekovno knjižno slikarstvo. Nakon putovanja piše teoretski članak o armenskoj arhitekturi koji je objavljen 1883. god. u listu "Megu Hajastani" (hrv. "Matica armenska"). Od 1885. do 1887. u sastavu ekspedicije ruskoga orijentalista V. Žukovskoga (1858. - 1918.) slikar putuje u Iran gdje stvara mnogo umjetničkih crteža i kompozicija.

Bogorodica i čedo Isus (Armenska Gospa), 1895.

Godine 1889. prevodi povijesnu dramu Williama Shakespearea "Richard III.". Od 1890. do 1891. predaje u sjemeništu Gevorgyana u Ečmiadzinu slikarstvo i opću povijest umjetnosti. Godine 1892. posjećuje srednjovjekovne gradove Ani i Sevan, izučava povijesne spomenike i armenske rukopise u ečmiadzinskom arhivu starih rukopisa.

Pogažena svetinja, 1895.

Crkva sv. Hripsime blizu Ečmiadzina, 1897.

Od 1892. god. Surenjanc sudjeluje u umjetničkom životu Moskve i Sankt-Peterburga. On je jedan od organizatora Prvoga skupa ruskih slikara 1894. god. U 1897. - 1898. putuje u Francusku i Španjolsku gdje stvara mnoštvo crteža. Godine 1901. u Bakuu je bila organizirana njegova prva i jedina samostalna izložba. Od 1910. god. je član umjetničke organizacije "Peredvižnjevci", zajednice ruskih slikara koji su imali za cilj popularizaciju umjetnosti u ruskom društvu. Zajedno s armenskim slikarima 1916. god. u Tbilisiju organizira Udrugu armenskih slikara.

Saloma, 1907.

Stvaralaštvo

Vardges Surenjanc se smatra začetnikom povijesnoga žanra u armenskom slikarstvu. Mnoge njegove slike prikazuju različite stranice armenske povijesti i mitologije. Najpoznatije su mu povijesne slike: "Pogažena svetinja" (1895.), "Crkva sv. Hripsime blizu Ečmiadzina" (1897.), "Semiramida kod pokraj leša Are Prekrasnoga" (1899.), "Ani, 11. st.”, “Izlazak žene iz crkve" (1905.), "Mkrtyč Hrimjan" (1906.), "Saloma" (1907.), "Povratak kraljice Cilicije Zabel (Izabele) na prijestolje" (1909.), "Firdusi čita poemu 'Šahname' šahu Mahmudu Ganzevi" (1913.) i druge. Surenjanc je poznat i kao grafičar, kazališni slikar, ilustrator knjiga: "Bahčisarajska česma" A. Puškina (1899.), "Rođendan infante" Oskara Wildea (1909.), "Hadži Murat" L. Tolstoja (1912.), armenskih narodnih bajki (1906. - 1914.) i mnogih drugih.

Povratak kraljice Cilicije Zabel (Izabele) na prijestolje, 1909.

Godine 1917. slikar se seli u Jaltu gdje radi na umjetničkim crtežima armenske crkve sv. Hripsime. Preminuo je 6. travnja 1921. god. u Jalti (Krym) i pokopan je kod crkve sv. Hripsime (v. http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/23926-armenska-crkva-sv-hripsime-u-jalti.html). Njegove su slike prikazane na izložbama u Berlinu, Londonu, Krymu (Feodosija, Jalta, Simferopolj), Moskvi, Parizu, Petrogradu, Pragu, Rostovu i Tbilisiju.

Artur Bagdasarov