Dragi Hrvati! Svima vama u domovini Hrvatskoj, svima vama raseljenima diljem svijeta, mojim dragim kolegama hrvatskoga jezika čestitam blagdan Hrvatskoga jezika!

A. Bagdasarov

Zakletva nije uvijek prisega

U Školskom rječniku IHJJ iz 2012. nalazimo na str. 888. "zakletva v. prisega". Školski rječnik normativne savjete u svojem Uvodu potkrjepljuje uputnicama uz pomoć oznaka v. i →, gdje kratica v. upućuje porabnika na "standardnojezično prihvatlijiviju riječ" (str. XIX.) U istom se rječniku prije natuknice zakletva navodi glagol "zakleti ... obvezati koga zakletvom da što učini". Autori navode definiciju glagola zakleti, rabeći upravo riječ zakletva, a ne prisega. Jesu li riječi zakletva i prisega potpune istoznačnice? Često ubrzavamo proces leksičke normalizacije i bez dodatnoga i prethodnoga istraživanja odlučujemo što mora ući u normativni rječnik, a što pak ne. Takvih je primjera mnogo u normativnim rječnicima kada bez ozbiljne raščlambe umjetno rješavamo koja riječ mora ostati u književnom (standardnom ) jeziku, a koja mora izići iz norme književnoga jezika. Međutim, u Šonjinu rječniku iz 2000. stoji "zakletva ž prisega" (str. 1389.) i nema normativne uputnice u korist riječi prisega.

Jeronim Šetka u crkvenom nazivoslovnom rječniku uz primjere iz stare hrvatske literature navodi: "Zakletva ž - 1. isto što prisega (Ako li prisegu svi, i vojska i porotnici, po zakletvi u prav’, toi tai pravda dobita. Rački 82. Valja da ispuni svoju zakletvu. Zoričić 66. <...>; 2. isto što egzorcizam (Zakletve će činiti - zaklinjalac - ... s velikom virom, Kašić 395., V. knj. 197; Mikalja; Stulić; Par)" (Jeronim Šetka, Hrvatska kršćanska terminologija, reprint izdanje, Split, 1976., str. 343.). Iz različitih ilustracija u Šetkinu rječniku razvidno je da su riječ zakletva rabili stari hrvatski pisci i ne samo u značenju prisega. U Jakovljevoj poslanici čitamo: "Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom, ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom" (Jakov. posl., 5, 12., Novi zavjet i Psalmi, Zagreb, 2008., str. 614.). Riječ zakletva u značenju egzorcizam susrećemo u molitvi "Zakletva protiva sotoni i angjelom odmetnikom" (v. Oficij Velike nedilje po rimskom misalu i časoslovu", Zadar, 1895., str. 266. -267., Zakletva protiva sotoni i angjelom odmetnikom).

U Hrvatskoj se katkada misli da je prisega hrvatska riječ, a zakletva srpska, što nije točno jer su i jedna i druga riječ opećeslavenskoga, praslavenskoga podrijetla, a obje su došle u hrvatski jezik najvjerojatnije iz staroslavenskoga. Staroslavenski je jezik dio bogate hrvatske lingvokulturne baštine. Dio leksika suvremenoga hrvatskoga jezika nadovezuje se na starohrvatski, a starohrvatski na još stariji staroslavenski jezik. Uzgred budi rečeno da je nekoć postajala i latinska riječ rota koja je nažalost prerano izgubila svoju ulogu u hrvatskom jeziku. Moguće je da pojedini leksikografi katkada normirajući rabe Brodnjakov razlikovnik ili koji drugi slični razlikovni priručnik ili jezični savjetnik gdje susrećemo: "zakletva ž > prisega" (Vladimir Brodnjak, Rječnik razlika između hrvatskoga i srpskoga jezika, Zagreb, 1992., str. 617.), ali cijenjeni je sastavljač razlikovnika radio više kao lektor, i bio dobar ježični praktičar, ali ipak ne znanstvenik koji bi suodnos svake srpske i hrvatske riječi ozbiljno istraživao. Primjerice, Marko Samardžija u Srpsko-hrvatskom objasnidbenom rječniku (Zagreb, 2015.) nema u lijevom, srpskom stupcu, riječ zakletva, premda navodi Brodnjakov razlikovni rječnik u porabljenoj literaturi pri izradbi svojega objasnidbenika. Nema riječi zakletva kao tuđice ni u Rječniku tuđica i hrvatskih riječi (2014.) Ivana Branka Šamije. U pjesmi "Svaki Hrvat ponosito", koju je uglazbio Ferdo Livadić (1799. - 1879.) na tekst Ljudevita Vukotinovića (1813. - 1893.), na str. 84. nalazimo: "Zakletvu položite da svoj rod ne ostavite" (33 povijesna dokaza o čistoći starohrvatskog pozdrava “Za Dom spremni”). U svoje vrijeme, poglavito nakon prve Jugoslavije, riječ prisega, koja je imala staru porabnu tradiciju, doista je bila potisnuta zbog "jednačenja po srpskosti" riječju zakletva, ali ne moramo bez obrazloženja često u žurbi ići iz jedne krajnosti u drugu jer svaka riječ mora imati svoje mjesto u jeziku i nije dobro ni jedno, tj. unitarizam, ni drugo, tj. umjetno potiskivanje riječi zakletva iz norme.

Prisega i zakletva tvorene su od različitih glagola i pripadaju općoj slavenskoj lingvokulturnoj baštini. Riječ zakletva izvedena je od glagola zakleti se ('dati zakletvu komu'), dodavanjem dometka -va osnovi zaklet-. U staroslavenskom je jeziku klętva 'prokletstvo; islkjučenje iz crkvene zajednice; zakletva; obećanje'; u bugarskom - клетва; hrvatskom - *klatav/kletav, *klatva/kletva "djelo ili riječ kojom tko kune, psuje, pogrđuje; ili se kome kune ili koga zaklinje" (Šetka, str. 127.); poljskom - klątwa; ruskom - клятва; staročeškom - klatva, kletva 'prokletstvo, isključenje iz crkve' ( M. Fasmer. Etimilogičeskij slovar’ russkogo jazyka, t. 2., Moskva, 1986.). Prvotno značenje sačuvano je u povratnom obliku pojačanoga značenja kleti se "davati zakletvu, svečano što obećavati" (Školski rječnik, str. 242.). Riječ prisega izvedena je od glagola prisegnuti ('dohvatiti; dodirnuti što'), dodavanjem dometka -a osnovi priseg-. Prisega doslovce znači - 'dohvaćanje; dodirivanje'. Takvo je prepoimanje povezano s tim da je čovjek, dajući prisegu, obično dodirivao rukom neki sveti (sakralni) ili važan predmet (npr. Bibliju, raspelo, Ustav). U staroslavenskom imamo prisęga; češkom - přísaha; hrvatskom - prisega; poljskom - przysięga; ruskom присяга; slovačkom - prísaha; slovenskom - prisȇga... (M. Fasmer. Etimilogičeskij slovar’ russkogo jazyka, t. 3., Moskva, 1986.).

U hrvatskom već odavno imamo uobičajenu kolokacijsku svezu Hipokratova zakletva: “Stvorio je liječničku etiku, pa i danas liječnici polažu Hipokratovu zakletvu” (Večernji list, 9. kolovoza 2010., Od Hipokrata do Galena). Mnogi govornici reći će komu "zaklinjem te da ...", a ne "prisežem te da ...". Prisega u značenju 'službeno svečano obećanje da će poštivati odanost, bilo koje obveze, postupati suglasno zakonu' nosi, u usporedbi sa zakletvom, obično službeno-državni karakter: predsjednička prisega, sudska ~, vojnička ~, zastupnička ~ i sl. Zbog kršenja službene prisege državni službenik može biti kazneno odgovoran, uhićen i pritvoren. Momak se djevojci zaklinje da će se njom oženiti, momak ne priseže. U sakramentu ženidbe svećenik uzme raspelo i kaže: "Stavite desnu ruku na raspelo te svoju privolu potvrdite zakletvom "(Sakrament ženidbe). Zakletva je u Slavena, dakako i u Hrvata, prije kršćanstva bila stari običaj i svugdje gdje se primjenjivala nosila je najčešće pučko-vjerski karakter. Osim toga, kako je nevedeno prije, riječ zakletva može značiti i egzorcizam. Dakle, ne će biti baš isto ni u značenju ni u različitim kontekstima. U skladu s tim trebalo bi značenjski i stilski razlikovati natuknice zakletva i prisega. Mile Mamić u knjizi “Hrvatsko pravno nazivlje” (Zadar, 2004.), između ostaloga, piše na str. 62.: “ Naš ponovni izbor naziva prisega u pravnoj uporabi sasvim je u skladu s hrvatskom tradicijom, ali i riječima zakletva, kletva, zakljinjati (se), kleti (se) valja dati dolično mjesto u općoj uporabi također u skladu s tom tradicijom".

I na kraju, riječi zakletva i prisega morale bi naći svaka svoje odgovarajuće abecedno mjesto u rječnicima, pa i u jeziku. Prema svakoj riječi moramo se odnositi brižno i pomno jer odnos normativne "prihavtljivosti" ili "neprihvatljivosti" pojedinih natuknica može nanijeti štetu i izazvati siromašenje jezika i njegova rječnika. Na osnovi svega iznesenoga smatram da je potrebno daljnje istraživanje i moguća dodatna strukovna obradba navedenih riječi.

Artur Bagdasarov ,
Jezik, god. 63., br. 1., 2016., str.36.-38.