Armenska jeruzalemska prvostolnica

U suvremenom hijerarhijskom sustavu Armenske apostolske crkve (AAC) postoje dva katolikosata (katolikata): Katolikosat Svih Armenaca sa sjedištem u Ečmiadzinu (prvostolnica Sveti Ečmiadzin), u Armeniji, i Cilicijski katolikosat (Katolikosat Velikoga Doma (Stolice) Cilicije) koji se nalazi u Anteliasu, u Libanonu. U Cilicijski katolikosat ulaze biskupije Libanona, Irana, Sirije i Cipra. Katolikosati su administrativno neovisni, ali prvenstvo časti pripada Katolikosu Svih Armenaca koji ima titulu vrhovnoga patrijarha Armenske apostolske crkve. Armenska apostolska crkva ima također dva patrijarhata, carigradski i jeruzalemski. U pravnu nadležnost (jurisdikciju) Carigradskoga patrijarhata ulaze župe u Turskoj i na otoku Kreti. Jeruzalemski patrijarhat ima župe u Izraelu i u Jordanu. Carigradski i juruzalemski patrijarsi u crkvenom su značenju nadbiskupi.

Sveti Otac Franjo i katolikos svih Armenaca Karekin II.

Armenska apostolska crkva ima mnoštvo samostana i crkava u mnogim mjestima diljem svijeta, uključujući i Svetu zemlju.

Bakrorez Svete zemlje Christiana Kruika van Adrichema, Amsterdam 1633.

Armenski jeruzalemski patrijarhat

Još u doba vladavne kralja Abgara njegova pobožna žena, kraljica Eline (Helena), gradi u Svetoj zemlji mnoge kapelice na mjestu sadanjih armenskih samostana i crkava. Već u 7. st., prema popisu vardapeta Anastasa, Armenci su imali u Svetoj zemlji sedamdeset samostana i crkava, a 638. god. utemeljuju Armenski patrijarhat. Sadanji Armenski patrijarhat se nalazi u povijesnom području Jeruzalema, u Armenskoj četvrti koja je u južnom dijelu zidina na biblijskoj gori Sion i zauzima jednu šestinu čitavoga teritorija Staroga grada. U doba prisutnosti križara u Jeruzalemu (12. st.) Armenska četvrt se je zvala Ruga Armenorum. Patrijarhatu pripada katedrala dvojice svetih Jakova, crkva sv. Spasitelja (Kaifin dom) i crkveno groblje, crkva svetih Arkanđela (Anin dom); crkva sv. Torosa; tajništvo patrijarhata; rezidencija patrijarha i teološko sjemenište; knjižnica Galusta Gjuljbenkjana i muzej Mardikjana. Samostansko spremište za knjige u crkvi sv. Torosa ima više od 4.000 rukopisa od 10. do 18. st., uključujući i šest rukopisa s Roslinovim sitnoslikama (minijaturama). Armenski jeruzalemski patrijarhat AAC-a, zajedno s katoličkom i grčko-pravoslavnim crkvama, ima pravo zajedničkoga vlasništva na dio osnovnih svetišta u Svetoj zemlji, uključujući i baziliku Rođenja Isusova u Betlehemu i baziliku Svetoga groba u Jeruzalemu. Patrijarhat izdaje na armenskom i engleskom jeziku časopis „Sion". Na čelu Armenskoga jeruzalemskoga patrijarhata od 2013. god. je nadbiskup Nurhan Manukjan.

Nacrt Armenske četvrti u Jeruzalemu

Armenska katedrala svetih Jakova u Jeruzalemu

Samostan svetih Jakova je jedan od cijenjenih u Svetoj zemlji spomenika armenske arhitekture i umjetnosti. Utemeljio ga je u 4. st. sv. Grgur Prosvjetitelj (239.-325./6.) uz pomoć i pokroviteljstvo kralja Trdata III. (250.-330.). Samostan ima nekoliko crkava i kapela: katedrala svetih Jakova; crkva sv. Ečmiadzin; kapela sv. Stjepana Prvomučenika; kapela sv. Makarijusa, jeruzalemskoga patrijarha; kapela sv. Mine iz Aleksandrije; kapela svetih apostola Petra i Pavla; kapela sv. Nšana (sv. Znaka); kapela sv. Užašašća. Samostan je okružen sa svih strana visokim kamenim zidinama.

Hačkari (kameni križevi) na zadinama samostana

Poznato je da su u početku 16. st. armenski redovnici dvaput putovali u Kairo gdje su dobili od egipatskoga sultana (1312., 1319.) potvrdu o pravu vlasništva nad samostanom. Godine 1450. sultan Džakmak uručio je armenskomu patrijarhu Abrahamu Meserciju ferman prema kojemu oslobođa samostan svetih Jakova od plaćanja poreza i zapovijeda svojim podanicima da ne tlače Armence. Njegov je natpis bio uklesan na arapskom i armenskom jeziku na dvjema kamenim pločama koje su postavljane nad portalom i na unutarnjem zidu glavnoga ulaza. Nekoliko puta Grci su pokušavali zauzeti samostan, a 1657. god. njima je uspjelo, ali samo na godinu i pol, nakon čega su ga vratili Armencima. Pravo Armenske apostolske crkve na samostan potvrđeno je i poveljom turskoga sultana Mahmuda I. (1739.).

Ulaz u samostan svetih Jakova

Katedrala svetih Jakova (arm. Srboc Akopjanc) sagrađena je u 12. st. u doba Armenskoga Cilicijskoga kraljevstva i križara u Svetoj zemlji. Sazidana je na mjestu pogreba apostola Jakova (zvanoga Mlađi), Kristova brata i dekapiliranja i pokopa glave apostola Jakova Zabedejeva (zvanoga Stariji ili Veliki) koji je mučenički pogubljen 44. god. po nalogu kralja Heroda Agripe I. Uzgred budi rečeno da Jakov Stariji (arm. surb Glkhadir), brat evanđelista Ivana, zaštitnik je Španjolske. Njegove se moći čuvaju u španjolskom gradu Santiagu de Compostela. U armenskoj katedrali također se nalazi grob jeruzalemskoga biskupa Makarijusa (od 314. do 333.) koji je pokazivao vjernicima istinski križ koji je pronašla 326. god. kraljica sv. Helena Križarica.

Glavni oltar katedrale svetih Jakova

Unutarnje uređenje katedrale

Površina katedrale zauzima oko 350 četvornih metara (22 x 16). Njezina 18 m visoka kupola temelji se na četirima šiljastim lukovima koje podupiru četiri četvrtasta stupa. Unutarnje uređenje katedrale i njezini brojni sporedni oltari pripadaju uglavnom drugoj polovici 17. - prvoj polovici 18. st. U središtu glavnoga oltara je lik Bogorodice s malenim Isusom u rukama. Glavni trokupolni izrezbareni oltar pokriven je zlatom u listovima i oblikovan je 1723. god. pod vodstvom patrijarha Grigora Šhtajkira. Slijeva od glavnoga oltara nalazi se oltar sv. Ivana Krstitelja, a zdesna - oltar Bogorodice. Nad apsidama se nalaze sporedni oltari apostola Petra i apostola Pavla. Kod lijevoga potpornjaka pred oltarnim prostorom ugrađena su dva prijestolja. Prvo prijestolje pripada prvomu jeruzalemskomu biskupa sv. Jakovu Mlađemu i izrezbareno je u plemenitom drvu, te urešeno inkrustacijama biserja. Njegove su moći pokopane ispod glavnoga oltara. Drugo prijestolje (1680.) pripada sadnjemu armenskomu patrijarhu koji ga rabi u tijeku crkvenoga bogoslužja.

Ulaz u dvorište katedrale svetih Jakova

Mnoštvo na lanac ovješenih srebrnih i pozlaćenih visećih svjetiljka, uljanica i svijećnjaka urešuju oltarne, podkupolne i djelomice zidne prostore katedrale. Različite svjetiljke, prema armenskim tradicijama uresa svetišta poglavito u Jeruzalemu i povijesnoj zapadnoj Armeniji, urešene su jajima od fajansa s ornamentima iz kršćanskih simbola, slikama na evenđeoske teme i natpisima.

Na podovima od mramora nalaze se lijepi sagovi. Osamdesetak umjetničkih slika prekriva zidove u dva reda. One prikazuju galeriju likova iz Biblije, triju ekumenskih koncila, a ima također slika Spasitelja, Bogorodice, svetih otaca. Dvadeset i tri slike (1721 .- 1727.) naslikao je redovnik Ovanes (Ivan) po nalogu patrijarha Grigora Šhtajkira, u stilu zapadnoeuropske (talijanske) likovne umjetnosti (poveznica).

Krist na prijestolju imeđu dvaju apostola, svetih Jakova

Armensko svećenstvo svaki dan u samostanu svetih Jakova, a također u bazilici Rođenja Isusova u Betlehemu i drugim svetištima u Svetoj zemlji obavlja službu Božju, slave euharistiju, krste, opraštaju grijehe, naviještaju evanđelje i poučavaju vjernike u vjeri. Svake godine u Veliku subotu, uoči Uskrsa viši predstojnik Armenskoga jeruzalemskoga patrijarhata zajedno s jeruzalemskim grčko-pravoslavnim patrijarhom sudjeluje u ceremoniji primanja svetoga ognja u bazilici Svetoga groba u Jeruzalemu. Katedrala svetih Jakova je jedna od najljepših crkava u Svetoj zemlji.

Artur Bagdasarov

Fotogalerija

Videoprilog