Armenska crkva u Novom Sadu

U nizu kulturocida izvršenih u razdoblju komunističke vlasti nad mnogobrojnim kulturnim i vjerskim spomenicama nalazi se i Armenska katolička crkva kongregacije mhitarista u Novom Sadu. Mhitaristi su kongregacija benediktinskih redovnika Armenske katoličke crkve. Armenski katolički red osnovao je 1701. god. u Carigradu armenski svećenik Mhitar Sebastaci (iz Sebaste) (1676. - 1749.). Pod teškim represalijama od strane Osmanlija Mhitar bježi sa svojim učenicima ponajprije u kapucinski samostan, a zatim 1702. god. u Moreju koja je bila tada pod zaštitom Mletačke Republike.

U Modonu gradi armensku crkvu i samostan udarivši temelje budućega reda. Godine 1712. papa Klement XI. službeno ga je potvrdio i imenovao opatom. Opat Mhitar se zajedno sa 16 redovnika seli se na otočić sv. Lazara (arm. Surb Gazar, tal. San Lazaro) u Mletcima (Veneciji). Godine 1717. o. Mhitar dobiva na dar otočić sv. Lazara gdje obnavlja crkvu i gradi samostan. Otočić sv. Lazara je postao središte armenske kulturne, znanstvene i izdavačke djelatnosti. Jedan dio reda, nakon njegove smrti, odlazi u Trst, a zatim 1810. god. u Beč.

Iste godine od austrougarskih vlasti dobivaju i dozvolu da se trajno nasele u glavnom gradu monarhije, također dobivaju i povlasticu za osnutak tiskare. Mhitaristi su poznati po izdavanju knjiga na različitim jezicima (izdavali su knjige na 41 jeziku), uključujući i hrvatski (v. Armenski mhitaristi i izdavanje hrvatskih knjiga, 31. svibnja 2012.)

Sebastaci

Mhitar Sebastaci

Armenska zajednica se preseljava u petrovaradinski šanac (naselje koje je kasnije postalo jezgro Novoga Sada) 1739. god. zajedno s Grcima, Mađarima, Nijemcima, Srbima, Židovima nakon zauzimanja Beograda Turcima. U petrovaradinskom šancu su tada bili smješteni vojska, graničari i trgovci. U grad su mhitaristi došli iz Beograda pod zaštitom Apostolske Stolice i armenskoga katoličkoga reda mhitarista na čelu s redovnikom-mhitaristom Akopom (Jakovom) Erzerumcijem s otočića sv. Lazara u Mletcima (Veneciji).

U Novom Sadu 1741. god. bilo je više od 150 Armenaca. Koncem 1743. god. uz pomoć svoje zajednice i bogatoga mjesnoga trgovca Ovanesa (Ivana) Džanazizjana (kasnije je uzeo prezime Čenazi) odlučili su sazidati crkvu. Blagoslov za izgradnju crkve dobili su od katačko-bačkoga nadbiskupa Gabrijela (Gabora) Patačića. Crkva je sagrađena 1746. god., a nastradala je 1849. god. tijekom topovskoga granatiranja Novoga Sada.

Godine 1857. u Novi Sad iz kongregacije mhitarista u Beču dolazi svećenik Simon Nedi-Antonjan i počinje skupljati novac za obnovu crkve. Uz pomoć armenskih mhitarista i darovateljice Marije Trandafil (1816. - 1883.) crkva je obnovljena 1872. god. Godine 1913. u Novi Sad u duhovnu misiju dolazi svećenik o. Gabrijel Menevišjan, znanstvenik-filolog, poliglot, tajnik bečke kongregacije mhitarista.

Ovdje ostaje da kraja svojega života. 1950-ih godina u Novi Sad dolazi iz Beča svećenik Polikarp Samueljan, ali već u to vrijeme armenska zajednica prestala postojati. Koncem 19. st. u Novom Sadu je bilo samo 6 Armenaca, a koncem 1939. god. samo jedan. Uzgred budi rečeno da je u Kraljevini Jugoslaviji postojala armenska udruga sa sjedištem u Dalmatinskoj ulici br. 78 u Beogradu. Komunisti su nakon oslobođenja Beograda udruzi oduzeli imovinu, a zgradu Armenskoga doma i školu su srušili (v. poveznica).

Armenski dom Beograd

Armenski dom u Beogradu

Godine 1949. radi proširanja Ulice cara Lazara ruši se armenski župni dom, a u listopadu 1963. god. i armenska katolička crkva sv. Grgura Prosvjetitelja.

Armn1

Armn2

Armn3

Armn4

Zanimljivo je da je armenska crkva, odlukom Zavoda za zaštitu spomenika kulture od 3. ožujka 1951. god., stavljena pod zaštitu države kao kulturno-povijesni spomenik, uz obrazloženje da je ta crkva „jedini povijesni dokument o tom da su Armenci boravili u Novom Sadu u 18. i 19. stoljeću". Godine 1960. isti Zavod usvojio je odluku o brisanju armenske crkve iz registra spomenika kulture jer je izgubila svojstva spomenika. Zamolbe svećenika Polikarpa Samueljana i Mesropa Gapozjana, opata kongregacije bečkih mhitarista, ustanovama i ministru kulture ostale su neuslišane. Formalni razlog rušenja crkve za tadanju komunističku vlast bio je proširenje Bulevara maršala Tita, današnjega Bulevara Mihajla Pupina. Nedaleko od porušene crkve nalazi se monumentalni nadgrobni spomenik poznate armenske obitelji Čenazi.

Hackarns

Pored srušene crkve stoji armenski hačkar iz 1992. god. koji je dopremljen u Novi Sad iz Armenije.

hackarns2

Artur Bagdasarov

Literatura

Babken Simonjan, Armjanje v Serbiji v XIII - XX vekah, Aniv, №3 (6), 2006., poveznica

Duško Domanović, Hram porušem, zvona skrivena, 21.01. 2008., poveznica

Ljiljana Lazić, Jermenska crkva u Novom Sadu – izbrisana baština, Novi Sad, 2014., poveznica

Uto, 19-11-2019, 03:09:51

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.