Normativne uputnice u pravopisnom rječniku

U Predgovoru pravopisnomu rječniku Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je odobren za porabu u osnovnim i srednjim školama, pročitali smo sljedeće:

ČestoU pravopisnom rječniku prečesto susrećemo odnos između međunarodnica (internacionalizama) i domaćih riječi: abonman > pretplata, aerodrom > zračna luka, bibliotekar > knjižničar, bilabijal > dvousnenik, eksploatator > izrabljivač, jackpot > veledobitak, ofsajd > zaleđe, press-biro > tiskovni ured, šouprogram razg. > zabavni program i dr. (str. 153., 170., 171., 212., 254., 336., 377., 436.). Dakako, ako postoji tuđica i domaća riječ, poželjeno je umjesto nje rabiti vlastitu riječ, ali to se stavlja u jezične savjetnike, a ne u pravopisni rječnik.„Pravopisni je rječnik i normativni priručnik, pa se stoga u njemu uz neke riječi nalaze normativne odrednice (razg., pokr.) i normativna uputnica (>) s pomoću koje se određuje normativni status riječi. Budući da pravopisni rječnik nije jezični savjetnik, zbog izlaženja ususret korisnika i jednostavnosti znak > upućuje na normativno preporučljivu ili preporučljiviju inačicu koju je bolje upotrijebiti u neutralnome stilu standardnoga jezika (šah-klub > šahovski klub, cvjećarna razg. > cvjećarnica). Znak > (bolje) ne znači da se riječ iza koje se taj znak nalazi nužno isključuje iz hrvatskoga jezika. Katkad preporuka vrijedi samo za neka značenja ili se upućuje s internacionalizma na domaću riječ. Normativne se upute donose samo kao pomoć i savjet korisnicima pravopisnoga rječnika. Normativna se uputnica nalazi i uz riječi koje su se navodile u pravopisima kao jedna od ravnopravnih inačica, a kojima u ovome pravopisu ne dajemo prednost ili ih ne smatramo istovrijednima s drugom inačicom (koščica > košćica)" (v. Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013., str. 149. - 150.).

S jedne strane, uputnica (>) "određuje normativni status riječi" ili "normativno preporučljivu ili preporučljiviju inačicu", a s druge pak strane, taj znak „ne znači da se riječ iza koje taj znak nalazi nužno isključuje iz hrvatskoga jezika". Može li jedan te isti znak (>) značiti dvije suprotne pojave i kako se porabnik, osobito učenik, može u tom snaći? Jedna te ista uputnica ne mora označivati i slične i istodobno suprotne objasnidbe: nenormativnost i normativnost različitih inačica. Ne treba smetnuti s uma činjenicu da je taj Hrvatski pravopis namijenjen školarcima i „običnim" porabnicima, a ne jezikoslovcima.

U pravopisnom rječniku prečesto susrećemo odnos između međunarodnica (internacionalizama) i domaćih riječi: abonman > pretplata, aerodrom > zračna luka, bibliotekar > knjižničar, bilabijal > dvousnenik, eksploatator > izrabljivač, jackpot > veledobitak, ofsajd > zaleđe, press-biro > tiskovni ured, šouprogram razg. > zabavni program i dr. (str. 153., 170., 171., 212., 254., 336., 377., 436.). Dakako, ako postoji tuđica i domaća riječ, poželjeno je umjesto nje rabiti vlastitu riječ, ali to se stavlja u jezične savjetnike, a ne u pravopisni rječnik.

Oživljenice

Pravopisni rječnik navodi podosta razgovornih, zastarjelih i pokrajinskih riječi: biznismen razg. poslovni čovjek, bofl roba razg. > nekvalitetna roba, čik razg. > opušak, čitalac razg. > čitatelj, disko (diskoteka) razg., Pacifik razg. > Tihi ocean, trećaš razg., zubaričin razg. >s tomatologinjin i dr. (str. 173., 175., 189., 190., 199., 348., 443., 478.); bojovnik zast. > ratnik, izokola zast. > neizravno, jabučarka (puška) zast., samokres zast. > pištolj, slovničar zast. > gramatičar, vazdan zast. > uvijek i dr. (str. 176., 251., 254., 407., 459.); bezjak pokr. > prostak, čoban pokr. > pastir, ćaća pokr. > otac, faličan pokr. > lažan, oštećen, PoteškoćeObično se riječi sa stilskim odrednicama daju u posebnim rječnicima ili u jednojezičnicima većega opsega. Uzgred budi rečeno da u pravopisnom rječniku IHJJ-a prednost daju riječi poteškoća: teškoća > poteškoća (str. 440.), a u Babić-Moguševu pravopisu iz 2011. godine pa i u prijašnjim obratno: poteškoća > teškoća (v. St. Babić, M. Moguš, Hrvatski pravopis, 2. izd., Zagreb, 2011., str. 318.). Proturječje i nedosljednost normativnih uputnica preopterećuju ne samo školarca ili porabnika koji se jezičnim pitanjima sustavno ne bave nego i lektora u hrvatskim općilima (medijima).kutlača pokr., rođo pokr. > rođak, štihača pokr., tvrđa pokr. > tvrđava i dr. (str. 169., 191., 192., 217., 275., 405., 437., 446.).

Ponajprije treba reći da riječi, na primjer, bojovnik ili samokres pripadaju najvjerojatnije razmjerno-djelomičnim oživljenicama, a ne zastarjelicama. U Hrvatskoj postoji nogometni klub „Hrvatski bojovnik" iz Mokrice Miholečke (poveznica), nogometni klub „Hrvatski bojovnik" iz općine Sveti Petar Orehovec (poveznica), karlovačka tvrtka „HS Produkt" (poveznica).

Te oživljenice aktivno rabe hrvatska glasila početkom 1990-ih, a susrećemo ih i sada. Primjerice, „Razvodnik F. M. zadobio je povrede lijeve šake prilikom obavljanja provjere napunjenosti službenog samokresa..." (poveznica, Jutarnji list, 21. 10. 2012.), „Jednostavan i samozatajan nesvjesno je ucrtavao svoj put iznimnog bojovnika ..." (poveznica).

Zanimljivo je da stilske odrednice zast. (zastarjelica) uz natuknicu bojovnik u Hrvatskom jezičnom savjetniku IHJJ-a iz 1999. godine nema (v. Hrvatski jezični savjetnik, Zagreb, 1999., str. 402.). Treba također napomenuti da Šonjin Rječnik hrvatskoga jezika uz natuknice bojovnik i samokres isto nema stilskih odrednica zast. (zastarjelica) (v. Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000., str. 89., 1100.).

Obično se riječi sa stilskim odrednicama daju u posebnim rječnicima ili u jednojezičnicima većega opsega. Uzgred budi rečeno da u pravopisnom rječniku IHJJ-a prednost daju riječi poteškoća: teškoća > poteškoća (str. 440.), a u Babić-Moguševu pravopisu iz 2011. godine pa i u prijašnjim obratno: poteškoća > teškoća (v. St. Babić, M. Moguš, Hrvatski pravopis, 2. izd., Zagreb, 2011., str. 318.). Proturječje i nedosljednost normativnih uputnica preopterećuju ne samo školarca ili porabnika koji se jezičnim pitanjima sustavno ne bave nego i lektora u hrvatskim općilima (medijima).

Pravopisni rječnik prelazi granice normativnoga priručnika

Rječnički se dio Hrvatskoga pravopisa organizacijom sadržaja i načinom opisa natuknica u mnogo čem podudara s Hrvatskim jezičnim savjetnikom IHJJ-a iz 1999. godine. Imamo jedne te iste uputnice, na primjer, uz riječi koje su navedene u Hrvatskom pravopisu i Hrvatskom jezičnom savjetniku: aerobik > aerobika (str. 153. - Pravopisni rječnik; str. 347. - Jezični savjetnik), autoput > autocesta (str. 162.; 371.), čađ > čađa (185.; 437.), dijametar > promjer (198.; 472.), eksponat > izložak (212.; 519.), gledalac > gledatelj (224.; 553.), historičar > povjesničar (235.; 556.), istaći > istaknuti (247.; 634.), kozmos > svemir (270., 744.), latinički > latinični (277.; 775.), moreplovac > pomorac (297., 838.), protestni > prosvjedni (388., 1248.), risač > crtač (404.; 1295.), takmičar > natjecatelj (438.; 1437.), učestvovati >sudjelovati (447.; 1492.), uhapšenik > uhićenik (448.; 1500.), vanbračni > izvanbračni (459.; 1544.), veče > večer (459.; 1547.) i dr.

Ako tijekom 15 godina ponavljamo jedne te iste uputnice s preporukama rabiti upravo hrvatske norme, onda ili jezične savjetnike slabo čitaju i ne koriste ih u jezičnoj praksi ili malo se što mijenja u standardizaciji pojedinih riječi. Normativni priručnik propisuje normu, a jezični savjetnik ju preporučuje. Jezični savjetnik mora biti odvojen od pravopisnoga rječnika jer ne pripada noramativnoj „završnici". Katkada se stvara dojam da želimo ubaciti u jednu knjigu sve što se zna o hrvatskom jeziku.

Svojim opsegom, odabirom i načinom opisivanja pojedinih skupina riječi pravopisni rječnik prelazi granice normativnoga priručnika koji je namijenjen za porabu u osnovnim i srednjim školama.

Artur Bagdasarov
Hrvatsko slovo