Pravopis na Interliberu

Pročitali smo na institutskoj mrežnoj stranici sljedeće: "Tiskano izdanje Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje predstavit će se u sklopu Interlibera u 6. paviljonu Zagrebačkoga velesajma u subotu, 16. studenoga, u 11 sati. Knjigu će predstaviti glavni urednik i ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Željko Jozić, recenzenti dr. sc. Ante Bežen, dr. sc. Marijana Horvat, dr. sc. Ivan Zoričić te urednica i autorica dr. sc. Lana Hudeček." (poveznica)

Na svim prijašnjim i današnjim pravopisima, osim naslova Hrvatski školski pravopis ili Pravopis hrvatskoga jezika, čitamo jedno te isto - Hrvatski pravopis. Proizlazi iz rečenoga da je taj hrvatski pravopis bolji od bilo kojega prijašnjega pravopisa s istim naslovom. Problem je i u tom da pojedine institucije ili udruge pri objavljivanju za društvo važnih stvari kao što su pravopis ili jezični zakon žele biti prve, ući u povijest i sl.

Stvaramo prečesto jedno te isto s malim dodatcima umjesto da napišemo ono što drugi još nisu napisali ili objavili. Na pojedinim katkada diskutabilnim pothvatima malo tko misli na dobrobit jezikoslovne struke pa i ugleda Hrvatske u tom području. Malo tko misli ili ne želi misliti o tom da ujedinjenim snagama uz slogu možemo postići mnogo više nego sada.

Nitko ne pita, primjerice, je li dobro imati 3 ili 4 pravopisa umjesto jednoga, postoji li i u drugim državama više različitih pravopisa sa sitnim razlikama i treba li uopće stvarati ono što je već prije netko drugi stvorio? Prije dvadesetak godina Hrvati su odabrali Babić-Finka-Mogušev pravopis koji je stvoren na hrvatskim pravopisnim tradicijama. Umjesto da se te pravopisne tradicije čuvaju kao oči u glavi, naravno, usavršavajući taj pravopis, što se vidi u drugim izdanjima, npr. iz 2012. god., opet pojedine ustanove siju razdor u struci pa i u društvu koje je i bez toga podijeljeno na „svoje" i „tuđe".

Jezik je zrcalo društva

U žurbi da nešto postignemo zaboravljamo prečesto učinak naše akcije ili konačni rezultat svojega pothvata. Ako želimo dobar rezultat, moramo na tom svi zajedno raditi, JezikAko želimo dobar rezultat, moramo na tom svi zajedno raditi, a ne svatko za sebe. Zar je lakše doći do svojega rukovodeći se sebičnim interesima? Jezik je zrcalo društva. Ono što se događa s jezikom zapravo je odraz stanja u drugim područjima.a ne svatko za sebe. Zar je lakše doći do svojega rukovodeći se sebičnim interesima? Jezik je zrcalo društva. Ono što se događa s jezikom zapravo je odraz stanja u drugim područjima.

Prisiljeni smo reći da Hrvatski pravopis bez sloge ništa ne rješava, nego samo stvara dodatnu pravopisnu zbrku.

Jedan moj znanac zgodno je rekao: „Sve je to stara pjesma, od koje mi se diže želudac." On je vjerojatno u pravu, ako se i nadalje nitko ne bude pomaknuo s mjesta i napravio korak za opće dobro i zaboravio, makar na neko vrijeme, svoje častoljublje. Hoće li doći prigoda da jedan drugomu pružimo ruku ili će opet po tko zna koji put svatko ostati pri svojem?

Na veliku žalost pravopisna bitka nastavlja se umjesto mirnoga razvitka uz pomoć nagodbe i dogovora. Kakav to primjer ostavljamo budućim naraštajima?

Artur Bagdasarov