Pitanja haaškom tužitelju Brammertz-u o topničkim dnevnicima
Osnovna pitanja
1) Što želite postići tim topničkim dnevnicima u optuživanju hrvatskih generala:
- saznati brojno stanje i karakteristike hrvatskoga topništva?
- saznati porijeklo hrvatskoga topništva nabavljenoga unatoč embargu?
- saznati koliko je bilo brojno stanje i porijeklo topničkoga streljiva hrv. vojske?
- kakova je bila učinkovitost hrvatskoga topništva?
2) Za koga prikupljate te podatke pretražujući eventualne državne tajne RH i koliko će Vam platiti za tu korupciju?
3) Želite li Vi možda optužiti hrvatske generala i za njihove misli u to vrijeme, ili za njihova djela?
4) Služi li Vama – ili onome tko Vas plaća – potraga za tim papirima, koje je ratni vihor prorijedio – kao oblik blokade Hrvatskoj za članstvo u EU-i?
5) Jeste li tražili i prikupili takove topničke dnevnike o granatiranju Sarajeva, Dubrovnika, Vukovara, ... ?
- od koga ste ih tražili?
- koliko ste ih dobili?
- Kako izgledaju – pokažite nam ih...?
Da bi ICTY uživao poštovanje naroda, trebao bi sa svima postupati jednako!
6) Kada ćete pokrenuti optužnice protiv odgovornih osoba iz međunarodne zajednice, koji nisu zaustavili agresiju na Republiku Hrvatsku 1991. godine? Da su oni odmah zaustavili agresore, ne bi uopće bilo ni Domovinskoga rata, ni akcije „Oluja“, pa ni ove potrage za topničkim dnevnicina.
7) Zbog čega ne poštujete princip redoslijeda u pokretanju optužnica u ICTY-u? – Onim redom, kojim su se događaji nizali u vremenu.Ovako, najprije procesuirate i kažnjavate one, koji su se branili, a tek poslije napadače (Ako se ICTY ne ugasi!. Pa agresori i nebudu kažnjeni!)
Prijedlog za traženje još nekih besmislenih dokumenata
1.) Mogli bi tražiti valjane oružne dozvole hrvatskih branitelja za oružje, kojim su se služili u ratu, kojega oni zovu Domovinski rat – koje su im izdane i potvrđene od VERITASA s potpisom Štrbca, ili od ORJUNA-e s potpisom Moljevića, ili od ICTY-a s potpisom Brammertz-a. Sve drugo bilo bi ilegalno, protuzakonito i zločinačko.
2.) Isto tako moraju iz Hrvatske dostaviti sve P – EEG – ZZ P ( to su „početni elektroencefalogrami o zajedničkom zločinačkom pothvatu“) , koji su učinjeni početkom planiranja „Bljeska“ i „Oluje“ cjelokupnom političkom i obrambenom vodstvu Republike Hrvatske. Iz njih će Tužiteljstvo u Haagu moći očitati postotke njihove povezanosti, njihove namjere i stupnja njihovih zločinačkih misli.
3.) Također vlasti Republike Hrvatske moraju dostaviti sve D – EEG – RZM ( to su „današnji elektroencefalogrami razlika zločinačkih misli“ ) današnjeg vodstva Hrvatske. Na osnovi komparacije s rezultatima analize točke (2) pomoglo bi u donošenju presude.
Laička razmišljanja i pitanja o topničkim dnevnicima
Mislio sam, da je to s tim "topničkim dnevnicima" gotovo - ono čega nema, ne možete poslati gospodi u Tužiteljstvu ICTY-a. Ali da! Nije to dosta!.O tome sam već pisao 31. svibnja 2009. svoje mišljenje običnoga građanina o besmislenosti toga traženja - uopće. No, ima to napisano i pod naslovom "Topnički dnevnici" na http://zapitkivalo.blog.hr - to za slučaj da Vas zainteresira - objavljeno 08. 06. 09. Pretpostavljam, da će Vam biti jednostavnije, ako ja "izvučem" zanimljivije dijelove i citiram sada ovdje.
Opet su "topnički dnevnici" za Den Haag postali svojevrsna batina za "discipliniranje" naših dužnosnika u poslušnosti prema EU-i. Mislim, da je bilo dosta našeg podaničkoga ponašanja i da bi trebalo "zamoliti" tužitelja Brammertza, da zbog naše javnosti objavi takove "topničke dnevnike", koje je Tužiteljstvo ICTY-a tražilo i dobilo od granatiranja Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva,.... da narod barem vidi kako oni zapravo izgledaju, da izvijesti, koliko su komada toga materijala i od koga "prikupili". To bi im povećalo kredibilitet u očima hrvatske javnosti - i javnosti svijeta uopće.
Smatram to "traženjem dlake u jajetu" - da bi se naše generale moglo "po svaku cijenu" osuditi! To je nalik na Nušićevog sreskog načelnika, koji svome podčinjenome kaže: „Samo ga ti uapsi, a dokaze ćemo već lako naći...“ Za tužitelja uopće nije važno kolika su razaranja i čega počinjena u Kninu, koliko je ubijeno civila...Važno je - na kojim koordinatama su bili postavljeni hrvatski topovi.
Da bih mogao poštivati Tužiteljstvo, ono bi trebalo postupati sa svima jednako, poštujući i uzročno-posljedični princip : koji su događaji bili uzroci, a koji njihove posljedice. Ovako to smatram cinizmom.
Što bi bili ti "topnički dnevnici"
-To su, vjerojatno, neki formulari na nekim papirima - koje moraju popunjavati zapovjednici topničkih baterija (bitnica).
- Mislim, da moraju imati opće podatke o pojedinom topu: koji je tip, godina proizvodnje, proizvođač, od koga je dobavljen i kada, možda i cijena, kalibar (To je promjer presjeka granate, ili šupljine cijevi), za koje je domete predviđen, kada i kako je servisiran (Znači pregledan, podmazan,...), tko ga je servisirao,
-Zatim podaci o trenutačnom statusu - poimenično posada topa i funkcije, koordinate položaja, koliko je projektila na raspolaganju, čije su proizvodnje, otkuda i kako su nabavljeni, njihova rasprskavajuća karakteristika (Protiv žive sile, rasprskavanje na površini cilja, ili protivoklopni, ili kumulativni za razaranje utvrđenja, itd...), za koje su ciljeve postavljeni i s kojom svrhom, jesu li punjeni niskoradioaktivnim zrnjem, njihov ekološki stupanj,... koordinate i udaljenosti ciljeva, azimuti ciljeva (To su kutovi između pravca od topa ka sjeveru i pravcina koji prolaze od topa prema ciljevima...), elevacije prema pojedinim ciljevima (To su kutovi između horizontalne ravnine i osi topovske cijevi...), tko su upravljači vatre na istaknutim položajima što bliže ciljevima, tko su izvidnici i obavještajci o situacijama u ciljevima, tko je zapovijedao topničkom vatrom i njenom vrstom, koliko je ispaljeno granata i u koliko vremena, kakovi su rezultati paljbe.
-Bi li se moglo dogoditi, da za neki dnevnik nema jednostavno vremena...? To se sve ne radi u kancelariji, nego vani i po mraku, po svakojakom vremenu i često u brzoj paljbi.
-Štoviše, nakon nekoga vremena bitnica se mora premještati na drugu poziciju, da se izbjegne protivnička protupaljba, jer protivnik nastoji otkriti koordinate mjesta topova, koji pucaju na njega... Pa onda skoro sve to ponovno za novu poziciju...!
Svrha traženja topničkih dnevnika
-Kad bih mogao pitati Tužitelja - pitao bih ga, koju svrhu ima traženje tih famoznih topničkih dnevnika. Tuži li on naše generale - zapravo generala Antu Gotovinu - zbog tih dnevnika, ili zbog razaranja protivničkih položaja, ili civilnih objekata i ubijanje civila...? Može li on shvatiti, da neki od tih traženih "papira" u ratnoj žurbi nije napisan ili da se izgubio...., da je izgorio, ili da ga je zatrpala zemlja od bliske eksplozije neprijateljske granate?... Traži li on slične dnevnike i od agresora na Hrvatsku...?
-Da li je Tužiteljstvo tražilo topničke dnevnike i o razaranju Vukovara (gdje iz ruševina već raste šuma), Dubrovnika, Sarajeva,...?
- Koliko znam iz sredstava informiranja - nije tražilo... Ovo za Gotovinu je prvi slučaj... I kad malo "mućneš glavom" nameće se misao, da on nema dokaza protiv Gotovine iz optužnice. I sada izmišlja te dnevnike, jer mora postići kaznu za Gotovinu...da bi se dodvorio nekoj "međunarodnoj zajednici"..., koja ga plaća, da bi bio „neovsna institucija..."
Čemu još mogu poslužiti ti topnički dnevnici
Osim "dokaza" krivnje generala Gotovine ovi topnički dnevnici - po mome mišljenju - trebaju poslužiti još i za nešto drugo...Iz općih podataka o topovima moglo bi se saznati kada i otkuda su oni nabavljeni. Početkom raspada Jugoslavije i agresije na Hrvatsku "neki elementi" "međunarodne zajednice" protivnici osamostaljenja Hrvatske "izlobirali" su proglašenje embarga na uvoz oružja na teritorij bivše Jugoslavije u situaciji, kad je hrvatski neprijatelj bio "do zuba naoružan" i hrvatskim oružjem iz bivše Jugoslavije. To je bila očita nepravda prema Hrvatskoj - uz obrazloženje "da se onemogući rat" na ovome prostoru... Embargo nije postigao cilj, pa bi trebalo otkriti prekršitelje istoga u samoj Hrvatskoj i izvan nje - i kazniti ih na primjeren način... I kao primjer drugima...! A podaci iz tih dnevnika bi u tome pomogli.
Drugi cilj "dnevničkih zahtjeva" je i pojačati pregovaračku blokadu pristupnih pregovora između Hrvatske i EU, kako bi se vodstvo RH "omekšalo" za udovoljavanje prohtjevima prema Hrvatskoj nekih članica EU, kao što su pogranični zahtjevi, zahtjevi za pogodnim kupovanjem hrvatskih dobara, odricanje od određenih privreda u korist drugih članica,...U povijesti smo već imali nešto takovo...Hvala lijepa na takovoj EU!
Treći cilj bi bio u službi prethodnoga cilja. Da bi hrvatsko vodstvo bilo popustljivije, dobro bi bilo ključne ljude iz njega međusobno suprotstaviti ("zavaditi"). Neki od njih će podanički i dodvornički biti za apsolutnu poslušnost prema zahtjevima ICTY-a i pod cijenu odricanja od nacionalnog ponosa dopuštajući "kopanje" i po tajnim državnim dokumentima - i obećavajući tražene dnevnike - ako ih i nema...U državama tih "kopača" to je nezamislivo.
- Neki naši dužnosnici predlažu i procesuiranje "odgovornih"...ne uzimajući u obzir "ratne okolnosti". I ne zamišljaju, da bi i oni mogli biti ti "odgovorni..." I ne osjećaju se odgovorni za smrt tisuća Hrvata i za "nestanke" hrvatskih domova... Doduše, haaško Tužiteljstvo i ne pita za to...!
Kronološki i uzročno-posljedični princip
-Meni u tim istragama i suđenjima u haaškom Tribunalu uopće nema logike. Zbog toga taj posao u meni ne izaziva osjećaj pravednosti - što bi trebao činiti... Umjesto, da sudi najprije onima, koji su pokrenuli agresiju na Hrvatsku razarajući, ubijajući i progoneći Hrvate, koji su se morali braniti i u tom neprijatelje i ubijati i progoniti... Da nije bilo agresije na Hrvatsku, Domovinskog rata ne bi ni bilo... Ne bi bilo ni zločina ni "zločina" za koje sada treba kazniti - između ostaloga - i generala Antu Gotovinu. Ne bi trebalo ni izmišljati te fantomske topničke dnevnike.
-Dakle, taj sud je počeo kažnjavati one koji su se branili, dok su agresori istoga ranga još na slobodi. Umjesto kažnjavanja uzroka - kažnjavaju se posljedice... I to "traženjem dlake u jajetu", kao što su ti topnički dnevnici.
Sindrom ratnih veterana
-Događa se tu još jedna pojava. To je - kako ja kažem - "sindrom ratnih veterana". To je pojava u cijelom "civiliziranom svijetu": Kada treba braniti državu od agresora, potrebni su ratnici. Njih treba opremiti i uvježbati, da se znaju braniti, da znaju i ubijati neprijatelja... Kada je rat završen, oni su nepotrebni, ponekad su i smetnja onima, koji nisu ratovali - kako bi u miru odlučivali i upravljali u obranjenoj državi.
Ako za nešto iz vremena rata treba "odgovarati"- trenutačni upravljači će bez kolebanja procesuirati i kazniti - veterane. Samo,takova "veteranska situacija" mogla bi se negativno odraziti za slučaj potrebe ponovnog rata....Tko bi tada išao u rat s toliko žara i domoljublja..., ako bi znao, da poslije možda može biti kažnjen... A možda ta suđenja imaju za cilj u stanovništvu izazvati apatiju prema obrani od agresora.
I Predsjednik Mesić priznaje, da su neki dnevnici možda nestali i da odgovorne za to treba "procesuirati"... Ali, ako se držimo principa "zapovjedne odgovornosti" - onda bi on trebao "odstupiti s dužnosti", jer nije spriječio nestanak važnih dokumenata (za koga važnih?) u "svojoj državi". Iako nisam siguran, da je on uopće vidio kako ti "dnevnici" izgledaju...A i zašto bi ih trebao vidjeti, ako nije bio na bojišnici.
Mislim, da bi ovo pismo bilo dobro usmjeriti (uz prijevod na engleski jezik?) Tužiteljstvu, da vidi mišljenja i običnih ljudi u Hrvatskoj o njihovom radu.
A, trebalo bi ga uputiti i stručnoj radnoj skupini, koja bi sada trebala pronaći te "prevažne" dnevnike.
Josip Malović