Očekivanja u Hrvatskoj nakon izbora 10. siječnja 2010.

Prijedlozi za oporavak unutarnjeg pravnog, političkog, gospodarskog i društvenog (socijalnog) ili društveno - pravnog stanja u Hrvatskoj, kao prioritetni u nastalom postizbornom razdoblju vrlo su važni. Pitanje je da li su prioritetni. Oni podsjećaju na gradnju kuće unutar koje se nastoji urediti unutrašnjost, a temelji na kojoj je sagrađena se tresu.

Ako se u hitnom nastojanju ne prione obrani od haških optužbi naših generala koji se nalaze u Haagu i od optužbe za «zajednički zločinački pothvat» hrvatskog vodstva u Domovinskom ratu, te se sudski proces nastavi i završi punomoćnom presudom (temeljem falsificiranih dokumenata, nedokazanih optuživanja, optužbi za genocid u Domovinskom ratu i «kroz povijest», lažnih svjedoćenja te izjava u usmenom i pisanom obliku, tada bi naša Hrvatska postala okrnjena u svojoj suverenosti, unatoč pobjedničkoj i pravednoj obrani od agresora na vlastitom teritoriju. Privilegije koje imamo ljepotom naše zemlje i njenim prirodnim bogatstvima, imat će koristi naši manipulanti čiji sluge tada postajemo, a ne gospodari naše svakodnevice , kao stanovnici suverene zemlje.

Prije dvije godine bila sam u prilici napisati tekst povodom slučajnog susreta sa jednim gospodinom, uglednim Hrvatom iz dijaspore koji je pomogao da se sazna za inicijatora «balvanske revolucije» u Kninu 1990/1991. Iz tog teksta je očito kako je besmislena jedna od zadnjih optužbi za nacionalnu netrpeljivost Hrvata. Tekst je objavljen na Portalu Hrvati AMAC, 2008. godine, koji zbog premalenog dijela javnosti vičnih elektroničkim glasilima, nije našao vidljivog odjeka, a naši redoviti tjednici i dnevna glasila nisu ga smatrala važnim za objavljivanje.

Zagrepčanka

Susreti

(komentar povodom članaka neprijateljskog sadržaja prema Hrvatskoj, objavljenih u Baltimore Sun)

Nekoliko nas sastalo se 30. siječnja 2007. u Zagrebu s gospodinom dr. sc. Vladom Markovcem i njegovom suprugom, pred odlazak gospodina Markovca u Michigan, SAD, nakon božićnih blagdana, provedenih u Hrvatskoj. Gospodin Markovac je bio sudionik u procesu stvaranje Hrvatske na početku 90-ih, povezujući Hrvate iz dijaspore s domovinskom Hrvatskom, te su mu poznate mnoge pojedinosti i neki detalji o djelovanju srpskih ekstremista (dijela srpskih iseljenika, opterećenih ekstremnim političkim uvjerenjima) u SAD, protiv raspada Jugoslavije i osamostaljenju dotadašnjih država sastavnica. Djelovanje srpskih ekstremista je izričito jednostrano. Ono negira pravo susjednih država i naroda da očuva svoj povijesno stečeni nacionalni, politički i kulturni identitet, te svoja gospodarska i teritorijalna prava.

Na upit kako zamišlja poboljšavanje i stabiliziranje prilika u Hrvatskoj i izlazak iz mnoštva sadašnjih negativnih pojava u društvu i politici , gospodin Markovac je odgovorio: „... Samo dobar gospodarski program i njegovo jačanje pomoći će Hrvatskoj da svlada sadašnje probleme...“.

Među ostalim smo razgovarajući komentirali sadržaj članka objavljenog u uglednom i tiražnom dnevnom listu Baltimore Sun 16. siječnja 2007. pod naslovom «When will world confront the undead of Croatia». Autorica članka je gospođa Julija Gorin, a sadržaj članka daje užasne laži te iskrivljene i negativne informacije o Hrvatskoj i Hrvatima. Tako npr. skrivajući se iza autora Edward Pearce-a iz The London Evening Standard 1995. g. gospođa Gorin uz mnoge druge blasfemične laži izvještava:

« (...) you can understand Croatia best by saying flatly that if there is one place in the world where a statue of Adolf Hitler would be revered, it would be Zagreb, Croatia's capital» !!!

ili u prijevodu:

Hrvatsku možete najbolje razumjeti izjavljujući glatko (izravno) da ako postoji jedno mjesto u svijetu gdje bi spomenik Adolfu Hitleru bio počašćen , bio bi to Zagreb, glavni grad Hrvatske.

Nekoliko dana kasnije (20. siječnja 2007.) isti je list objavio još jedan članak, pod naslovom «Has Croatia confronted its dark past?». Autori su sljedeća gospoda: Josip Babić iz Washingtona, Press attache for Croatia's embassy to the United States, Michael Pravica iz Las Vegasa, predstavnik Serbian Unity Congres, i Christopher Deliso iz Skopja, Makedonija, direktor web stranice www.balkananalysis.com. Gospodin Babić se suprostavlja gospođi Gorin nizom protuargumenata protiv iskrivljenih tvrdnji gospođe Gorin, dok sljedeća dvojica autora neobjektivno, nedopustivo pristrano i paušalno osuđuju Hrvatsku. Na upit dopisnice Večernjeg lista iz Amerike, goospođe Jadranke Jureško-Kero, New York, da odgovori na nekoliko pitanja u vezi s člankom, gospođa Gorin javila se kratkom e-mail porukom «Ne hvala, članak sve govori za sebe, a reakcije iz Hrvatske govore još više».

Jedan od glavnih suradnika gospođe Gorin nije želio dati njezin telefonski broj niti adresu.

Ti članci podsjećaju na ne tako davnu djelatnost a i novinsko izvještavanje gospođe Helen Delich-Bentley, dugogodišnje suradnice istog dnevnog lista Baltimore Sun i republikanske zastupnice u američkom Kongresu u razdoblju 1984. do 1994. g. kao predsjednice SerbNeta-a (krovne organizacije Amerikanaca srpskog porijekla, koja okuplja 30-ak organizacija američkih Srba). U razdoblju nedavne dezintegracije Jugoslavije, Helen Delich-Bentley je u Kongresu zastupala agresivnu politiku svoje matične zemlje, istovremeno bezprimjerno ocrnjujući prvenstveno Hrvatsku i Hrvate baš u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku. Nije prihvatljivo isticanje prava samo svojeg naroda a na račun susjednih, iznoseći pritom samo objede tih drugih susjednih naroda prvenstveno Hrvata i Hrvatske, kako to čini gospođa Helen Delich-Bentley. Ona ne priznaje niti jednu pozitivnu stranu Hrvata i Hrvatske, dapače osporava mogućnost samostalnog opstanka Hrvatske. U svojstvu republikanske zastupnice u američkom Kongresu gospođa Delich čak potiče Srbiju, odnosno tadašnju jugoslavensku vlast da provodi agresivnu politiku prema susjedstvu, prije svega prema Hrvatskoj .

Tipični stavovi i naklonost radikalnoj srpskoj politici kao da se zrcali u članku Julije Gorin, koja navodi kritičke, blasfemične neistine o Hrvatima. Poanta članka gospođe Gorin je u skladu sa stavovima, koje je izgrađivala i zastupala Helen Delich-Bentley, tijekom dugogodišnjeg novinarskog i političkog djelovanja u SAD-u, a osobito u Baltimoreu.

Svrha prikaza našeg komentara navedenih članaka nije odgovor na lažne i iskrivljene tvrdnje o Hrvatskoj. Naša je namjera poticaj na razmišljanje o razlozima, koji pisce članaka nukaju na:

• odabir vremena povoljnog za iznošenje negativnih i neobjektivnih osuda Hrvatske i Hrvata,

• odabir mjesta objavljivanja tih osuda, a to je Baltimore, velika luka i brodogradilište na istočnoj američkoj obali, gdje je gospođa Helen Delich-Bentley zasadila među ostalim i svoje ekstremne političke stavove, o kojima je izvještavala u dnevnim novinama Baltimore Sun.

• odabir autora, koji se načinom pisanja lako prepoznaju kao sljedbenici zacrtanih radikalnih prosrpskih političkih stavova i jedni drugima simbolički plješću, odobravanjem navođenja neistinitih povijesnih činjenica, bez ikakove prethodne provjere o njihovoj isinitosti.

Takovo djelovanje ima za cilj stvaranje negativnog dojma o Hrvatskoj i Hrvatima kao geonocidnog naroda, opasnog ne samo za Srbe koji žive u Hrvatskoj nego i za Srbe koji žive bilo gdje pa i u svojoj matičnoj državi, u hrvatskom susjedstvu.

Djelovanje sadržaja članaka objavljenih 16. i 20. siječnja 2007. podsjeća na stil djelovanja gospođe Helen Delich-Bentley (Ruth, Nevada, 28.XI.1923. -), koja je bez sumnje izuzetna osoba pa dajemo neke stavke iz njenog životopisa (podatke prenosimo iz članka Srđe Trifkovića, u tjedniku Duga, Beograd, 12.10 1990, str.34-37. s web stranice en.wikipedia.org/wiki/ Helen_Delich-Bentley, i članka kap. Zvonimira Sablića ....god.....u Večernjem listu, str. 13).

Gospođa Delich je prva generacija doseljenika Srba iz Hrvatske (otac Mihajlo Ivanišević iz Like, majka Marija Delić iz Pakraca) i najmlađa je od osmero djece u rudarskoj obitelji. U djetinjoj dobi od 8 godina ostala je bez oca, a majka je prehranjivala sebe i djecu izdavanjem soba rudarima obližnjeg rudnika bakra. U mladosti je iskusila nesigurnost tržišta te je njena obitelj živjela u prilikama od sređenih do krajnje oskudnih. Unatoč toga bila je marljiva i odlična učenica te je lako dobila stipendiju za studij žurnalistike (Fond za stipendiste gradića Elks u Nevadi i Srpska nacionalna fondacija). Godine 1944. je diplomirala kao najbolja u klasi i dobila mjesto reportera u baltimorskom listu «Sun». Ambiciozna, sposobna i ustrajna ubrzo je postigla niz funkcija i uključila se u političku aktivnost, najprije boreći se na strani sindikata brodogradilišta u Baltimoru a protiv vlasnika tog brodogradilišta. Pritom je bila uporna, energična i bezkompromisna, postižući znatne i zapažene uspjehe svojim akcijama i novinskim izvješćima, te tako postizala sve veću popularnost. Unatoč sitnog rasta, postala je poznata kao energični, beskompromisni borac za cilj koji je postavila. Pritom često nije pazila na pravila ponašanja, te je npr. nakon jednog incidenta u baru tijekom pauze sastanka (sindikalni sastanak u baltimorskom brodogradilištu 1953. g.) stekla nadimak «upper-cut lady». Radilo se o snažnom udarcu šakom u bradu jednog sindikalca, koji joj je sjedeći blizu u visokoj barskoj stolici, dobacio neumjesnu primjedbu. Njezin udarac oborio je sindikalca na pod, što je izazvalo grohotan smijeh ostalih u baru. Njeno ponašanje je i inače obilovalo incidentima izvan pravila ponašanja, a poznata je bila po psovkama, pa i u prostorima zastupničkog doma američkog Kongresa.

Suradnja s dnevnim listom Baltimore Sun počinje dakle u njenoj mladosti i traje daljnjih nekoliko desetljeća. Glavna tema u početnom dijelu njene novinarske karijere je bila trgovačka mornnarica. Godine 1984. je birana u američki Kongres kao republikanska zastupnica i u njemu djelovala od 3. 01. 1985. do 3. 01. 1995. Istovremeno je bila predsjednica SerbNet-a, krovne organizacije Amerikanaca srpskog porijekla, koja okuplja 30-ak organizacija američkih Srba. Taj posao gospođa Delich vodi iz kongresnog ureda (znači na račun svih američkih poreznih obveznika). Tijekom svog mandata istaknula se kao uspješna lobistica prosrbske politike. Zalagala se za redukciju osuda za kršenje ljudskih prava na Kosovu i uspjela da u Kongresu ne bude usvojena antisrpska rezolucija br. 24 (zahvaljujući desetcima tisuća protestnih pisama američkih Srba, na njen poticaj). Zalagala se za podizanje spomenika Draži Mihajlović u Washingtonu, ali do sada u tome nije uspjela. Zalagala se također i za potporu politici Slobodana Miloševića i napisala pozitivni članak o njemu (članak objavljen u Americi). Osim političkih aktivnosti Helen Delich-Bentley se ističe i kao uspješna poslovna osoba vodeći kompaniju Helen Bentley & Associates, Inc., a i kao savjetnica u međunarodnim poslovima američke vlade. Od prošle 2006. g. baltimorska luka nosi ime Helen Delich Bentley Port of Baltimore.

Gospođa Delich je pokazala osobitu vještinu u osiguravanju novčanih sredstava za ostvarivanje zacrtanih političkih ciljeva. To se pokazalo korištenjem zastupničkih radnih prostorija za istovremeno vođenje SerbNeta u svojstvu predsjednice.

Gospođa Helen Delich-Bentley je također bila korisnica sponzorstva i financijskih koristi od brodarskih organizacija tadašnje Jugoslavije. Ona se bila založila za to da se kao iskrcajne i ukrcajne luke jugoslavenskih kontejnera u SAD-u koristi Baltimore, a ne Norfolk i New York. Tvrdila je da će to biti jeftinije, a de facto je bilo puno skuplje. Sve razlike u cijeni išle su u njezinu korist. To se odnosilo na sve tadašnje jugoslavenske brodare, koji su obavljali kontejnerski prijevoz. Ono što je bilo važno jest kontinuitet u pristajanju u pojedine luke i gospođa Delich-Bently je u tome uspjela. Pristajanje jugoslavenskih brodova s kontejnerima u luku Baltimore bilo je znatno skuplje, a postignuta zarada od te razlike u cijeni išla je u njezinu korist. To je tipičan primjer ilegalnog i nedopustivog financiranja stranih političara.

Kako je prekinuto političko prosrbsko djelovanje gospođe Helen Delich-Bentley u američkom Kongresu?

U studenom 2002. g. su u Americi bili izbori zastupnika 108. američkog Kongresa. Američki Hrvati su pratili razvoj kampanje u državi Maryland, gdje su se natjecali demokrat Duch Ruppersberger i republikanka Helen Delich-Bentley. Američki Hrvati su tada (na temelju dotadašnjih akcija gospođe Delich protiv osamostaljenja Hrvatske, i njeno iniciranje «Balvanske revolucije» u Kninu) organizirali prosvjede. Pritom su se savjetovali s gospodinom Stevom Rukavinom, bivšim predsjednikom Nacionalne federacije Amerikanaca hrvatskog porijekla. Aktivisti za ljudska prava su već početkom listopada 1994. g. osnovali nestranačku organizaciju Odbor za iznošenje istine, u koju su se udružili Židovi i Amerikanci hrvatskog porijekla. U toj akciji je bio aktivan naš sugovornik dr. sc. Vlado Markovac. Aktivisti su se okupili ispred sveučilišta Towson State, noseći transparente i dijeleći fotokopije teksta iz knjige H. Kačića «U službi domovine», izvikujući slogane protiv ponovnog izbora gospođe Helen Delich-Bentley u američki Kongres. U tekstu je bila navedena njena podrška Miloševićevom ratnom stroju angažiranjem JNA, s ciljem odvraćanja svjetske javnosti i kritika od sukoba na Kosovu. Knjigu prof. dr. H. Kačića «U službi domovine», iz koje je fotokopiran tekstovni materijal, imao je gospodin Markovac. Istovremeno su pristaše gospođe Helen Delich-Bentley organizirali sličnu akciju u Baltimoreu. Sva su ta događanja činila izbore neizvjesnim, ali oni su ipak završili pobjedom demokratskog kandidata Ruppersbergera za kongresnog zastupnika. Time je zaustavljeno daljnje prosrpsko djelovanje gospođe Helen Delich-Bentley u američkom Kongresu.

Dajemo citat teksta iz knjige Hrvoja Kačića (str. 67-68), koji je na engleskom jeziku fotokopiran i dijeljen u obliku letka, a u hrvatskom prijevodu glasi:

Istini za volju navodimo razmišljanja, .... o kojima nije bilo govora za vrijeme našeg sastanka s dr. sc. Vladom Markovcem, kao poticaj na Vaša razmišljanja, poštovani čitaoci, podsjećajući starije naraštaje na pretrpljeno ili obavještavajući mlađe koji srećom nisu odrastali u komunističkoj Jugoslaviji.

Sadašnje čitatelje baltimorskih novina podsjeća se na negativnosti u Hrvatskoj iz prošlosti, počam od II Svjetskog rata na ovamo. A pri tom se nigdje niti ne spomene ogroman broj nepravednosti prema Hrvatima koji npr. nisu sudjelovali u NOB, ili koji nisu bili članovi KP nego su pokušavali opstati tek kao mirni hrvatski građani. Logor Jasenovac nitko ne opravdava (u njemu su stradavali i zatvorenici Hrvati). Međutim, ne spominju se brojni logori koje su osnovali komunisti na području Hrvatske, ali i u BiH, u kojima su bili maltretirani samo Hrvati, do njihovog pogubljivanja na kraju. Hrvatska je još uvijek prekrivena neistraženim grobištima mučki ubijenih Hrvata u razdoblju poslije II. svjetskog rata, a broj nestalih na taj način još uvijek nije službeno utvrđen.

Istodobno se, kao srpska ili četnička negativnost, ne spominje udruživanje Draže Mihajlovića sa silama osovine (zapravo s nacistima A. Hitlera). Isto tako se ne spominju egzekucije Židova u Beogradu za vrijeme II. svjet. rata itd., iako su dokumenti o svemu tome istraženi i objavljeni( između ostalog u knjigama Ljubice Štefan).

Ustrajno isticanje negativnih postupaka u Hrvatskoj radi stvaranja negativnog dojma o Hrvatima u svijetu i u vlastitoj domovini, trajalo je čitavih 5 desetljeća poratnog razdoblja. To je bilo opravdanje za hapšenje, utamnićenje i bezpoštedno osuđivanje mladih, ali i ljudi starijih naraštaja, već za pjevanje domoljubnih pjesama i to je bilo svrstano u grijeh tzv. verbalnog delikta itd. Bilo je bezbroj egzekucija i to egzekucije bez suđenja nevinih ljudi, poznatih po njihovim visoko- moralnim i etičkim životnim načelima i djelovanju u krugu sugrađana ili sumještana. Spomenimo nadalje isticanje negativnosti kao opravdanje za raznovrsno šikaniranje i omalovažavanje na radnim mjestima (polagano napredovanje, izostanak stipendija Hrvatima za studijska putovanja i sl.) i u svakodnevom životu (poteškoće pri dodjeli stanova ili odobravanja kredita za poboljšanje standarda itd.).

To navodimo radi pisaca članaka koji Hrvate optužuju u baltimorskim novinama, od razdoblja II. svjetskog rata, i svoje negativne kritike povezuju s nedavnim razdobljem stvaranja Republike Hrvatske 1990-ih godina. Istovremeno ti pisci ne spominju polustoljetni intelektualni i fizički teror Hrvata, koji je prethodio rađanju želje i odluke o izdvajanju iz zajednice.

Zagrebčanka