Bliži nam se 25. obljetnica nadnevka otkako su postrojbe Hrvatske vojske vratile slobodu drevnom gradu Kninu. Prigoda je upozoriti koliko malo / nedovoljno poznajemo vlastitu povijest... Nedavno (24. svibnja) već sam na ovom portalu podsjetio kako su doseljeni pravoslavci toljagama i kamenjem pokušavali zbrisati dragocjene arheološke nalaze hrvatske prošlosti... Ovoga puta prenosim što je prije 85 godina o drevnom Kninu zapisao akademik Sjepan Gunjača (1909.-1981.) tada još mladi doktorand i kustos Muzeja hrvatskih starina.

Napominjem da je baš on, osobnim zalaganjem, 1942. u posljednjem trenutku spasio od četničko-talijanske ugroze dragocjeni spomenički inventar prebacivši ga u iznimno teškim okolnostima iz Knina u Sinj... Prenosim ulomak iz njegovog opširnog znanstvenog članka o kninskoj prošlosti objavljenog o Božiću 1935. u Jadranskom dnevniku.

Knin u davnini

(...) "Dolaskom Hrvata na jug grad Knin igra vidnu ulogu u hrvatskoj povijesti. Ime mu nalazimo prvi put spomenuto kod Konstantina Porfirogeneta suvremenika Tomislavova. Konstantin ga zove Tenen po kojem se je prozvala i županija (Tnena), kojoj je on bio centar. Iako nemamo ranijih vijesti o Kninu, ima dokaza koji nam potvrđuju da je Knin igrao važnu ulogu u IX, a možda i u VIII stoljeću. Pri ovom se ne može mimoići a da se ne spomene da je zasluga Hrvatskog starinarskog društva u Kninu i njegova utemeljitelja i dugogodišnjeg predsjednika fra L. Maruna, čiji je rad na sakupljanju hrvatskih spomenika mnogo doprinio pobližem upoznavanju hrvatske, a navlas lokalne povijesti Knina. U bližnjem selu Biskupiji pri otkapanju ruševina stare katedrale, nađen je u njenom predvorju sarkofag u kojem je ležao jedan hrvatski vitez iz IX stoljeća, što nam potvrđuje nalaz zlatnika cara Vasilija I Makedonca koji je kovan između 880. i 886. god. nađen kod ramena mrtvaca, kao i pozlaćene ostruge divne izradbe ranijeg porijekla nego je novac. U blizini sarkofaga našao se ulomak tegurija sa natpisom »Dux« tj. knez kojem se nažalost ne zna imena, a nagađa se da bi se isto moglo odnositi na Zdeslava, jer su na jednom ulomku nađena pismena »SED« (Sedesclavus), a na drugom pak ».TIS OBRUCT..« (sagittis obructus = pokriven strijelama) što bi se uistinu moglo odnositi na Zdeslava koji je 879 g. od buntovnika ubijen, jer je pristajao uz Carigrad. No to je nagađanje. Šišić nagađa da je oko Knina imala posjede druga dinastija — Domagojeva — koja je vladala između Trpimira i Mutimira (izuzev Zdeslava). Važne crkvene promjene koje su u XI stoljeću izbile u Hrvatskoj i Dalmaciji od velika su značaja za Knin. Po dokinuću hrvatske Ninske biskupije (928) čija je Vlast dopirala do pod zidine dalmatinskih gradova, jurisdikcija se ninskog biskupa protegla na splitskog nadbiskupa.

U XI stoljeću su, naime, osnovane nove biskupije: trogirska (koncem X v.), biogradska (prenesena iz Skradina) i kninska, a k tomu je i ninska obnovljena. Od svih ovih najznačajnija je kninska, koja je utemeljena oko 1040 g., a prvi nam poimence poznati biskup bio je Marko 1040 g. Jurisdikcija kninskog biskupa sezala je sve do Drave, a biskup kninski nazivlje se hrvatskim biskupom (EPISCOPUS CHROATENSIS). Kninski biskup nije bio samo crkveni poglavica Hrvatske; on se nalazi u pratnji kralja, njegove isprave potpisuje i pečati, dajući im time pravovaljanost. No sve to ne potraja dugo, jer osnutkom zagrebačke biskupije (1094 g.), a navlas propašću hrvatske samostalnosti prestaje ova velika uloga kninskog biskupa. Po zaključcima splitskog sinoda 1185 razabiremo da se je jurisdikcija kninskog biskupa svela na tri županije: kninsku, vrličku i psetsku. Biskupi nisu imali svoju rezidenciju u gradu Kninu nego nešto podalje, naime, isprva u selu koje nas i danas imenom podsjeća na nekadanje biskupovo sijelo, u Biskupiji. Iskopine provedene devetoga desetljeća prošloga stoljeća na mjestu gdje je nekoć stršila prostrana katedrala, čiji se temelji do danas očuvaše, razjasniše da je crkva bila posvećena dvama svecima: sv. Mariji i sv. Stjepanu kako nam to svjedoči nađeni natpis. Oko god. 1273-4. sjedište biskupovo bi preneseno nadomak Knina, na položaj gdje je još u X soljeću postojala starohrvatska crkva. Ovaj položaj nam je, kao i onaj raniji, u svom današnjem imenu sačuvao uspomenu na nekadanje sijelo biskupa i zove se Kapitul (kaptol!) gdje se i danas nalaze tragovi crkve sv. Bartula. Biskup je na Kapitulu imao sijelo sve do faktične propasti kninske biskupije, kada je tursko kopito zauzelo kninsko tlo g. 1522. i porušilo katedralu.

Stjepan Gunjača

Od tada kninski biskup postoji samo po tituli, on stoluje drugdje i rijetko posjećuje Knin. O ulozi samog grada Knina u najranije doba hrvatske države zbog uopće mršavih izvora ništa ne možemo znati; izgleda da je tu bilo samo sijelo kninskog župana. Tek u XI stoljeću doznajemo da su naši kraljevi posjećivali Knin: Petar Krešimir, Zvonimir, samo je pitanje mjesta njihova boravka tj. da li su boravili u biskupskom dvoru ili pak u današnjem gradu. Svakako znamo da je posljednji branitelj hrvatske samostalnosti kralj Petar Slavac imao grad Knin za svoju prijestolnicu. Padom Petrovim Knin je prestao biti prijestolnicom, ali i nadalje ostade znamenit grad. Čini se da je i dalje ostao u kraljevskim rukama.

Kad je Bela III oko 1260. preuredio upravu svoje države tako, da je čitavim hrvatskim kraljevstvom vladao herceg od kraljevske krvi, imenovao je hercegom sina Belu uz kojeg je, zbog malodobnosti, upravljala kraljica majka Marija. Herceg Bela je stolovao u Zagrebu i u Kninu gdje ga nalazimo g. 1263 (in castro Tiniensi) kad je u pratnji majke, svite i vojske došao i s a z v a o s a b o r H r v a t a (naglasio F.B.) te dulje vremena iza toga ostao u Kninu. Godine 1322. iza pobjede hrvatskih velikaša nad banom Mladenom kod Biskog, dođe kralj Karlo I Roberto u Knin gdje je sazvao sabor na kojem su hrvatski velikaši optužili Mladena zbog silništva, a kralj ga na to svrgne sa banske časti i odvede ga u Ugarsku. Moć Bribirskih knezova je sada znatno oslabljena, a sve se više javlja na hrvatskoj političkoj pozornici dinasta Ivan Nelipić. Uz pomoć hrvatskih velikaša koji se borahu protiv kraljevske premoći, Nelipić otrgne Knin iz kraljevih ruku. No sloga među velikašima ne potraja dugo; doskora se dobar dio njih uroti proti Nelipiću s Jurjem Bribirskim na čelu. Juraj se utabori pred Kninom na brdu Topolju, ali ga Nelipić potuče i zarobi 1324 g. Ni pokušaji kraljevi da slomi silu Nelipićevu nisu uspjeli jer je Nelipić do nogu potukao kraljevu vojsku pod banom Mikcem Mihaljevićem, štoviše, dobio je oblast od Velebita do Cetine. Nelipić u Kninu boravi trajno odakle se zalijeće na neprijateljske velikaše i ugrožava sigurnost dalmatinskih gradova. Tek iza njegove smrti (1344) uspije novi kralj Ljudevit I podvrći svojoj vlasti Knin što mu nije išlo tako glatko jer je udova Ivanova, Vladislava, ta hrvatska Amazonka, dala junački otpor banu Nikoli od plemena Hahold. Vladislava videći brojčanu nadmoć neprijatelja, poboja se da će podleći pa poruči banu da je spremna na pregovore; njen poslanik ode do kralja i izruči mu grad, a ban nato prekine opsadu. Vladisiava se opet pobuni a sam kralj odluči stati na kraj i drugim neredima začestalim u dalmatinskoj Hrvatskoj, te pođe sa 30.000 vojnika prama jugu, ali mu Vladislava sa sinčićem Ivanom dođe ususret, pokloni se; predade mu Knin, a on joj u zamjenu dade Sinj sa cetinskom županijom (1345). Godine 1353 održan je u Kninu h r v a t s k i d r ž a v n i s a b o r pod predsjedanjem bana Nikole, kojem su nazočili brojni hrvatski velikaši, gdje se je među ostalim raspravljala tužba kninskog biskupa radi desetine.

Po smrti Ljudevitovoj za t. zv. »dvadesetipetgodišnjeg pokreta« zbog dinastijskih pitanja izbijaju u Hrvatskoj razmirice, što je pogodovalo težnjama Stjepana Tvrtka da svoje granice protegne do Jadrana i Drave, te mu uspije 1388 osvojiti Knin. Ban Detrik Bubek pokuša god. 1390 oružanom silom opet podvrći Knin kraljevskoj vlasti, ali bude odbijen dok to uspije Nikoli Gorjanskom 4 godine kasnije. Kad je kralj Sigizmund, spasivši glavu kod nikopoljske bitke, umakao lađom niz Dunav vraćajući se kroz Crno More na Dubrovnik kući, posjetio je Knin i u njemu se zadržao oko mjesec dana gdje je izdao nekoliko odredaba. Ali god. 1401. nalazimo Knin opet u rukama bosanskog kralja Stjepana koji boravi neko vrijeme u njemu. Malo zatim nalazimo ga u rukama Sigizmundovim i on ostaje u kraljevoj vlasti čitav XV stoljeću. U njemu stoluje banovac Hrvatske i Dalmacije; tu je sijelo kninskog plemenskog suda. Početkom XVI stoljeća Knin je ugrožavan od turskog četovanja dok konačno ne
podlegne 1522. g.

Po ovom kratkom prikazu vidjesmo da su u Kninu boravili, hercezi, župani, banovići, dinaste, suci i drugi dostojanstvenici, samo je do sada bilo pitanje da li sadašnja tvrđava ima dijelova koji su izgrađeni za doba vladanja hrvatske narodne dinastije. Konstrukcija tvrđave iziskuje posebnu studiju, o čemu još nema ni pokušaja..."

***

Napomena za kraj: Možda bi bilo prikladno i poučno da prigodom svakog novog saziva Hrvatskoga sabora neki ugledni hrvatski povjesničar održi kraću znanstvenu besjedu o tisućljetnoj turbulentnoj prošlosti tog časnog doma...

Frano Baras