Popravljanje izvitoperene demokracije

Sama riječ „demokracija“ pojednostavljeno znači „vladavina naroda“. Nakon raznih oblika upravljanja narodom kroz povijest najbliže ostvarenju je „vladanje izborima“, a kod donošenja posebno važnih odluka to je referendum.

Izborima narodi biraju svoje odbornike, odnosno zastupnike – koji vladaju narodima umjesto njih. Zbog toga kandidati prije izbora govore o svojim programima i načinima njihovoga provođenja.. Na taj način izabrani odbornici – zastupnici „preuzimaju“ pravo da upravljaju životima svojih birača. Često to čine drugačije od svojih obećanja. To je prvo izvitoperenje demokracije. Ne može se potpuno izbjeći ni uz najbolju volju i poštenje izbranih, jer često treba donositi odluke koje nisu u njihovom programu.

Kako je nekima, to su uglavnom političari, vlast posebno „slatka“, oni sve više i sve češće „prisvajaju vlast“ i tamo gdje i kada ne bi trebalo. Nekolicina političara uz vlast želi prisvojiti društvena dobra više nego su stvarali. To je iskonska težnja sebičnih pojedinaca za uzimanjem dobara koja im po radu ne pripadaju, da na neki način porobljavaju „obične“ ljude, kao roblje, kao kmetove, kao najamnu radnu snagu, itd... Da bi se ograničilo spomenuto prisvajanje, umjesto narodnih zastupnika pokušalo se izborima birati narodne delegate. To je kod nas bilo za Hrvatski Sabor. Zamišljeno je, da oni stalno žive u svojoj izbornoj bazi, da s njom „komuniciraju“ i pri konačnom donošenju odluke glasuju po uputama te svoje baze. Brzo se pokazalo, da je to nemoguće ostvarivati.

U nekim državama uvedena je, dakle, česta primjena referenduma, kada treba donositi neke važne odluke. Umjesto, da ih donose narodni izabranici, to se prepušta biračima. Tada je to izravna demokracija. Sve je veća apstinencija glasača

Da bi glasovanje bilo što jeftinije i što sigurnije za njihovu „pobjedu“, državnici sastavljaju sve sigurnije glasačke zakone i načine obračunavanja glasačkih rezultata smatrajući da se „pučani“ ne će dosjetiti njihovim „igrama“. No, što dalje, sve je veća apstinencija glsača od izlaska na glasovanje. Oni to „opravdavaju“ ovako: čemu gubiti vrijeme, ionako će biti onako, kako se političari dogovore. Primjer su nedavni izbori i referendum

Predsjednički izbori 10.01.2010. – drugi krug:

Svi glasači s prebivalištem u RH i izvan nje: 4. 890. 542 Sveukupno glasovalo 2. 367. 373 (48, 41 % od upisanih). Prvi kandidat dobio glasova ukupno 1. 348. 426 (57, 73 % od onih koji su glasali). Drugi kandidat dobio glasova ukupno 987. 518 (42, 27 % od glasalih). Ako se za bazu uzme sve birače – nas ukupno 4. 890. 542, onda je od njih prvi kandidat dobio 1. 348. 426 (27, 57 %), a drugi 987. 518 (20, 19 % ).

Ovako računato pobjednički kandidat nije dobio glasove polovine birača + barem još jednoga, nego „nešto“ više od četvrtine... Znači, da je tih 27, 57 % birača „nametnulo“ za predsjednika osobu koja možda većini „ne odgovara“... Kakovo će biti njihovo zadovoljstvo....?

Na prošlim parlamentarnim izborima u RH (2011.) glasovalo je oko 62 % građana s pravom glasa! Oko 20 % glasova otišlo je ispod praga. Dakle, današnju vlast (Sabor, dakle, i Vladu) odredilo nam je oko 40 % građana s pravom glasa! Prema postojećim izbornim pravilima „to je u redu – po zakonu je!“ Prije bi se moglo reći, da je to lakrdija od demokracije.).

Kako je to bilo na referendumu o pristupanju RH u EU?

U cijeloj RH pravo glasa imalo je 4.504.765 građana. Glasovalo nas je 1.960.231. To je 43,51 %. Vrijedećih listića bilo je 1.959.564 , ili 99,44 %, a nevrijedećih listića 11.066 ili 0,56 %. ZA ulazak RH u EU bilo je 1.299.008, što je 66,27 % od onih koji su glasali. PROTIV je zaokružilo 649.490, što je 33,13 %. Po tome je referendum uspio pokazati, da je Hrvatska „odlučila“ pridružiti se Europskoj uniji „dvotrećinskom većinom“.

Koliki je dio glasača donio odluku? Dakle, od nas 4.504.765 s pravom glasa glasovalo nas je 43,51 %, što je već manje od polovice. No, kako je od glasalih glasovalo ZA 66,.7 %., pitanje je, koliko je to % od svih mogućih glasača? 28,83 %! To znači da je nas toliko zaokružilo ZA, a to nije ni trećina od svih mogućih! PROTIV je bilo 14,41 % od mogućeg broja glasača.

Razmišljanje o tim rezultatima

Prema ovome izračunu odluku o ulasku nas 4.504.765 u EU donijelo je 1.299.008 glasača. Tko će snositi odgovornost za sve ono nepoznato što nas čeka tamo obzirom na malobrojnost našega naroda? I na jugu EU-e javljaju se danas nemili događaji s kapitalom. Uzroci se ne "Referendum"U RH izgleda da su ljudi već navikli na to da ionako njihovo glasovanje nema utjecaja na odluke državnih dužnosnika. U ovome slučaju glasači su očekivali i zahtijevali opširnu javnu i dokumentiranu raspravu o Europskoj Uniji i o životu u njoj s pozitivne i negativne strane. Ali, to dužnosnici nisu učinili. Zapravo su građane „izvijestili“, da sve što ih zanima mogu naći na internetu. Propagirali su samo ono što njima odgovara, a protivnicima nisu omogućili na isti način pristup u javne medijespominju. Da li je kriva mediteranska suha klima za „isušivanje“ kapitala iz tih članica?

U Ustavu RH navodno je stajalo da bi trebalo glasovati barem 50 % mogućih glasača plus još barem jedan, da bi DIP mogao donijeti odluku da je referendum bio valjan. Prema toj odredbi ovaj referendum bi trebalo poništiti.

Kako su državnici RH očekivali mogućnost veće apstinencije glasača u Hrvatskom Saboru su „snizili“ tu granicu od 50 %. No, o svim promjenama u Ustavu također je trebalo provesti referendum. A, koliko je meni poznato, to nije učinjeno, pa je proglašenjem ovoga referenduma povrijeđen Ustav RH. To je potaknulo jednog pravnika na „internu“ izjavu, da bi zbog te povrede trebalo podnijeti tužbu Međunarodnom sudu.

Zbog čega tolika apstinencija glasača?

Moj prijatelj Drago misli da je tome više uzroka. Jedan je uzrok opći porast apstinencije glasovanja u zapadnom svijetu i „izigravanje“ demokracije od strane državnika. Oni svakako žele provoditi svoje planove bez obzira na volju građana. Objašnjavati građanima „na dugo i široko“, što i kako bi trebalo odlučivati za njih je „zamorno“. Oni radije „malo preurede“ zakonske propise. Još malo, pa će biti dovoljno da na glasovanje iziđu samo tri glasača i ako u referendumu dva glasuju ZA, a jedan PROTIV – referendum „prolazi“ s dvotrećinskom većinom.

U RH izgleda da su ljudi već navikli na to da ionako njihovo glasovanje nema utjecaja na odluke državnih dužnosnika. U ovome slučaju glasači su očekivali i zahtijevali opširnu javnu i dokumentiranu raspravu o Europskoj Uniji i o životu u njoj s pozitivne i negativne strane. Ali, to dužnosnici nisu učinili. Zapravo su građane „izvijestili“, da sve što ih zanima mogu naći na internetu. (Oni jadnici, što „kopaju“ po kontejnerima – mogli su „kopati po internetu – možda tamo pronađu koje računalo“). Propagirali su samo ono što njima odgovara, a protivnicima nisu omogućili na isti način pristup u javne medije. Sve to pokazuje da su „neki“izvitoperili (iskrivili) osnovu demokracije i da bi je zaista trebalo popravljati.

Prijedlozi mogućeg popravljanja „demokracije“

Trebalo bi prihvatiti i dopuniti prijedloge građanske udruge UZMAH, te nastojati, da ih zakonodavac objavi i ozakoni (možda kao ustavni zakon):

(1) Ustav mijenjati samo, kada i kako to dozvoli referendum.

(2) Povećati i nabrojiti broj pitanja o kojima se mora provesti referendum bez posebnih sakupljanja potpisa građana. Predlažem, da se to provodi u slijedećim pitanjima:

- Rasprodaja voda, otoka, šumskih bogatstava, rudnih bogatstava, povijesnih nekretnina, zemljišta, brodogradilišta i drugih „trgovačkih društava“ važnih za razvoj i neovisnost RH.

- Ograničenje slobodnoga naseljavanja stranaca i stranih radnika prema nacionalnim interesima. Na taj način sačuvati hrvatski nacionalni identitet.

- Ograničiti strancima iznos cjelokupne dobiti/zarade na području RH

(3) Razraditi proceduru za provođenje referenduma po zahtjevu građana - po uzoru na Švicarsku: potreban broj potpisa uz zahtjeve, vrijeme za sakupljanje potpisa, vrijeme za prihvaćanje zahtjeva i provođenje referenduma,

(4) Organizirati obvezno i na vrijeme javne rasprave o pitanjima na referendumima, o tome koje su moguće i potrebne posljedice referenduma. Raspraviti pitanja predmeta referenduma jednakopravno s afirmativne i negativne strane. Obavezne rasprave na javnoj televiziji!

Josip Malović