Uz Dan grada Kaštela

Grad Kaštela, koji predstavlja po veličini drugi grad u Splitsko-dalmatinskoj županiji, obilježava Dan grada 4.ožujka, tj. na datum ispisa povelje kneza Trpimira ( 852.god.). Radi se o pravnom dokumentu – darovnici, u kojoj se prvi put spominje hrvatsko ime uz titulu vladara (dux Chroatorum) i Bijaći, mjesto gdje je darovnica ispisana na latinskom jeziku (učinjeno u mjestu koje se zove Bijaći).

Povelja je sačuvana u formi prijepisa iz 1568. Godine, od kojih se jedan i danas nalazi u riznici Župne crkve u Kaštel BijaćiSućurcu, u kojoj je i pronađen.

U drugoj značajnoj ispravi Trpimirovog sina Muncimira 892. godine navodi se izrijekom da je '' učinjeno u Bijaćima pred vratima crkve sv. Marte''. Postojanje tog sakralnog objekta iz IX. st. potvrdila su arheološka istraživanja Društva ''Bihać'', u razdoblju od 1902 do 1905. godine. Ostaci crkve iz ranog srednjeg vijeka, iz perioda rane hrvatske države, vidljivi su i danas.

Trpimir, koji je nosio titulu kneza, Sačuvana poveljaPovelja je sačuvana u formi prijepisa iz 1568. Godine, od kojih se jedan i danas nalazi u riznici Župne crkve u Kaštel Sućurcu, u kojoj je i pronađenzauzima istaknuto mjesto u povijesti rane hrvatske države. Ona nesumnjivo doživljava svoj vrhunac u IX. i X. stoljeću, u vrijeme njegove vladavine i njegovih nasljednika koji su pripadali dinastiji Trpimirovića. Hrvatska historiografija ocjenjuje Trpimira kao neosporno najvažnijeg hrvatskog vladara u IX. stoljeću (pored Branimira). Sjedište vladara bio je Klis i njegova okolica. Zasigurno su to bili i Bijaći smješteni na zapadnom rubu Kaštelanskoga polja te kao kraljevsko sjedište i posjed (poljoprivredno dobro) oslanja se na bogati kulturološki sloj ostataka antičkih vila rustika. Trpimirova vladavina postavila je temelje samostalnoj i jakoj Hrvatskoj, čvrsto je povezavši s tekovinama europske civilizacije.

Trpimirovo nam je doba ostavilo prvi spomen hrvatskog imena, prvi hrvatski zapis, prvi kameni natpis, prvu biskupiju i prvi samostan. Samo veliki vladari ostavljaju za sobom toliko tragova.(N.Budak,1993.).

Kaštela, male urbane zone na obali Kaštelanskog naselja nastaju krajem XV. i prve polovine XVI. stoljeća. Kao obrambeni sklopovi zidina i kula, unutar kojih je smješteno naselje težaka, imala su i svrhu obrane stanovništva od napada Turaka. Grade ih trogirsko i splitsko plemstvo (i crkva) u cilju zaštite svojih posjeda i život ovisnih težaka. Stanovništvo napušta svoja ranija selišta na padinama Kozjaka, a do danas su se zadržali ostaci njihovih župnih i grobljanskih crkava. Većina ih pripada starohrvatskom razdoblju, periodu ranog srednjeg vijeka, kao i crkva sv. Marte u Bijaćima.

Ogledni primjerak je crkva sv. Jurja na toponimu Radun.

Terra Radun – izvorište naselja Kaštel Stari

Naselivši meke i plodne padine Kozjaka izdašne izvorima vode i bujnim raslinjem (VII. st.) Hrvati su ostavili tragove života u nizu srednjovjekovnih sela koja skromnom arhitekturom obgrliše Kozjak. Na području Kliške županije rane hrvatske kneževine - kraljevine ( IX. - XI.st.) u podnožju Velog Bijaća na kraljevskom posjedu (territorium regale), koji se rasprostirao širom negdašnjeg salonitanskog agera, bilo je jedno od sjedišta hrvatskih vladara dinastije Trpimirovića. Bijaći, to mjesto ispisa Trpimirove darovnice budili su duh državne samobitnosti kaštelanskog puka uvijek, a posebice u trenucima poljuljane samosvijesti i nacionalnog ponosa.

Materijalni ostaci starohrvatskih naselja na padinama Kozjaka uglavnom su nestali ili su još neistraženi, ali su Kaštelaprepoznatljivi u sačuvanim temeljima župnih (grobljanskih) crkvica. Stilski, one pripadaju vremenskom razdoblju od IX. do XII. stoljeća. U literaturi se ono najčešće naziva starohrvatsko razdoblje. Na čitavom obalnom području Hrvatske sačuvan je veliki broj ovih građevina koje karakteriziraju male dimenzije, raznolikost tlocrta, nepravilnost oblika, tehnika zidanja lomljenim kamenom s puno žbuke, ukrašavanje svih arhitektonskih kamenih dijelova i crkvenog inventara troprutastim pleterom (dovratnika, nadvratnika, tranzena, krstionica, propovjedaonica i oltarnih pregrada s trokutastim zabatom). Na području današnjih Kaštela u izvornom je obliku sačuvana samo jedna, a to je crkva sv. Jurja od Raduna. Taj lokalitet, koji i danas nosi isti naziv - Radun, teritorijalno pripada Kaštel Starome i nalazi se sjeverno od željezničke stanice.

Arhitektonski, sv. Juraj od Raduna predstavlja ogledni primjerak predromaničke crkve longitudinalng tipa, izgrađenog od lomljenog kamena. Apsidalno je usmjerena prema istoku, u arkadijskom pejzažu velikog maslinika te i danas predstavlja jednu od najbolje sačuvanih crkava iz perioda ranohrvatske države. Imala je funkciju i grobljanske crkve. Grobni nalazi, pronađeni arheološkim istraživanjima splitskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture 1974. godine, kao i novijim istraživanjima stručnjaka MHAS-a, potvrđuju dataciju materijala u rasponu od X. do XV. stoljeća. Možemo zaključiti da se život seoske zajednice na području Radun odvijao u kontinuitetu do XVI. stoljeća.

Nakon toga, stanovništvo preseljava uz obalu Kaštelanskoga zaljeva naseljavajući zemljište uz more, uz mjesto gradnje kaštela Koriolana Cipika.

U povijesnim izvorima Radun se nikada ne spominje kao selo. Prvi put spominje se kao ime mjesta (locus) tek krajem XI. stoljeća, i to u darovnicama kralja Zvonimira i Stjepana II. U notarskim spisima XIII. stoljeća naziva se kao zemlja (terram) Radun. Područje Radun se prostiralo se između sela Orišac i Špiljan (oni se u notarskim spisima XV. stoljeća pišu kao selo - villa).

Sama crkva nosila je kroz povijest različite Veće seloNajvjerojatnije je Radun bilo naselje, veće selo, koje se sastojalo od nekoliko zaselaka. O tome svjedoče tri ukopišta stanovnika: groblje oko crkve sv.Nikole, groblje oko crkve sv. Jure od Raduna i malo groblje zapadno od ove crkve istraženo 2002. godinenazive. U XIII. stoljeću povijesni izvori je imenuju kao crkvu sv. Jure od Podmorja i sv. Jure od Ostroga, a kasnije sv. Jure u Orišac i sv. Jure pod Šušnjare (XVII.st.). Teritorijalno, Orišac se nalazio ispod Šušnjara. Možemo zaključiti da je terram Radun područje između Orišca i sela Špiljan. Naziv Radun i danas nosi područje oko željezničke stanice Kaštel Stari, kao i obližnji potok, a kaštelanska prezimena Radun i Radunić svjedoče o trajnosti tog toponima.

Najvjerojatnije je Radun bilo naselje, veće selo, koje se sastojalo od nekoliko zaselaka. O tome svjedoče tri ukopišta stanovnika: groblje oko crkve sv.Nikole, groblje oko crkve sv. Jure od Raduna i malo groblje zapadno od ove crkve istraženo 2002. godine.

Najnovija arheološka istraživanja na području Raduna obavljena su 2004./2005.godine, a rezultirala su tiskanjem stručne publikacije Crkva sv.Jurja i srednjovjekovno selo Radun autora Tonča Burića, voditelja istraživanja. Autor argumentirano zaključuje da je Radun područje s dva zaseoka uz dvije grobljanske crkve. To su crkva sv. Nikole iz IX. stoljeća (nadograđena u XI. stoljeću) iznad koje je izgrađena sadašnja grobljanska crkva Kaštel Staroga, i crkva sv. Jurja od Raduna koja je još i danas u funkciji u svom izvornom arhitektonskom obliku (X./XI.st.).

Nakit iz grobova uz crkvu sv. Jurja razlikuje se i po tipologiji i po statusnim obilježjima od nalaza iz grobova udaljenih Kaštelaod crkve. Naušnice, prstenje i karičice izrađeni su od plemenitih metala (srebro i zlato) i pripadaju romaničkom nakitu XII. i XIII. stoljeća. Tu spada i sedam bakrenih pločica jednog doglavnika te gotički nakit XIV.- XV. stoljeća. Značajan je nalaz ostataka gotičkih čaša kasnosrednjovjekovnog mletačkog podrijetla, kao i mletački novac te novac akvilejskih patrijarha. Nalazi grobova gornjih terasa su siromašni: 3 nožića, 4 prstena, nekoliko željeznih pojasnih kopči, par kopči za cipele, dok naušnica i druge vrste nakita nema.

Bogati nalazi grobova oko sv. Jurja zorno pokazuju da je ovaj, istočni radunski zaselak, bio veći od onoga na zapadu. Prostorno se zaselak u potpunosti može definirati. Iznad precizno ograničenog groblja, sjevernim putem istok – zapad, nalazi se teren s očuvanim nazivom Brce, koji je u Kaštelima uobičajeni naziv za trg. Poviše tog terena, na prisoju, idealan je prostor za smještaj kuća, što je vidljivo iz vizitacije trogirskog biskupa Kačića iz 1726. godine. U njoj piše da je vidio veći dio ruševina sela sjeverno od crkve, onoga, kojega su seljaci napustili prije dvjesto godina radi epidemije kuge i naselili se u izgrađena Kaštela.

Tako krajem XVI. st. potpuno odumire život podkozjačkih sela utemeljenih doseljavanjem Hrvata na padine Kozjaka, a stanovništvo se spušta na obalu Kaštelanskog zaljeva formirajući nova naselja - kaštela. Danas ih ima sedam i čine jedinstveni grad prostorno smješten između Solina i Trogira.

Čuvajući svoju kulturnu baštinu, ponoseći se njome, izabrali su za svoj Dan Grada datum prve pisane povelje u kojoj se spominje ime Hrvata.

Ankica Babin, prof.

 

Sub, 23-02-2019, 08:55:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Donacije

Svaka donacija je naravno dobrodošla, a može se uplatiti na naš račun kod Hrvatske poštanske banke.

IBAN računa: HR8023900011100330929.

Za devizne uplate swift kod Hrvatske poštanske banke je: HPBZHR2X.

Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.