Inicijativa Krug za trg već se godinama zalaže za promjenu imena vjerojatno najljepšeg zagrebačkog trga, koji još uvijek, više od 20 godina nakon sloma i komunizma i Jugoslavije, nosi ime komunističkog diktatora i zločinca Tita. Nakon prikupljenih 550 potpisa osoba iz hrvatskog javnog, kulturnog i društvenog života nedavna konferencija za tisak ove inicijative uspjela je postići zapažen proboj u hrvatske medije.

Na navedenoj je konferenciji za tiska gđa. Maja Šovagović, kao jedna od nositeljica posljednje akcije, opisala riječju i slikom način na koji su Prag i Češka odali priznanje žrtvama komunističkog terora. Ostaje za vidjeti hoće li ovaj češki primjer, kao i autoritet mnogih hrvatskih intelektualaca, pomoći rasvjetljavanju povijesne istine čije odsustvo još uvijek teško opterećuje hrvatsko društvo. Međutim, sigurno se već sada može reći kako Hrvatska po tom već kasni jedno ili dva desetljećima naspram drugih europskih zemalja, počevši od Češke, koju mnogi predstavnici lijeve političke provenijencije u Hrvatskoj ističu kao svoj uzor.(djl)

Iskustvo Praga

Hodajući Pragom, i uživajuću u ljepotama toga divnog grada zaželite se konačno malo odmoriti u zelenilu Petrin brijega. Kada kroz zelenilo brijega ugledate svjetlo zraka s horizonta, odjednom ćete ugledate povorku nejasnih ljudskih likova koji vam se spuštaju s pijedestala mnogih ideala. Uspinujući se s pločnika vreve grada naći ćete se na nejednolikom, teško savladivom i aritmičnom stubištu koje vodi prema iznimnom memorijalu: Memorijalu žrtvama komunizma.

Padom berlinskoga zida razmrvljena je ideologija toga totalitarističkoga sustava. Havelov Prag, kao civilizacijska sredina podigla je spomenik nebrojenim žrtvama komunizma, sustava koji je vlastiti narod kaznio s 205 tisuća političkih presuda, 248 pogubljenih, 327 ubijenih pri bijegu iz mraka prisile, a preko 170 tisuća političkih emigranata svjedoči o beznađu sustava u kojem su živjeli. Djelo kipara Olbrama Zoubeka i arhitekata Jana Karela i Zdeneka Holzela uklapa se u niz spomenika ili muzeja koji su niknuli u gotovo svim zemljama narodnih demokracija, u baltičkim zemljama, u Njemačkoj, u Slovačkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Madžarskoj, Sloveniji etc. Zašto nas se doimlje taj spomenik i zašto ga danas spominjemo? Da li je Hrvatska zaslužila spomenik svim onima koji su propatili totalitarizam jednoumlja i jednopartijskoga sustava? Zašto u glavnom hrvatskom gradu uz spomeničku arhitekturu minulih vremena imamo spomen na jednoga maršala, Maršala Tita.

Promatrajući evaporaciju i drobljenje korpusa nekoć ljudskih stvorenja, spomenik u Pragu otkriva nam simbolički svu bezdušnost sustava koji je osakatio mnoge ljude i sudbine koji su proživljavali taj sustav. Spomenik je to, kažu njegovi autori, i svima onima čiji život je ruiniran totalitarnim despotizmom kao i komunizmom kao ideologijom. Vidjeti niz bezdušnih, ranjenih, osakaćenih, manjkavih ljudskih tijela, vidjeti samo udove koji strše iz bezdušnoga betona, vidjeti tu nečovječnost likova , moramo početi razmišljati o ljudima koje je totalitarizam uništio. Moramo onda razmišljati o ljudskom biću i sustavu koji nezna što je ljudskost!

To su činjenice, a činjenice su kod nas u Hrvatskoj uglavnom zamjena teza. Parafrazirati nam je ovom prigodom velikoga Hegela i njegovu filozofsku konverzaciju sa svojim studentom: Ako se neke vaše teze ne slažu sa činjenicama, tim gore po činjenice, dragi kolega!, rekao je veliki filozof.

Maja Šovagović