Selo gori, a vladajuća koalicija drijema

Preživjeli smo dvije hajke. Na Predsjednicu Republike i ministra Barišića. Njima treba dodati i srbijansku provokaciju „svim raspoloživim sredstvima“ na koju se (jugo)daljinskim upravljačem uključila i slovenska prijetnja destabilizacije predstojeće nam turističke sezone. Kad sve to smjestimo u realno vrijeme, onda vidimo kako je riječ o čestitkama upućenima Hrvatima u povodu 25. obljetnice međunarodnoga priznanja. Čestitke su zapravo koordinirani, unutarnji i vanjski pokušaji destabilizacije međunarodno priznate hrvatske države. Uz Predsjednicu na branik domovine stao je i Poljak Donald Tusk, dok se zakonodavna i izvršna vlast još koleba bi li, ili ne bi.

Agresija na Predsjednicu i njezin Otkos 10

Primitivizam, žestina i prekomjerno granatiranje kojom je napadnuta Predsjednica Republike zbog puta u SAD zahtijevao je reakciju služba zaduženih za nacionalnu sigurnost. KontranapadPredsjednica je u kratkom i efikasnom kontranapadu, koji me podsjetio na Otkos 10, stjerala bukače natrag u jazbinu. Da ima kvalitetnije savjetnike, bolju logistiku zakonodavne vlasti i topništvo izvršne, mogla ih je poraziti do nogu. Zanimljivo je kako HDZ hajku na Predsjednicu nije ni primijetio. Valjda i nju smatra karamarksisticom? Ili previše spominje Tuđmana!?Partija, naime, nije dala dopuštenje za taj put! Jer on miriše na novi korak dalje od Beograda, 1918. i 1945. A što je Partija bez Beograda, jugoslavenstva, komunizma i „ovih prostora“? Ništa do li nacionalnim smetalom.

Približavanje Hrvatske Trumpovoj administraciji dočekano je na nož. A što se zapravo dogodilo? Predsjednica Republike mora raditi posao koji ne rade veleposlanici iz partijskoga inkubatora, a trebali bi ga raditi i obaviti. Dogodilo se da su mediji trančirali Predsjednicu tražeći od nje informacije o putu u SAD, koje ova zbog niza objektivnih razloga, nije mogla dati. I bolje da nije. Predsjednicu, naime, nema tko braniti. Osim onoga dijela naroda koji je pobijedio na prvom referendumu i u Domovinskom ratu.

Pri kraju hajke plasirana je teza kako je Predsjednica Republike „zaratila s medijima“. A zapravo su partijski mediji zaratili s njom, nezadovoljni njezinom politikom. Epilog? Predsjednica je u kratkom i efikasnom kontranapadu, koji me podsjetio na Otkos 10, stjerala bukače natrag u jazbinu. Da ima kvalitetnije savjetnike, bolju logistiku zakonodavne vlasti i topništvo izvršne, mogla ih je poraziti do nogu. Zanimljivo je kako HDZ hajku na Predsjednicu nije ni primijetio. Valjda i nju smatra karamarksisticom? Ili previše spominje Tuđmana!?

Prekomjerno granatiranje napomene

Ni izvršna vlast, premda drijema, nije bila pošteđena. Već tjednima isti mediji koji su napadali Kolindu Grabar-Kitarović žvaču „fusnotu“ ministra Barešića. Čovjek bi pomislio da je plagirao cijelu knjigu. Na kraju se ispostavilo da je u jednom znanstvenom članku, kod prvoga izdanja u napomeni ispustio potpis. Propust je ispravio već u prvom idućem izdanju. I to je to. No, prema razmjerima hajke stekao se dojam da Barišić nema pametnijega posla od štancanja plagijata. HDZ i Most o svemu tomu ni a, niti be. U međuvremenu napadnuti ministar nije stigao, primjera radi, imenovati npr. Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika.

Na kraju je dr. Josip Stjepandić u Njemačkoj provukao sporni članak kroz računalni program za otkrivanje plagijata i javno objavio negativan nalaz. Potom su i sami znanstvenici masovno digli glas protiv komunistički nadahnute hajke i time začepili daljnju blamažu. Ostaje pitanje kojim su se alatom (osim ideološkim) služili prijavitelji navodnoga plagijata, mediji i saborski Odbor za etiku u znanost i visokom obrazovanju.

Srbija i Slovenija: Zajednički svim raspoloživim sredstvima

Srpska provokacija na teferiću održanom u čast i slavu pupovčadi, kojom se Srbija zaprijetila da će nepostojeću ugrozu Srba u Hrvatskoj „braniti svim raspoloživim sredstvima“ posebna je priča, kojom se Hrvatsku vraća u razdoblje 1989. – 1994. Hrvati s tom prijetnjom nemaju problema, jer znaju što treba učiniti kako bi sva srpska raspoloživa sredstva završiti u novoj bežaniji. Problem, međutim, ima Pupovac i Plenković, dva postizborna koalicijska druga.

Prvi ne kuži, ili ga nije briga, što će nova manipulacija Srbima završiti tragično po Srbe u Hrvatskoj, ali i Srbiju, kojoj prijeti srozavanje u okvire beogradskoga pašaluka. Drugi ne kuži kako po funkciji koju obnaša mora promptno odgovoriti na PolitikePolitike Zagreba prema Beogradu i Ljubljani, pa i prema Podgorici i Sarajevu, još su obojene jugoslavenskim kompleksima i provođene uz pomoć judeka i yudeka. Osobito u diplomaciji, o čemu je Predsjednica nedavno govorila.svaku prijetnju ugroze nacionalne sigurnosti, a osobito ako dolazi od države agresora na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Osim toga predsjednik vlade i ministri nemaju što tražiti na privatnim dernecima M. Pupovca. Tako se ne ponaša šef vlade međunarodno priznate države.

Slovenija je Slovenija. Službena Ljubljana ne bi imala vanjsku politiku da Hrvatska nije međunarodno priznata. Uzela bi nam sve što joj Srbija u Hrvatskoj dopusti. Kako je Hrvatska, kakva jest da jest, ipak država, Ljubljana u proteklih 25 godina prema Zagrebu igra ispod pojasa. U pravilu javlja se s klipovima u hrvatskim kotačima odmah poslije srbijanskih nasrtaja na Hrvatsku. To je taj jugoslavenski refleks Ljubljane – uvijek s Beogradom na štetu Zagreba.

To su naši sjeverozapadni i istočni susjedi prema kojima Hrvatska u proteklih 25 godina nije izgradila posebne politike. Sloveniji se popuštalo arbitražama umjesto da se tuđmanovski držalo međunarodnoga prava. A politika prema Srbiji je tragikomična i izrazito na hrvatsku štetu. Politike Zagreba prema Beogradu i Ljubljani, pa i prema Podgorici i Sarajevu, još su obojene jugoslavenskim kompleksima i provođene uz pomoć judeka i yudeka. Osobito u diplomaciji, o čemu je Predsjednica nedavno govorila.

Nedostatak kritike nikoga nije smetao

Igrokazi su završili ili su pri kraju. Nekoliko tjedana pozornost je skrenuta s bitnih nacionalnih tema, dilema i problema, TuskJedino se Donald Tusk, predsjednik Vijeća Europe, usudio u Hrvatskom saboru reći: Još Hrvatska ni propala, visoko se bude stala kad ju zbudimo! Evo recepta – Hrvatsku treba zbuditi. Hoće li Petrov i Plenković preuzeti inicijativu Tuska i Predsjednice Republike – koja još vjeruje u Hrvatsku, ili će šutke nastaviti do kraja mandata drijemati uz nove epizode igrokaza?kao i od odgovornosti za velike propuste i krive politike u posljednjih šesnaest godina. Vladajuća koalicija i dalje drži partijske kadrove kao svoje. Time daje do znanja da nema ambicije promijeniti dosadašnje politike koje su državu i naciju dovele na najniže grane u proteklih 25 godina. Proslava međunarodnoga priznanja, međutim, bila je lijepo organizirana. Vatromet, također. Nedostatak kritike nikoga nije smetao. Istina, osjetio se dašak nacionalnoga buđenja na razini luka i vode.

Pitanje odgovornosti za dosadašnje propuste još je pod tepihom. I sve dok je pod tepihom, treba očekivati proizvodnju novih igrokaza, ako već nije počelo s otvaranjem postupaka protiv Dalićeve i Milanovića pri komičnom Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa, kojega kao i Odbor za etiku treba raspustiti. Proizvodnjom igrokaza i odgovorima na njihove provokacije ne može se voditi nijedna međunarodno priznata država.

Svečana sjednica Sabora o 25. obljetnici međunarodnoga priznanja samo je prikrila brojne negativne politike koje su vladale Hrvatskom od Tuđmanove smrti do danas. Mesić, Josipović, Pusićeva i Milanović nisu se pojavili na svečanosti u KD Lisinski. Subjektivni dojam govori mi kako se njihovo ignoriranje međunarodnoga priznanja uopće nije osjetilo, osim na razini bontona. Bilo je na svečanosti dovoljno za dom nespremnih judeka i za Jugu spremnih yudeka nižega ranga koji su efikasno nadomjestili izočnost „velike četvorke“ pojačane Sanaderom.

Jedino se Donald Tusk, predsjednik Vijeća Europe, usudio u Hrvatskom saboru reći: Još Hrvatska ni propala, visoko se bude stala kad ju zbudimo! Evo recepta – Hrvatsku treba zbuditi. Hoće li Petrov i Plenković preuzeti inicijativu Tuska i Predsjednice Republike – koja još vjeruje u Hrvatsku, ili će šutke nastaviti do kraja mandata drijemati uz nove epizode igrokaza?

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.