U počast Juliju Derossiju

( Trogir, 1928. – Zadar, 2010.)

Na drugi, bolji svijet, preselio se književnik Julije Derossi, hrvatski domoljub i iznimno častan čovjek. Trogiranin rodom, živio je kao dječak u Požegi, gdje je i maturirao. U Zagrebu je pohađao Višu pedagošku školu a zatim diplomirao književnost na Filozofskom fakultetu. Radio je kao nastavnik, a potom profesor metodike i književnosti za djecu na Pedagoškoj akademiji u Gospiću.

Sklon humoru i humorističnom pisanju, postao je svršetkom šezdesetih stalnim suradnikom satiričnog "Paradoksa" koji je nakon pada Rankovića širio prostore slobode, u tada mogućim okvirima. Kao urednik u "Paradoksu" često sam bio u kontaktu (telefonskom) s tim našim duhovitim dopisnikom iz Gospića, čiji su tekstovi bili rado čitani, ali su mu u ličkom središtu pribavljali mnoge neprijatelje. Osobno sam ga upoznao tek poslije. Nakon zabrane "Paradoksa", te sloma Hrvatskoga proljeća tri godine potom, Derossiju su život u Gospiću učinili nepodnošljivim, pa je morao potražiti utočište u Zadru gdje je nakon dugih godina iskušenja napokon dobio radno mjesto knjižničara.

Pojavljuje se opet u javnom životu u prvim redovima pokreta koji je pod Tuđmanovim vodstvom realizirao i Derossijevu i općehrvatsku težnju za vlastitom, samostalnom državom. Skoro cijelo desetljeće bio je zastupnik HDZ-a u Županijskom domu Hrvatskoga sabora i tada smo se češće viđali i razgovarali, i on i ja doduše škrti na riječima i neskloni razgovorima bez sadržaja, no ono malo što bi on rekao bilo je i točno i lucidno. Čovjek vrlo skroman i zamišljen, shvaćao je politiku kao posao koji treba biti posvećen drugima i od koje ne može i ne smije zahtijevati osobnu, posebno ne materijalnu korist. U obrani hrvatskih interesa, posebno hrvatskoga identiteta i poglavito jezika, bio je odlučan do kraja i pokazivao odbojnost prema bilo kakvim kompromisima i dogovorima koji bi štetili Hrvatskoj i hrvatskom narodu.

Početkom 2l. stoljeća opisao je svoje gospićke dane u šezdesetim godinama prethodnoga stoljeća, na izrazito humorističan način . Knjiga ima (za neznalce) čudnovat naziv " Čekulade nema: gospićka ljudikanja" i njome se potvrdio kao jedan od najboljih hrvatskih humorista. No, njegove literarne sklonosti bile su usmjerene i drugdje, pa je tako sa Z. Kulundžićem priredio Marulićev prijevod Tome Kempenca " Od naslidovanja Isukrstova", te sa Zlatom Derossi i P. Bašićem pripremio Kašićev prijevod "Biblije".

Hrvatska kultura i hrvatska nacija izgubili su čovjeka koji je cijelim svojim životom svjedočio o nepokolebljivoj vjeri u vitalne snage svoga naroda.

Hrvoje Hitrec