Jezikoslovlje-Riječ zastava stara je slavenska i hrvatska riječ
BARJAK,ZASTAVA,STIJEG
Uzadnje doba počeo se nametati naziv barjak umjesto naziva zastava(koji se dosad vrlo često rabio).Posebno je HDZ sklon nazivu barjak,a čuo sam od nekih hadezeovaca da je barjak stara i prava hrvatska riječ,a zastava to nije.Kako je Glasnik dosta pisao o hrvatskom jeziku(prof.dr. Ratimir Kalmeta,Mate Kovačević i dr.),a piše i dalje,držim da neće biti naodmet progovoriti nešto o barjaku,zastavi i stijegu.Barjak nije hrvatska riječ,već je to turcizam osmanlijskog podrijetla.Taj se turcizam rabi još i u iskrivljenom obliku,jer izvorni oblik glasi barjak.Vjerojat no naše hadezeovce(a i mnoge druge)zavodi činjenica da se barjak spominje u vrlo obljubljenoj pjesmi Marjane,Marjane (ča barjak ne viješ,naš barjak hrvatski!).Rije č barjak preuzeli smo od Turaka i ona kao i ostali naši turcizmi-ulazi u rječničku zakladu hrvatskog književnog jezika.No,nema razloga da tu riječ prihvatimo kao standarnu hrvatsku riječ i još joj damo nekakvo posebno hrvatsko nacionalno obilježje.Riječ zastava stara je slavenska i hrvatska riječ i bilježe je hrvatski pisani izvori i najstariji hrvatski rječnici(Vranči ćev,Kašićev i dr.). Zastava je u svezi s glagolom zastaviti, kojemu je jedno od značenja "pobosti kolac s platnom u zemlju". Nema, dakle, potrebe da zaziremo od stare hrvatske riječi zastava. Vladimir Mažuranić u svom Povijesno-pravn om riječniku daje niz značenja riječi zastava,a nije zgorega ni pogledati Skokov Etimologijski rječnik. Dobro poučeni, dobro ćemo i razlikovati!U našoj opravdanoj težnji da hrvatskom jeziku vratimo ono što mu je oduzeto, ne treba postupati površno i diletantski. Stijeg (ikavski stig) također je stara slavenska i hrvatska riječ i davno je zabilježena u pisanim izvorima i starim hrvatskim rječnicima (u Belostenčevu npr.). Značenje joj je "batina,kolac" (za zastavu),a po tome se vidi da je u svezi s riječimastog i stožer, također starim hrvatskim riječima. Dakako, danas stijeg znači isto što i zastava ili barjak pa bi se moglo reči da su to sinonimi(istozn ačenice). Po ovome što se reklo može se zaključiti da bi u standardni hrvatski jezik ušle samo riječi zastava i stijeg, a barjak bi trebalo izbaciti iz standardnoga rječnika. No, kako ni u standardnom jeziku ne bi smjelo biti tzv. pravih sinonima, morala bi na standradnoj razini postojati barem neka razlika između zastave i stijega. Zastava bi recimo mogla zadržati ono uobičajeno opće značenje koje već ima, a stijeg bi npr. u budućem hrvatskom standardnom vojničkom nazivlju mogao biti naziv samo za vojničku zastavu(kopnenu i pomorsku). Zastava bi dakle imala šire, opće značenje, a stijeg uže i posebno. Tu bi možda mogla nastati i zabuna oko imenica zastavnik i stjegonoša. Navikli smo da je zastavnik u prvom redu naziv za jedan časnički stupanj, a kad bi se naziv stijeg vezao isključivo za vojništvo, onda bi i zastavnik u vojsci morao postat stjegonoša, a samo bi "civilni stjegonoša" imao pravo na naziv "zastavnik" (recimo u svatovima ili povorkama i na raznim svečanostima). Jasno je da bi se to moglo i drukčije riješiti, ali je bitno da o standardizaciji hrvatskog jezika mjerodavno odlučuju vrsni jezikoslovci , kojih srećom današnje hrvatsko jezikoslovlje ima dosta.
Julije Derossi

Kratko i jasno-HRVATINA!