Na dobrom putu

U kratkom vremenskom razmaku HKV je dobio i na ovim stranicama objavio tri pisma koja su nastala potpuno nezavisno, a govore o istom i teže istom cilju. Gospoda Stockinger, Buretić i Kokić osjetili su i svaki na svoj način izrazili ne želju nego potrebu za pokretom koji će na sljedećim parlamentarnim izborima pomesti dekonstruktore hrvatske države i sve one koji su hrvatsku političku scenu pretvorili u sramotnu anacionalnu i asocijalnu močvaru.

Rečenoj gospodi i svima koji osjećaju osobnu odgovornost za nacionalnu sudbinu, mogu za sada odgovoriti samo porukom da su na dobrom putu, ali isto tako da nisu sami i da ne idu u pothvat sami jer je u međuvremenu pokret ne samo zacrtan nego i u dobroj mjeri organiziran. Bili bismo, naime, ništarije da nismo ništa poduzeli u ovom teškom času kobnih zabluda koje Hrvatsku natrag u prostor političkoga sljepila, nesamostalnosti i nesamosvojnosti.

Zato rečenu gospodu i sve one koji se žele pridružiti pokretu molim za još nekoliko tjedana strpljenja, do trenutka kada ćemo izaći u javnost sa stamenim imenom i demokratskim modelom okupljanja, te naravno programom, a u kojemu pothvatu su dobrodošli svi ljudi dobre volje i dobrih zamisli.

Hrvoje Hitrec

Prilog:

Hrvatska i Božja pomoć

Hrvatski narod je 90-ih godina prošlog stoljeća ostvario svoju samostalnu državu hrabrošću i domoljubljem svojih osloboditelja, ali i uz Božju pomoć, pomoć koju je Dragi Bog pružio svom odanom i vjerničkom hrvatskom narodu. Bez Božje pomoći pokušaj stvaranja slobodne hrvatske države ostao bi samo san, jer je samo čudo moglo uskrsnuti hrvatsku državu, a čuda nema bez pomoći Svemogućeg.

Međutim, onoga trenutka kada je hrvatski narod (kao jedini narod u povijesti) izručio svoje osloboditelje (generale) svojim neprijateljima kako bi im sudili i presudili za „zločin" oslobođenja kršćanskog hrvatskog naroda i uspostave samostalne hrvatske države, izgubio je Božju pomoć.

Zbog navedenoga, hrvatski će narod uskoro ponovno izgubiti svoju samostalnu državu, a da pritom neće ući u Europsku uniju već će se vratiti u najtamniju od svih tamnica u kojima je u svojoj povijesti bio: velikosrpsku jugo-tamnicu „Jugosferu", vratiti će se tamo gdje je prvi puta ušao „kao guska u magli" 1918., a drugi put bio natjeran komunističkom bajunetom 1945. godine.

S obzirom da hrvatske osloboditelje nije izručio netko drugi nego sam hrvatski narod svojom voljom, taj je isti narod time okaljao Božju pomoć koju je imao u najpresudnijim trenucima svoje povijesti i pokazao da nije dostojan svoje slobode.

Samo novo čudo može spriječiti opisani razvoj događaja.

Čuda se rijetko događaju i u povijesti mnogo većih naroda od hrvatskoga, a pogotovo dva čuda u kratkom povijesnom razdoblju.

Međutim, prije konačnog sloma ideje samostalne hrvatske države, mislim da će nam Dragi Bog pružiti još jednu, ovaj puta doista posljednju šansu za ostvarenje novog čuda, ne samo očuvanja nezavisne hrvatske države, već i očuvanje svih nacionalno-državotvorno-domoljubnih i kršćanskih vrijednosti hrvatskoga naroda, a koja su obnovljena 90-ih godina prošlog stoljeća.

Kako bi ponovno zaslužili Božju pomoć u još jednoj presudnoj borbi našeg naroda za očuvanje slobode, smatram da nužno moramo ispuniti jedan uvjet, a kako bi Svemogući uvidio da smo vrijedni Njegove pomoći. Taj uvjet zove se zajedništvo.

Hrvatski narod i svi koji istinski vole samostalnu Hrvatsku i smatraju je svojom jedinom domovinom, moraju pružiti ruku jedni drugima i ujediniti se kao jedno tijelo i jedan duh za predstojeću borbu koja će uslijediti.

S obzirom da će se ta borba (iskreno se nadamo i duboko u to vjerujemo) odvijati samo na političkom, medijskom-propagandnom i obavještajnom polju, poljima na kojima je hrvatski narod (isključivo svojom krivnjom) izgubio sve bitke posljednjih desetak godina, navedeno zajedništvo može se ostvariti samo političkim i duhovnim zajedništvom.

Jedino ako smo sposobni iznjedriti i pristupiti jednoj zajedničkoj svehrvatskoj političkoj opciji i sve svoje ljudske, medijske, materijalne i druge resurse staviti na raspolaganje istoj, podržavati i promovirati samo tu i takvu opciju (političku stranku ili savez stranaka, koji bi stoga morao prerasti u novi svehrvatski pokret), samo ako bi se u njega uključili svi ili barem ogromna većina intelektualne elite hrvatskoga naroda, većina branitelja i braniteljskih udruga, većina drugih pojedinaca, udruga i organizacija kojima je Hrvatska na prvom mjestu, samo u tom slučaju možemo ponovno očekivati Božju pomoć.

Upravo zbog toga je i osnovana Stranka hrvatskog zajedništva, kojoj sam pristupio upravo zbog ideje zajedništva i programa za spas hrvatske samobitnosti i državotvornosti..

S obzirom na sve navedeno, ono na što Stranka hrvatskog zajedništva još može pozvati jest sljedeće:

Smatramo da bi portal Hrvatskog kulturnog vijeća sam ili zajedno sa jednim ili više drugih portala sličnog domoljubnog profila (HR Svijet i sl.) trebao organizirati jednu tribinu na koju bi pozvao predstavnike Stranke hrvatskog zajedništva, Obiteljske stranke, stranke „Jedino Hrvatska", građanske inicijative „Volim Hrvatsku – NE u EU!" te drugih sličnih političkih stranaka te udruga, ali i istaknute domoljubne pojedince (prof. Tuđman, prof. Jurčević, dr. Lang i ostale čija imena ne spominjem isključivo zbog ograničenosti prostora).

Spomenuta tribina bila bi organizirana sa samo jednim ciljem: utemeljenjem zajedničke političke opcije koja bi nastupila na predstojećim izborima. Ono što je najvažnije: na samoj tribini, demokratskim putem bilo bi izabrano ime navedene opcije i njezino vodstvo (osoba koja bi predstavljala navedeni savez: predsjednik, glasnogovornik ili sl. kao i članovi najužeg vodstva). Demokratski način uključivao bi sve ono od čega se sastoji izborni sabor političkih stranaka. Izbor kandidata mogao bi se izvršiti između onih koji budu kandidirani od strane bilo koga od nazočnih na tribini i prihvate kandidaturu (pravo glasa imali bi ili svi nazočni ili oni koji prije skupa budu određeni), ali i obvežu se na sudjelovanje u utemeljenom savezu bez obzira na ishod glasovanja.

Nakon što savez bude utemeljen, svi bi trebali učiniti sve da se isti proširi i promovira po cijeloj Hrvatskoj, kao i u hrvatskom iseljeništvu.

Kada bi se djelovanje ovog novog svehrvatskog političkog saveza povezalo sa svojevrsnom „novom hrvatskom duhovno-molitvenom obnovom", koja bi se provodila po cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini gdje živi hrvatski narod, a krenula bi ispred zagrebačke Katedrale (navedeno već predlaže cij. gospodin Josip Kokić), Hrvati bi dobili novu nepobjedivu političko-duhovnu snagu osnaženu Božjom pomoći.

U tom slučaju bitka se ne može izgubiti.

Evo, toliko Stranka hrvatskog zajedništva može učiniti na ujedinjavanju „svega što hrvatski diše".

Međutim, poznajući prilike kod naših ljudi, malo je vjerojatno da će se predloženo ostvariti te će po svemu sudeći naša Stranka sama krenuti u neravnopravnu političku, medijsko-propagandnu i obavještajnu borbu „protiv vjetrenjača", a za spas hrvatske ideje.

Na Božju pomoć teško da ćemo sami moći računati, a tada je ishod unaprijed poznat.

Dopredsjednik Stranke hrvatskog zajedništva
Tomislav Stockinger