Otvoreno pismo članovima Hrvatske demokratske zajednice

Poštovani,

Premda već godinama nisam član Hrvatske demokratske zajednice, sudbina jedine stranke kojoj sam pripadao i dalje mi je na srcu. Podsjećam zaboravne i one mlađe koji ne znaju, da sam bio jedan od utemeljitelja HDZ-a, da sam u dva navrata bio član predsjedništva stranke, štoviše u jednom mandatu i dopredsjednik – oba puta u vremenima izrazito teškim, u vrijeme rata i zatim početkom stoljeća u razdoblju kada je nakon izbornoga poraza trebalo podići stranku i osposobiti ju da pobijedi na idućim parlamentarnim izborima.

Nevolje su počele u doba povratka na vlast Hrvatske demokratske zajednice. Demokratsko ozračje u stranci postupno je zamijenjeno osobnom diktaturom dr. Ive Sanadera. Oni koji su se usprotivili takvom vođenju stranke, bili su eliminirani ili su se sami povukli. Razorena je intelektualna jezgra HDZ-a na koju se oslanjao dr. Franjo Tuđman u vrijeme stvaranja pokreta koji je doveo do samostalne, nezavisne hrvatske države. Članovi HDZ-a na terenu, na čijoj je vitalnosti Hrvatska demokratska zajednica i uspjela preživjeti dane progona te se opet vratiti na vlast, šutke su pristali na Sanaderovu diktaturu, a oni kojima je omogućio sinekure pretvorili su ga u nedodirljivo božanstvo. Vrlo je sporo sazrijevala svijest da se Sanader posve udaljio od programskih izvora stranke, od političke samostalnosti i zastupanja hrvatskih interesa, što je na razini državne politike nanijelo štetu Republici Hrvatskoj. Vidljivih otpora unutar HDZ-a nije bilo ni onda kada su potezi stranačkog i državnog vodstva na razvidnim primjerima pokazali da se radi o izdaji hrvatskih interesa (gospodarski pojas u hrvatskome moru, izručenje hrvatskih generala na temelju optužnice kojom je obuhvaćeno hrvatsko političko i vojno vodstvo u Domovinskom ratu, ali i cijeli hrvatski narod, prihvaćanje u koaliciju srpske stranke čiji su mnogi istaknuti predstavnici bili na neprijateljskoj strani, otvaranje prostora zamislima o trećoj Jugoslaviji, itd.).

Nakon odlaska dr. Ive Sanadera u još nerazjašnjenim okolnostima, ali ne i vodstva stranke koje je uglavnom ostalo na istim pozicijama, Hrvatska demokratska zajednica i nadalje živi u ideološki neprozirnom prostoru, uz to nošena burama gospodarske krize, u opasnosti da poglavito zbog izgubljene nacionalne atribucije izgubi dobar dio simpatizera i bliske parlamentarne izbore. Da se to ne bi dogodilo, potrebno je iz temelja protresti stranku, vratiti se izvorima nacionalne svijesti i povijesne svjesnosti, izvorima nezavisne hrvatske politike koja se nikome ne klanja i ne prima direktive iz tuđih središta moći, te zornim potezima pokazati hrvatskoj javnosti da se stranka iz doba zabluda i izdaja pretvara opet u politički organizam koji govori iz duše i srca hrvatskoga naroda.

U suprotstavljanju politici vodstva HDZ-a od 2003. godine nadalje, stvorena su središta otpora u različitim oblicima, bojkotirana od državne vlasti, ali uporna i čvrsta u svojim stajalištima, te postala u stvari jedinim nositeljem hrvatske nacionalne i kulturne svijesti u trenutcima posvemašnjega rastrojstva hrvatske politike. U njihovim su redovima i mnogi bivši članovi HDZ-a, koji su spremni – ukoliko u Hrvatskoj demokratskoj zajednici dođe od promjena sada potpuno pogrješnoga pravca – postati partnerima HDZ-a na idućim izborima za Hrvatski sabor.

Ovo nije prvo otvoreno pismo koje Vam upućujem, poštovani članovi Hrvatske demokratske zajednice. Prvo je napisano, uz još nekoliko supotpisnika, u doba prijetećega rasula HDZ-a 2000. godine i odigralo je svoju ulogu u tom razdoblju povijesti. Ne želim tvrditi da je sada stanje isto toliko dramatično, ali je razvidno da su na djelu klice izgledne propasti koje se hrane ideološkom neprepoznatljivošću i odustajanjem od samostalne hrvatske državne politike. U svakom slučaju, vrijeme je da podignete glavu i pokažete onu staru promišljenu čvrstinu na kojoj je sagrađena i obranjena suvremena hrvatska država.

Hrvoje Hitrec