Bandić – Josipović (Sučeljavanje na HTV-u)

Sučeljavanje je imalo zanimljiv uvod u Dnevniku HTV-a, gdje se mogla čuti Josipovićeva misao o crvenoj Hrvatskoj i pročitati Bandićeva izjava o crveno-bijelo-plavoj.

Tako je Josipović s «nepametnom izjavom» kako blago reče Vidošević u istom Dnevniku, već prije sučeljavanja dao Bandiću veliku prednost. (Još zanimljivije, odmah zatim Vidošević tome kandidatu, dakle nepametnom, daje potporu, što je još jedan mali dokaz da su obojica izašli ispod Mesićeva šinjela, pa podupiru glupost).

Sučeljavanje je otkrilo da je Bandić dobro iskoristio tih nekoliko dana od svršetka prvoga kruga i da je očito danonoćno instruiran u područjima o kojima donedavno nije razmišljao. Isto sučeljavanje potvrdilo je da Josipović nije u međuvremenu ništa naučio, ne zato što ne bi mogao svladati materiju, nego što je znade – u onom okoštalom, partijskom obliku koji je tek ponešto moderniziran «ljudskim pravima» i sličnim frazama, ali u biti ostaje tvrdom, komunističkom i anacionalnom retorikom. Evo i dokaza…

- koliko god se trudio starom doskočicom crvenu boju opravdati bojom hrvatskoga grba, nije naravno uspio, pa se publika samo podrugljivo nasmiješila i odmahnula rukom,

- premda se pozivao na Ustav, dao je na sučeljavanju protuustavnu izjavu riječima da «u Hrvatskoj ima i drugih naroda».

U Izvorišnim osnovama kaže se vrlo precizno da se Republika Hrvatska ustanovljuje kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina ( te se zatim nabrajaju). Dakle u RH živi samo jedan n a r o d, ostali državljani su pripadnici nacionalnih manjina.

Ukoliko to Josipović ne zna, ne može biti predsjednik RH. Ukoliko zna, pa svjesno govori što govori, predstavlja se kao zastupnik jedne ideje koja se pokazala razornom za Hrvatsku, te je njezino zazivanje u izravnoj protuhrvatskoj službi.

Odjek toga razmišljanja mogao se opaziti i u J. odgovoru na pitanje o povratku svih izbjeglica, valjda se mislilo na područje bivše Jugoslavije, gdje je opet spomenuo «povratak svih naroda» (BiH je poseban slučaj).

Bandić zato nije posve u krivu kada kaže da Josipović ima potporu iz Beograda, niti kada točno smješta Josipovića u laboratorij koji se nalazio u podrumu «Kockice», s tim da je sam Bandić bio u isto vrijeme ulični aktivist, ali očito sa samo njemu poznatom misijom ( je li?) koja je od početka njegovana kao pričuvni plan.

Ni jedan ni drugi kandidat nisu ni jednom jasno i glasno izgovorili riječi «agresija na Hrvatsku», «sprska agresija na Hrvatsku» itd. nego je Josipović samo jednom progunđao da smo «imali problema sa susjedima», kao što je na pitanje o genocidnom čišćenju Hrvata i muslimana-bošnjaka na sadašnjem teritoriju «Republike Srpske» izbjegnuo govoriti o zločinu, što se za Bandića ne može reći.

U ne previše burnom sučeljavanju još je jedna tema rasvijetlila stajališta : ona o vojsci.

Naime, Mesićev i Račanov đak Ivo Josipović dao je do znanja da je Mesić svojedobno smijenio hrvatske generale ( i zatim ih produžio prema Haagu) zato jer su se «bavili politikom», što je laž, jer su se kao i u ratu bavili obranom Hrvatske od nove agresije koja je počela 2000. godine. Bandić očito ne misli kao Josipović i daje naslutiti da će u tom pogledu biti različit od Mesića.

Ukratko, prvo sučeljavanje je pokazalo da jedan kandidat pripada ne bezbojnoj (kako se do sada govorilo) nego izrazito crvenoj struji, da ima protuustavna i protuhrvatska stajališta, da najavljuje nove podjele i novu «pravdu» (londonsku, haašku itd ), te da, dakle , nije podoban za predsjednika Republike Hrvatske. Drugi kandidat, Bandić, populist iz pričuvne varijante, predstavio se kao ne posve dobro upućen , ali snalažljiv maspolitičar, koji insistira na svojoj slici bogoljubnog i čovjekoljubnog katolika, zaštitnika malih ljudi i proroka udruženog rada koji će nas izvesti iz krize.

A što je s Hrvatskom? Ona je stajala u kutu studija i držala se za glavu.

( U dodatku: kao što znamo, jezik otkriva čovjeka. Tako je Josipović u Rijeci, dan prije Stare godine, govorio o «mapi» Hrvatske – koja će postati crvena. U hrvatskom književnom jeziku imamo lijepih riječi kao «zemljovid», pa i kombinaciju s tuđicom «zemljopisna karta», čak i dvije tuđice u sklopu « geografska karta», ali nemamo «mapu». Pa kada netko rabi riječ «mapa» za zemljovid onda znate da ili ne osjeća srbizam , ili je rastao u laboratoriju one partije koja je vojevala protiv hrvatskoga jezika.)

Hrvoje Hitrec