Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Hrvatski jezik i Europska unija

 

U časopisu «Jezik» objavljen je nedavno napis jezikoslovca Marija Grčevića pod naslovom «Poteškoće u priznavanju hrvatskoga jezika u inozemstvu», te članak Stjepana Babića «Još o hrvatskom jeziku u Europskoj Uniji». Budući da je broj pretplatnika i čitatelja «Jezika» žalibože manji nego što taj odlično uređivan i značajan časopis zaslužuje, prenosim širokom krugu zainteresiranih bitne dijelove spomenutih članaka. Mario Grčević, jedan od najboljih suvremenih hrvatskih lingvista mlađega naraštaja, podsjeća u uvodu na autrougarski, a zatim jugoslavenski unitarizam, odnosno na sudbinu hrvatskoga jezika u višenacionalnim državama ili državnim zajednicama kojih je Hrvatska bila član. Upozorava zatim da će Hrvatska ulaskom u EU opet ući u sličnu višenacionalnu državnu zajednicu i kaže: « U Hrvatskoj smatraju da se zato ne treba brinuti, jer je poznato da EU poštuje višejezičnost i da je jezično tolerantna.

Međutim, neki u inozemstvu smatraju da bi upravnim tijelima u EU bilo najpraktičnije da se srednjojužnoslavenski prostor u književnome jeziku izjednači, onako kako se pokušavao izjednačiti u Austro-Ugarskoj Monarhiji, zatim u objema Jugoslavijama, a trenutačno na haškome Međunarodnome sudu za bivšu Jugoslaviju. Proteklih se godina haški jezični pristup i nomnacija «BHS» jezika (bosansko-srpsko-hrvatski) širi i na sve više lektorata zapadnih europskih sveučilišta. Stoga se ondje hrvatski jezik, i kada je isključivi predmet nastave, često zove upravo onako kako se zove na Haškom sudu, unatoč tomu što je u znanstvenoj literaturi strana slavistika već odavno prihvatila da su hrvatski i srpski dva posebna književna jezika. Protiv haške jezične politike u Haagu je javno prosvjedovao jedino Vojislav Šešelj tražeći da mu se dokumenti dostavljaju na srpskome jeziku. Šešeljev zahtjev 2004. odbijen je sa sljedećim obrazloženjem, koje je 23. studenoga 2004. u ime tužilaštva potpisao Hildegard Uertz Retzlaff:

«….U jezikoslovnom smislu srpskohrvatski se ne može razdovojiti na dva ili više jezika. Iako nacionalisti kao što je optuženi mogu inzistirati na uporabi «srpskoga» ili «hrvatskoga» ili «bosanskoga» jezika, to su samo različite oznake koje se daju istomu članu južnoslavenskoga ogranka indoeuropske porodice jezika. Razlike u pisanju, sintaksi i izgovoru nisu dovoljno značajne da bi se «srpski», «hrvatski» i «bosanski» tretirali kao odvojeni jezici. Svaka eventualna autonomoija koja zausta postoji između tih takozvanih «različitih jezika» potječe od ideoloških i političkih vrijednosti koje su sa znanstvenoga, jezikoslovnoga stajališta, bezvrjedne«. U istoj haškoj «znanstvenoj» maniri o hrvatskom jeziku govore i neki zastupnici u Europskom parlamentu, iznoseći prijedloge da jezike bivše Jugoslavije treba ujediniti (primjerice Charles Tannock). K tomu prevoditeljska služba EU u hrvatskim poslanstvima koja su u posjetu u Bruxellesu ili Strassbourgu ni danas ne prevodi samo na hrvatski književni jezik. U pisanim oblicima situacija je nešto bolja.

Takvoj unitarističkoj jezičnoj politici pridonose i svježi glasovi s Balkana koji ju podupiru. Mario Grčević zaključuje: « Ako Republika Hrvatska uđe u EU tako da joj ondje kao nadomjestak hrvatskomu kao službenom jeziku bude barem djelomice nekakav BCS jezik, moglo bi se to negativno odraziti ne samo na pložaj hrvatskoga u EU, već i na njegov položaj u Hrvatskoj. Naime, procijene li zainteresirani službenici u EU da bi se u Hrvatskoj divergentnim normiranjem moglo ugroziti «praktično» jedinstvo BCS jezika, oni bi mogli poželjeti da se to ne dogodi pa će preko posrednika utjecati na normiranje hrvatskoga.» U članku «Još o hrvatskome jeziku u Europskoj Uniji» nepokolebljivi borac za hrvatski jezik dr. Stjepan Babić osjeća novu opasnost i kaže: « Pobjeda u razgraničenju srpskoga i hrvatskoga jezika u američkoj Kongresnoj knjižnici , a time i u knjižarstvu u cjelini, jest pobjeda, i to važna pobjeda, ali nije konačna. Odavno smo pobijedili u knjižarstvu jer je l988. u međunarodnoj standardizaciji (ISO) u njezin popis od l46 jezika ušao i hrvatski s kraticom hr (odakle je l97o. bila izbačena zauzimanjem beogradskih krugova)…..Ipak je sigurno da rat za hrvatski jezik na svjetskoj razini nije još dobiven.» Babić razjašnjava tko će i što će odlučivati o hrvatskom jeziku u EU.

Citira P. Petruchija, glasnogovornika europskog povjerenika za višejezičnost Leonarda Orbana, koji je rekao da postoje četiri kriterija za uvođenje jednoga jezika kao službenog u EU. Prvi je da taj jezik bude službeni u svojoj državi. Drugi da država zatraži da njezin jezik bude službeni u EU. Treći da dobije jednoglasni pristanak svih država članica, a (četvrto) konačnu odluku donosi Vijeće EU. Znači, veli Babić, da odluka ne ovisi o nama samima, pa moramo paziti da «učinimo što moramo i da postupak za priznanje posebnost hrvatskoga jezika pokrenemo u pravo vrijeme i na pravom mjestu da nas događaji ne bi pretekli.» Toliko Mario Grčević i Stjepan Babić, vrlo jasno i vrlo zabrinjavajuće.Od četiri spomenuta kriterija samo prvi je neupitan. Drugi može postati upitnim ako hrvatska Vlada (Ministarstvo vanjskih poslova itd.) bude spora i neoprezna, što je vrlo moguće. Treći kriterij već je znak za uzbunu: zamislimo (lako zamislivu) situaciju da aktualna slovenska blokada bude skršena, da Hrvatska nastavi pregovore i dobije zeleno svjetlo za ulazak u EU. Što bi tada Slovenci još mogli smisliti kako bi napakostili Hrvatskoj?

Nakon što su opljačkali hrvatske štediše, nakon što su ( s Italijom) zamrznuli ZERP, nakon što se vjerojatno ipak ne će dočepati ni djelića hrvatskoga mora , bit će im zadovoljstvo glasovati protiv hrvatskoga jezika kao službenog u EU, to više što su u bivšoj državi (uz slovenski) rabili nepostojeću BCS varijantu, odnosno srpskohrvatski. Ne će u tome biti sami, kao što nisu sami ni sada u blokadi pregovora , na što upućuje izjava Nicolasa Sarkozyja koji reče da bi «bio dovoljan jedan povjerenik za zemlje koje dijele zajedničko kulturno nasljeđe».Od te izjave do tvrdnje da je i BCS jezik «zajedničko kulturno nasljeđe», nije daleko.Ukoliko je cijela priča o usporavanju Hrvatske samo izlika da se pričeka Srbija, a smatram da jest tako, onda će se Srbija naći u prilici da prisnaži kako se radi o jednom jeziku, na čemu srbijanski lingvisti opet zdušno rade. Epi zodu s Kongresnom knjižnicom podržali su samo zato što su se dosad latinične knjige tiskane u Srbiji vodile kao hrvatske (zbog pisma ), ali su istaknuti jezikoslovci u Srbiji ( dr. Ivan Klajn) sada bez ograde na unitarističkim pozicijama. Povijest se ponavlja. No kada je hrvatski jezik u pitanju, pokazalo se nekoliko puta u bližoj povijesti, Hrvati ipak smognu snage da se probude iz drijemeža i udare šakom po stolu. Doista se nadam da će se tako i dogoditi, jer ćemo u suprotnom iskopati duboku jamu ne samo hrvatskom standardnom (književnom) jeziku, nego i hrvatskoj državnosti.

Hrvoje Hitrec

{mxc}

Uto, 23-10-2018, 14:52:35

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).