Hrvatski jezik i Europska unija

U časopisu «Jezik» objavljen je nedavno napis jezikoslovca Marija Grčevića pod naslovom «Poteškoće u priznavanju hrvatskoga jezika u inozemstvu», te članak Stjepana Babića «Još o hrvatskom jeziku u Europskoj Uniji». Budući da je broj pretplatnika i čitatelja «Jezika» žalibože manji nego što taj odlično uređivan i značajan časopis zaslužuje, prenosim širokom krugu zainteresiranih bitne dijelove spomenutih članaka. Mario Grčević, jedan od najboljih suvremenih hrvatskih lingvista mlađega naraštaja, podsjeća u uvodu na autrougarski, a zatim jugoslavenski unitarizam, odnosno na sudbinu hrvatskoga jezika u višenacionalnim državama ili državnim zajednicama kojih je Hrvatska bila član. Upozorava zatim da će Hrvatska ulaskom u EU opet ući u sličnu višenacionalnu državnu zajednicu i kaže: « U Hrvatskoj smatraju da se zato ne treba brinuti, jer je poznato da EU poštuje višejezičnost i da je jezično tolerantna.

Međutim, neki u inozemstvu smatraju da bi upravnim tijelima u EU bilo najpraktičnije da se srednjojužnoslavenski prostor u književnome jeziku izjednači, onako kako se pokušavao izjednačiti u Austro-Ugarskoj Monarhiji, zatim u objema Jugoslavijama, a trenutačno na haškome Međunarodnome sudu za bivšu Jugoslaviju. Proteklih se godina haški jezični pristup i nomnacija «BHS» jezika (bosansko-srpsko-hrvatski) širi i na sve više lektorata zapadnih europskih sveučilišta. Stoga se ondje hrvatski jezik, i kada je isključivi predmet nastave, često zove upravo onako kako se zove na Haškom sudu, unatoč tomu što je u znanstvenoj literaturi strana slavistika već odavno prihvatila da su hrvatski i srpski dva posebna književna jezika. Protiv haške jezične politike u Haagu je javno prosvjedovao jedino Vojislav Šešelj tražeći da mu se dokumenti dostavljaju na srpskome jeziku. Šešeljev zahtjev 2004. odbijen je sa sljedećim obrazloženjem, koje je 23. studenoga 2004. u ime tužilaštva potpisao Hildegard Uertz Retzlaff:

«….U jezikoslovnom smislu srpskohrvatski se ne može razdovojiti na dva ili više jezika. Iako nacionalisti kao što je optuženi mogu inzistirati na uporabi «srpskoga» ili «hrvatskoga» ili «bosanskoga» jezika, to su samo različite oznake koje se daju istomu članu južnoslavenskoga ogranka indoeuropske porodice jezika. Razlike u pisanju, sintaksi i izgovoru nisu dovoljno značajne da bi se «srpski», «hrvatski» i «bosanski» tretirali kao odvojeni jezici. Svaka eventualna autonomoija koja zausta postoji između tih takozvanih «različitih jezika» potječe od ideoloških i političkih vrijednosti koje su sa znanstvenoga, jezikoslovnoga stajališta, bezvrjedne«. U istoj haškoj «znanstvenoj» maniri o hrvatskom jeziku govore i neki zastupnici u Europskom parlamentu, iznoseći prijedloge da jezike bivše Jugoslavije treba ujediniti (primjerice Charles Tannock). K tomu prevoditeljska služba EU u hrvatskim poslanstvima koja su u posjetu u Bruxellesu ili Strassbourgu ni danas ne prevodi samo na hrvatski književni jezik. U pisanim oblicima situacija je nešto bolja.

Takvoj unitarističkoj jezičnoj politici pridonose i svježi glasovi s Balkana koji ju podupiru. Mario Grčević zaključuje: « Ako Republika Hrvatska uđe u EU tako da joj ondje kao nadomjestak hrvatskomu kao službenom jeziku bude barem djelomice nekakav BCS jezik, moglo bi se to negativno odraziti ne samo na pložaj hrvatskoga u EU, već i na njegov položaj u Hrvatskoj. Naime, procijene li zainteresirani službenici u EU da bi se u Hrvatskoj divergentnim normiranjem moglo ugroziti «praktično» jedinstvo BCS jezika, oni bi mogli poželjeti da se to ne dogodi pa će preko posrednika utjecati na normiranje hrvatskoga.» U članku «Još o hrvatskome jeziku u Europskoj Uniji» nepokolebljivi borac za hrvatski jezik dr. Stjepan Babić osjeća novu opasnost i kaže: « Pobjeda u razgraničenju srpskoga i hrvatskoga jezika u američkoj Kongresnoj knjižnici , a time i u knjižarstvu u cjelini, jest pobjeda, i to važna pobjeda, ali nije konačna. Odavno smo pobijedili u knjižarstvu jer je l988. u međunarodnoj standardizaciji (ISO) u njezin popis od l46 jezika ušao i hrvatski s kraticom hr (odakle je l97o. bila izbačena zauzimanjem beogradskih krugova)…..Ipak je sigurno da rat za hrvatski jezik na svjetskoj razini nije još dobiven.» Babić razjašnjava tko će i što će odlučivati o hrvatskom jeziku u EU.

Citira P. Petruchija, glasnogovornika europskog povjerenika za višejezičnost Leonarda Orbana, koji je rekao da postoje četiri kriterija za uvođenje jednoga jezika kao službenog u EU. Prvi je da taj jezik bude službeni u svojoj državi. Drugi da država zatraži da njezin jezik bude službeni u EU. Treći da dobije jednoglasni pristanak svih država članica, a (četvrto) konačnu odluku donosi Vijeće EU. Znači, veli Babić, da odluka ne ovisi o nama samima, pa moramo paziti da «učinimo što moramo i da postupak za priznanje posebnost hrvatskoga jezika pokrenemo u pravo vrijeme i na pravom mjestu da nas događaji ne bi pretekli.» Toliko Mario Grčević i Stjepan Babić, vrlo jasno i vrlo zabrinjavajuće.Od četiri spomenuta kriterija samo prvi je neupitan. Drugi može postati upitnim ako hrvatska Vlada (Ministarstvo vanjskih poslova itd.) bude spora i neoprezna, što je vrlo moguće. Treći kriterij već je znak za uzbunu: zamislimo (lako zamislivu) situaciju da aktualna slovenska blokada bude skršena, da Hrvatska nastavi pregovore i dobije zeleno svjetlo za ulazak u EU. Što bi tada Slovenci još mogli smisliti kako bi napakostili Hrvatskoj?

Nakon što su opljačkali hrvatske štediše, nakon što su ( s Italijom) zamrznuli ZERP, nakon što se vjerojatno ipak ne će dočepati ni djelića hrvatskoga mora , bit će im zadovoljstvo glasovati protiv hrvatskoga jezika kao službenog u EU, to više što su u bivšoj državi (uz slovenski) rabili nepostojeću BCS varijantu, odnosno srpskohrvatski. Ne će u tome biti sami, kao što nisu sami ni sada u blokadi pregovora , na što upućuje izjava Nicolasa Sarkozyja koji reče da bi «bio dovoljan jedan povjerenik za zemlje koje dijele zajedničko kulturno nasljeđe».Od te izjave do tvrdnje da je i BCS jezik «zajedničko kulturno nasljeđe», nije daleko.Ukoliko je cijela priča o usporavanju Hrvatske samo izlika da se pričeka Srbija, a smatram da jest tako, onda će se Srbija naći u prilici da prisnaži kako se radi o jednom jeziku, na čemu srbijanski lingvisti opet zdušno rade. Epi zodu s Kongresnom knjižnicom podržali su samo zato što su se dosad latinične knjige tiskane u Srbiji vodile kao hrvatske (zbog pisma ), ali su istaknuti jezikoslovci u Srbiji ( dr. Ivan Klajn) sada bez ograde na unitarističkim pozicijama. Povijest se ponavlja. No kada je hrvatski jezik u pitanju, pokazalo se nekoliko puta u bližoj povijesti, Hrvati ipak smognu snage da se probude iz drijemeža i udare šakom po stolu. Doista se nadam da će se tako i dogoditi, jer ćemo u suprotnom iskopati duboku jamu ne samo hrvatskom standardnom (književnom) jeziku, nego i hrvatskoj državnosti.

Hrvoje Hitrec

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 KAKO SE KALIO LATIN ! — DRAGO DUVNJAK 2009-01-16 22:01

Ovo sam pronašao na internetu pa je dobro da i naši čitatelji saznaju gdje se mrijeste i kale naši istraživački novinari i odakle se financiraju !

-----------------------------------------------------
Dobro došli na OneWorld za jugoistočnu Evropu !


Stipendije za istraživacko novinarstvo
Robert Boš fondacija (www.bosch-stiftung.de), Erste fondacija (www.erstestiftung.org) i Balkanska istraživačka mreža - BIRN (www.birn.eu.com) objavili su da je počelo prijavljivanje za drugu godinu programa stipendiranja novinara na Balkanu.

Ova inicijativa pruža mogućnost za deset novinara iz regiona da dobiju stipendiju za svoje istraživačke priče. Konkurs je otvoren do 29. februara 2008. godine i svi zainteresovani mogu da se prijave preko portala fellowship.birn .eu.com.

Novinari iz Albanije, BiH, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Rumunije i Srbije kao i sa Kosova pozivaju se da pošalju predloge svojih istraživačkih projekta u vezi sa ovogodišnjom temom konkursa - energija.

Ove godine biće izabrano deset kandidata koji ponude najbolje predloge za istraživanja. Programom je predviđen honorar za svakog stipendistu u visini od 2.000 evra i putni troškovi u istom iznosu. Na kraju projekta biće izabran najbolji stipendista koji će na svečanom prijemu u Beču biti nagrađen sa 8.000 evra za profesionalno usavršavanje.

Sve priče nastale u okviru ovog programa će biti objavljene u posebnoj publikaciji na lokalnim jezicima kao i na engleskom i nemačkom jeziku.

Za više informacija posetite portal fellowship.birn .eu.com ili kontaktirajte:
Dragana Žarković - Obradović
Program Manadžer
BIRN
Kneginje Ljubice 12
11 000 Beograd, Srbija
Tel.: +381 (0)11/328-8177
fellowshipbirn.eu.com


-----------------------------------------------------

Nije direktno u temi članka ,ali će možda i biti ,tko zna ?

Prijavi Administratoru

#2 HRVATSKA ŠUTNJA -ŠTO JE TO? — DRAGO DUVNJAK 2009-01-17 00:34

Ovo malo da vidite kako ONI rade , a mi šutimo !
Naš kandidat ima 100 metara prednosti pred ostalima pa kapitalizirajmo to . Otvorimo knjigu podrške našem kandidatu na internetu gdje bi se javljali i ugledniji građani, učinimo ga aktualnim !
Sramota je NE suprotstaviti se detuđmanizaciji i NE biti uz svoje generale.
Iskoristimo i ovih par naših medija.

Ima ljudi koji bi uložili i materijalna sredstva , ali samo ljudima koji hoće i znaju.

Ako budem ovdje čitao još jedan članak "kakav treba biti budući predsjednik " onda se predajem.

Prijavi Administratoru

#3 Konačni obračun je počeo — DRAGO DUVNJAK 2009-01-17 02:05

"..- Znam da je general Gotovina neko vrijeme bio skriven u blizini Napulja kod jednog od najvećih klanova u gradu - rekao je Maurizio Braucci, talijanski književnik i scenarist, za Večernji list.

On naime, boravi u Zagrebu kako bi svojom nazočnošću počastio premijeru filma "Gomorra", filma Mattea Garronea o napuljskoj kriminalnoj organizaciji Camorra..."

Pantovčak slavi!

Prijavi Administratoru

#4 Vještaku se vjeruje — DRAGO DUVNJAK 2009-01-17 02:18

" SLUCAJ OLUJA

Cilj je bilo izazivanje kaosa, ucinkovitost granatiranja vojnih ciljeva upitna je, a na popisu meta bila je bolnica i crkva u Kninu.

Granatiranje Knina uoci "Oluje" bilo je s vojnog stajalista neselektivno, a zapovijedi generala Gotovine neprecizne glede vojnih ciljeva i ucinka koji se zeli postici, izjavio je u srijedu topnicki vjestak Harry Konings na sudjenju trojici hrvatskih generala pred Haaskim sudom. Potpukovnik nizozemske vojske i vjestak tuziteljstva zakljucio je da su udari hrvatskog topnistva po Kninu, osobito u prvim satima 4. kolovoza 1995., imali znacajke "uznemirujuce vatre" cilj koje bio izazvati kaos i bijeg civilnog stanovnistva. - U zapovijedi o granatiranju ne spominje se zeljen ucinak, sto upucuje da je cilj bio izazvati kaos medju civilnim stanovnistvom, a u konacnici predaju vojske na tome podrucju - rekao je Konings. .."

"Potpukovnik nizozemske vojske" koja se proslavila na SREBRENICI stavlja točku na i.
Primiti će i orden "Petra Krešimira " za iznimne zasluge u promicanje istine o domovinskom ratu!

Prijavi Administratoru

#5 Orden — bosanac 2009-01-17 02:33

Pošto ga prima iz nedostojnih ruku jednog izdajnika, ništa nam ne znači. Možda ga jednog dana opozovemo. Zar si nisu izdijelili ordenje "velereda kralja Zvonimira. Ti meni vojvodo, ja tebi serdare, a znamo kakva smo govna.

Prijavi Administratoru

#6 Gdje pobjeći od sramote? — DRAGO DUVNJAK 2009-01-17 02:55

Dragi Bosanac bolno je ovo gledati.
Mi se rasplinjujemo u analizama kakav bi predsjednik trebao biti a da ne naruši UGLED ovog naroda????

Gdje pobjeći od sramote ,ako božjim čudom gen. Gotovina bude oslobođen ? .Gdje pobjeći od TROPRSTAŠA ako gen. Gotovina bude osuđen ?

Prijavi Administratoru

#7 HAZU ili JAZU ? — DRAGO DUVNJAK 2009-01-17 03:18

Narod po prirodi stvari ne može biti kriv za sve ovo ,ali intelektualnoj eliti se ne će oprostiti zločin nečinjenja.

Prijavi Administratoru

#8 HAZU POMOZITE ! — DRAGO DUVNJAK 2009-01-17 18:36

"Mesić smatra kako zločini pojedinaca, koji nisu bili politika antifašizma, ne smiju kompromitirati cijelu antifašističku borbu. Rečenicom kako je nedopustivo uopće razmišljati da se izjednače simboli nacifašizma i antifašizma, te kako su se borci 10. zagrebačkog korpusa borili pod hrvatskom trobojnicom s crvenom zvijezdom, predsjednik Mesić zaradio je snažan pljesak okupljenih."

Nisam pametan, pa ovim putem pitam HAZU zašto je Titov Jugoslavenski antifašizam temeljen na Bleiburgu povijesno prihvatljiv , a Tuđmanov hrvatski antifašizam temeljen na Domovinskom ratu neprihvatljiv ?

Prijavi Administratoru

#9 Simo Dubajić i Milka Planinc.... — bosanac 2009-01-17 19:45

....su najčuveniji "antifašisti". U vrijeme Bleiburga, pod njenom mlađahnom "antifašističko m" vručom stražnjicom se usijavalo konjsko sedlo, a u desnici samokres. Izgledala je poput sv. Juraja ubijajući ustaše u hodu i tako braneći "antifašizam" i svjetsku slobodu. Koliko su oni- komunisti donijeli slobode, svjedoći 100 miliona žrtava širom svijeta. Joža Manolić i Jakov Blažević su i kasnije nastavili "ravnati" Hrvatsku ukapajući "ostatke ustaških bandi i narodnih neprijatelja". Da kamen proplače.

Prijavi Administratoru

#10 Da nije bilo Kartage — DRAGO DUVNJAK 2009-01-17 20:44

"- Mi smo ljudi koji su svjesni toga da ove Hrvatske ne bi bilo da nije antifašista i njihove herojske borbe prije više od šest desetljeća."
Protiv koga se OVAJ pjeni.
Naravno Stipe ,u pravu si ,a da nije bilo NDH ne bi bilo ni Hrvatskih partizana ,a da nije bilo Karađorđeve Jugoslavije ne bi bilo NDH ,a da nije bilo države SHS ne bi bilo kraljevine ,a da se nije raspala Austro-ugarska nebi bilo.....a da nisu Rimljani pobjedili u Punskim ratovima ne bi bilo Rima pa se naši preci ne bi ni doselili na Jadran.
Ako je bilanca da je Tito pobio više Hrvata na Križnom putu nego Njemaca u svim svojim ofenzivama , onda bi bilo dobro da ušuti još ovo malo do kraja.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments