Ogledi o suvremenoj književnosti

Nevenka Nekić: Književni ogledi, ITG d.o.o., Zagreb, 2010.

U izdanju malo poznatoga nakladnika ITG d.o.o. iz Zagreba, objavljena je pod skromnim naslovom «Književni ogledi», u travnju 2010. knjiga sabranih književnih kritika, ogleda i eseja hrvatske književnice Nevenke Nekić. Ovo značajno djelo kojim autorica obilježava svojih četrdeset godina na hrvatskoj književnoj sceni doživjelo je toliko poniženje da nije smjelo biti uvršteno u «Program kulturnog razvitka Ministarstva kulture RH za 2010. godinu.» Naime, rukopis knjige poslao je jedan od zagrebačkih nakladnika na natječaj što ga svake godine raspisuje rečeno Ministarstvo. Autorica je na kraju knjige priložila faksimil službene odbijenice s potpisom Čedomira Vujića, kao svojevrsni signum temporis književničkog vremena u kojemu živi.

Nevenka Nekić (Zagreb, 1942.) pjesnikinja, prozni pisac, književni kritičar, književni povjesničar, esejist, autor scenarija za brojne TV emisije iz područja povijesti, kulture i znanosti, brojnih radio emisija, urednica časopisa, povjesničarka umjetnost, pedagoški pisac, slikarica, voditeljica tribine i galerije Hrvatske paneuropske unije, dobitnica najviše nagrade za učiteljski rad «Ivan Filipović».

U nadahnutom uvodnom slovu svoje knjige, Nekićka je istakla vlastito kritičarsko polazište: «Isto tako pisac ogleda, kritika i eseja kakve sadrži ova knjiga, otkriva sebe tumačeći tuđe riječi, rastvara svoje znatiželje i težnje, traganja, lutanja i pristajanja. Nije uvijek bio cilj prikazati nekoga snažnoga i afirmiranoga spisatelja, dodati njegovoj slavi još jednu apolonovsku blistavu traku. Veliki i moćni isuviše su uspješni i zabavljeni svojim trijumfima da bi primijetili drugačijega ili manjega od sebe. (...) Ne sanjajući da bi ove prosudbe i opaske o tuđim djelima bile posve točne, ne mareći za možebitni previd ili preuranjenu pohvalu, nastojala sam biti onaj koji potiče oko ugleda i najmanju dobrotu u nečijem djelu, ukazuje na ljepotu i nada se da će auktor razviti krila i uhvatiti Pegaza u letu prema Hipokreni».

Kao čovjek koji se bavi istim poslom, usuđujem se od naše autorice imati ponešto drugačije mišljenje i to sada iznijeti. Književna kritika neugodan je, premda bitan dio književnosti. Kod nas posebno. Od kritičara se traži istinito tumačenje estetskih i izvanestetskih dosega nekoga djela, približavanje istoga čitateljima, uočavanje slabosti, ukazivanje na njih i time neophodno «pomaganje» autorima. Bez stručne i etične književne kritike književno stvaralaštvo jedne sredine skreće u slijepe kolosijeke, ili ulazi u sferu laži, lažnih vrijednost i veličina, u stanje koje danas nazivaju virtualnim. Književna kritika nije isto što i književna polemika. U našoj književnoj stvarnosti kritika je izgubila na objektivnosti, mada ga niti ranije nije imala. Kriva je politika, ideologija, klanovski pristupi, nacionalna nesnošljivost, estetska isključivost i mnogi drugi izmi. Posebno su pogubne crne liste, kao monstrumi koje je izbljuvala hrvatska politička elita, u kojima sudjeluju i hrvatski književni kritičari. Čine to na više načina. Prvo, neobjektivno vrednujući pojedina književna djela, dabi potom takvi neobjektivni sudovi ušli kao stručna verifikacija u antologije, povijesti književnosti i školske udžbenike. Čine to iz ideoloških, političkih i nacionalnih razloga. Drugo, one koji im se ne uklapaju u shemu učvršćenu navedenim odrednicama, jednostavno prešućuju. Šutnjom nastoje nepodobno im književno djelo učiniti mrtvorođenčetom, a autora nepostojećim piscem. Mogao bih ovu tvrdnju potkrijepiti obiljem primjera i dokaza, navesti imena aktera, te naslove lažno afirmiranih djela, kao i naslove onih koja su premda kvalitetna, orkestriranom šutnjom «etabliranih književnih kritičara» učinjena mrtvima.

Onaj književni kritičar koji je izvan dominirajućeg klana, struje ili skupine, i sam dolazi na crnu listu i sva mu se vrata zatvaraju. Da bude tragedija veća, u ovakvim ne-književnim relacijama djelatni su upravo oni kritičari koji odlučuju o sudbini pojedinih knjiga. Takvima mogu biti zbog sprege s televizijom, te književnim časopisima i novinama.

Navedenim ulomkom Nekićeva je naglasila kojoj struji pripada i na čijoj je strani, kada se već strane moraju birati. Stoga je i sama na crnim listama, što na školnički ogledan način pokazuje sudbina ove njezine knjige.

Zbirka «Književni ogledi» Nevenke Nekić donosi prikaze 124 književna djela, osamdeset trojice autora. Prikazana djela ne pripadaju samo hrvatskim piscima, već i stranima u prijevodu na hrvatski jezik. Od stranih autora to su Nathan Alterman, Jehuda Amihaj, Nicolas Mihovilović Rajčević, Domingo Mihovilović Tessier, Juan Mihovilocich Hernandez, Eugenio Mimica Barassi, Zlata Medic Vokač.

Od domaćih imena u knjizi su djela čiji su autori slijedeći pisci: Ivan Aralica, Borislav Arapović, Ivan Babić, Nada Barac Jelčić, Juraj Batelja, Franka Belić, Mario Bilić, Tomislav Marijan Bilosnić, Blaž Bordić, Tonči Borovac, Damir Borovčak, Nenad Valentin Borozan, Josip Botteri Dini, Ivan Brajdić, Marija Bribndl Töldy, Ivana Brlić Mažuranić, Janko Bučar, Mirjana Buljan, August Cesarec, Iris C. de Corbavia, Šito Šimun Ćorić, Mirko Ćurić, Bonaventura Duda, Malkica Dugeč, Nela Eržišnik, Sanja Fališevac, Marija Barbarić Fanuko, Lazar Francisković, Miljenko Galić, Dean Ganza, Ivan Giljanović, Ivica Golec, Snježana Grković-Janović, Dubravko Horvatić, Đurđica Ivanišević, Pavao Jurković Katanov, Neva Kežić, Vjekoslav Klaić, Marina Kljajo-Radić, Mladen Kljenak, Sanja Knežević, Zdravko Kordić, Branimir Kovačević, Aleksandar Kukec, Jerko Ljubetić, Mato Marčinko, Miro Marjanović, Mile Maslač, Matko Matijaca, Hrvojka Mihanović Salopek, Nedjeljko Mihanović, Milovan Miković, Petar Milić Periša, Pero Pavlović, Josip Sanko Rabar, Tatjana Radovanović, Adam Rajzl, Joja Ricov, Mate Nikola Roščić, Ante Sekulić, Ante Stamać, Miljenko Stojić, Gojko Sušac, Damir Svoboda, Krešimir Šego, Josip Šegota, Edo Šegvić, Stjepan Šešelj, Igor Šipić, Jozo Škarić, Drago Štambuk, Ljubica Štefan, Dragutin Tadijanović, Anka Topić, Đuro Vidmarović, Vladimir Vidrić, Dragica Vranjić Golub, Siniša Vuković, Anđelko Vuletić, Ante Vukasović, Božica Zoko i Mateo Žagar.

Kao što se vidi Nekićka je dosita posvetila pažnju autorima čija bi djela bez njezina prikaza ostala mrtvorođenčad, ali je pokazala dosege vlastite stručne razčlambe pišući o djelima najpoznatijih pisac, uključujući i one sa statusom akademika.

Većina uvrštenih kritika prilagođena je uvjetima objavljivanja u književnim novinama i časopisima, a manji dio u književnim revijama. To je uvjetovalo i analitičku dubinu pristupa pojedinim knjigama. Neki od uvrštenih priloga su eseji, a neki, kao npr. o slovenskoj spisateljici židovskog podrijetla Zlati Medic Vokač imaju karakter književno-povijesnog istraživalačkog rada.

Uvidom u svaki od uvrštenih ogleda, možemo se uvjeriti da autorica odlično poznaje materiju o kojoj piše, da joj je blizak interdisciplinaran pristup, poglavito onaj koji uključuje povijest umjetnosti i historiografiju. Stoga svi njezini tekstovi pouzdani i zanimljivi. Stil joj je lapidaran i prohodan. U svakom slučaju «Književni ogledi» Nevenke Nekić dostojno obilježavaju 40 godina njezina trajanja u hrvatskoj literati. Tijekom tih godina ona je živjela na margini komunističkog tretmana kulture i nacionalne književnosti, da bi u demokratskoj Hrvatskoj dobila mogućnost objavljivanja, ali joj i dalje nije dopušteno veliko udaljavanje od ranijeg statusa. Uzdamo se kako će razum, pravda i vjera ipak na kraju trijumfirati.

Đuro Vidmarović