Ždrijelo crnih lista (30/43)

Majka u hrvatskome pjesništvu

Ivan Kevrić: Majka. Zbirka pjesama, Visočane, 2007.

Don Ivana Kverića upoznao sam ovoga ljeta na zanimljivom predstavljanju folklornoga naslijeđa u lijepome selu Briševu, nedaleko Zadra. Tom mi je prilikom poklonio ukusnu, pa i luksuzno opremljenu antologiju hrvatske poezije o majci, pod jednostavnim naslovom «Majka», kojoj je autor.

Pisac predgovora ovoj zbirci, književnik Ante Tičić, piše da je njezin autor donio «rekao bih... pregled najljepših pjesama o Majci kao vrijedno i rijetko štivo». A sam don Ivan Kevrić ističe u «Riječi autora»: «Ovim pjesmama o majci, nakana mi je i želja zahvaliti vlastitoj majci i svim majkama na njihovoj žrtvi i ljubavi prema djeci, ljubavi prema Bogu i domovini. (...) Spomenut ću ovdje dvije majke koje su još žive, a postale su simbolom stradanja naše Crkve i naše domovine Hrvatske. Majka Kata Šoljić iz Vukovara koja je izgubila u Drugom svjetskom ratu četiri brata, a u Domovinskom ratu izgubila je četiri sina i zeta. Majka Eva Šegarić iz Škabrnje izgubila je u ovom Domovinskom ratu muža Vicu i tri sina».

Antologiju «Majci» don Ivan započinje svojom pjesmom «Ljubav Nebeskoj Majci, Somovini i rođenoj majci». Slijedi ciklus «Majci Nebeskoj» u koji je uvrstio pjesme iz Ročkog Misala («Svete Marie šekvencija»), zatim pjesmu nepoznata autora iz 1380., «Marijina pisan» i svoju pjesmu «Nebeskoj Majci». U ciklusu «Majci Domovini» nalazi se kao uvod, tekst Eugena Kumičića «Hrvatska Domovina» iz 1893., te stihovi Antuna MIhanovića («Lijepa naša Domovino»), Petra Preradovića, Vladimira Nazora, Zdenke Jušić-Seunik, Anke Petričević, Mirka Validžića, Brune Zorića, i Ivana Kverića. Treći ciklus «Svim majkama i djeci svijeta» donosi pjesme Antuna Gustava Matoša, Dragutina Domjanića, Vladimira nazora, Miroslava Krleže, Mate Balote, Dragutina Tadijanovića, Jure Kaštelana, Josipa Pupačiča,, Čede Price, Ivana Evangelista Šarića, Huge Badalića, Stjepana Jakševca, Jovana Hranilovića, Ivana Trnskog, Jeronima Kornera, Zlate Eisenstädter, Velimira Deželića st., Josipa Berke, Stipe Barišića, Mirka J. Talajića, Anke Petričević, Frana Alfirevića, Ante Evetovića-Miroljuba, Marije Dernik, Ignaca Tička-Mlinarića, Stanka Dominića, Izidora Poljaka, Dobriše Cesarića, Mirka Validžića, Marije Jakobović-Mesaroš, Side Košutić, Josipa Velebita, Zvonka Kuhara, Ante Jakšića, Jelke Kurtanaker, Nevenke Bakoš, Draga Čuturića, Vlade Vlaisavljevića, Ančice Koprek, Tomislava Hrvatića, Jurja Jurjevića, Gabrijela Cvitana, Zlate Kolarić-Kišur, Stjepana Krčmara, Blage Karačića, Zlatka Rajčevca, Božene Kruz Brajdić, Josipa Ivića st., Rikarda Katalenića Jeretova, Mrešimira Mlaća, Stjepana Džalta, Ante Sironića, Srećka Bošnjaka, Mirka Jurage, Augusta Šenoe, Đure Sudete, Vita Cipriša, Viktora Crnkovića, Janka Franjića, Dinka Andrijića-Jerkova, Antuna Anticina Tršćanskog, Aleksandra Kučere, Ante Jakšića, Mate Marčinka, Antuna Vukovića, Marinka Kovačevića, Augusta Djarmatija, Petra Preradovića, Gabriječa Cvitana, Alekse Kokića, Mire Preisler, Franje Tuđmana, Tomislava Baričevića, Grete Barković, Borisa Palčića-Caskina, Davora Božina, Stjepana Vladimira Letinića, Dragutina Tadijanovića, Smiljana Velebita, Luke Puljizam Zdenke Jušić-Seunik Petra Nižića, Ante Tičića, Jurja Tordinca, Zvonka Milkovića, Marije Materić, Marije Barbarić Lovre Grubišića, Nikole Garašića, Vesne Mišković, Marije Sigeti, Zdravka Živkovića, Vlade Vicića i Josipa Zagorca. Popis pjesnika slijedi tijke uvrštenih stihova. Posljednji ciklus nosi četverostruki naslov (!?): «Simboli hrvatskih stradanja»; «Junakinje Domovinskog rata»; «Majka Kata Šoljić iz Vukovara» i «Majka Eva Šegarić iz Škabrnje». Pjesme o njima napisao je sam autor knjige. Zaglavni ciklus don Ivo je posvetio svojoj majci Ljubi Kevrić s pripadajućim fotodokumentacijskim materijalom.

S aspekta struke knjiga «Majci – zbirka pjesama» ne može podnijeti strožu kritiku. Poglavito se to odnosi na anarhičnost, odnosno odsustvo svakog sustava prilikom uvrštavanja autora. Trebalo je koristiti ili kronološki pristup, ili abecedni slijed. Dalje: o svakome uvrštenome autoru trebalo je na kraju knjige donijeti leksikografsku jedinicu, tim više što je autor ravnopravno uvrštavao najveća imena naše književnosti s piscima amaterima i prigodničarima. Ovi posljednji su bez leksikografskog priloga i dalje anonimni. Upozorenje ima svoju težinu i zbog toga što don Ivo na više mjesta koristi podrubnike, kako bi upozorio na pojedinu knjigu.

Konačno, bez uvrede, osobni momenti ne idu u knjigu ovakvoga zamaha i nakane, bez obzira koliko bili plemeniti i bez obzira na izdavača. Oni se objavljuju u posebnome djelu koje može imati isključivo osobni ili autobiografski karakter.

Pored navedenih primjedaba, koje idu prije svega književniku Anti Tičiću, jer je, očito, bio stručni suradnik don Ivanu, i kao takav je odgovoran za amaterski pristup velikoj temi, knjiga «Majci», zbog toga što donosi tematski određene pjesme naših najvećih i najboljih pjesnika, zaslužuje pozornost. Takvih knjiga imamo premalo. Iz ove se mogu koristiti materijali za jednu stručnu, umjetnički visoko impostiranu antologiju hrvatske poezije o majci. Don Ivan je s te strane učinio pothvat na kojem mu treba zahvaliti. Inače, ovaj vrijedan svećenik Zadarske nadbiskupije (r. 1946. u Visočanima kod Zadra») autor je četiriju monografija o naseljima iz svoga zavičaja: «Visočane» (Zadar, 2002.), «Radovin» (Zadar, 2004.), «Visočane II» (Zadar 2005.) i «Župa Poličnik» (Zadar, 2007.).

PS

Netko se u novinama «Narod» igra dilera ždrijelu crnih lista. Nečuveno! Nisam otkrio tko i zašto sramoti časnog starinu don Antu Bakovića?

Đuro Vidmarović