Na djelu je pokušaj destabilizacije države

Pod izlikom zaštite stabala u zagrebačkoj Varšavskoj ulici na djelu je pokušaj destabilizacije Republike Hrvatske, rušenje ustavnog poretka i promjena demokratski ustrojene vlasti. Iza pripadnika političkih stranaka, grupa i skupina koji sebi nadijevaju ime «zeleni» najčešće se kriju anarhisti i ultraljevičari koji nisu u stanju na parlamentarnim izborima ostvariti svoje ciljeve. Briga za okoliš i ekološki sustav služi im kao plašt u nedemokratskoj političkoj borbi. Europska iskustva to potvrđuju. Stoga, ne bez razloga, u političkome žargonu postoji izreka: zeleni su poput jabuke. Kada sazriju, pocrvene. Kod nas se ponavlja ista priča. Pod izgovorom tobožnje skrbi za stabla u zagrebačkoj Varšavskoj ulici zeleni su krenuli u snažnu političku ofenzivu protiv ustavnopravnoga poretka Republike Hrvatske. Ono što u svemu tome užasava, jest činjenica što neke zagrebačke novine otvoreno koriste sintagmu Slobodana Miloševića o «događanju naroda». Ako je tako, a izgleda da jest, tada o toj činjenici treba razmisliti, no ne čekati dugo kako ne bi bilo prekasno. Ne dramatizirati, ali niti zavlačiti glavu u pijesak.

Kako se režira «događanje naroda»

«Događanje naroda» odvija se po određenome scenariju. U dubokoj sjeni nalazi se politički stožer «događanja». Čine ga vodeći ljudi određenih političkih stranaka i struja, njihovi suradnici u nevladinim udrugama, gospodarstvu, sudstvu, inozemstvu...Važnu ulogu u njegovu radu imaju novinari, javni ili pritajeni politički jurišnici, jer oni su zaduženi za mobiliziranje šire javnosti, tzv. nezavisni intelektualci i pripadnici Crkve kao «korisne budale». Takav dobro ustrojen i složan stožer pripada konkretnoj ideološkoj i političkoj opcioji. On radi dugoročno. Utvrđuje strategiju i taktiku napada, kako bi ga izveo u pravo vrijeme, a ono nastupa kada se pojavi «okidač». U tome trenutku na djelu je energija grude snijega koja se valja niz padinu brijega. To znači da se pomno određuje pogodan trenutak, te oblikuju odgovarajuće poruke i parole koje će mobilizirati građane djelujući na njihove trenutne osjećaje za pravdu, a, bazirajući se na socijalnim tenzijama, imenuju se osobe iz redova «zelenih» i boraca «za ljudska prava», koje nisu u javnosti poznate kao članovi dotičnih stranaka kako bi njihove riječi, pozivi i zapaljivi govori bili doživljeni kao «glas naroda». Razrađuje se satnica nastupa, kretanje ulicama, formiraju skupine za danonoćna dežuranja, zadužuju djelitelji letaka, stvaraju se ešaloni za sukob s policijom. Bitno je izazvati ohlokraciju, jer tada vidljivo vodstvo «događanja» preuzimaju tzv. Ohlokrati. Oni stječu legitimitet. Operativne stvari rješava, dakako, operativni stožer, čiji su eksponent ohlokrati.

U svemu tome najbitniji je pravi trenutak, a to je vrijeme kada je raspoloženje građanstva na razini ogorčenja i frustracija. Takvo raspoloženje stvaraju i pospješuju novinari iz glavnog stožera, a politički lideri ga oblikuju u svojim javnim legalnim političkim i parlamentarnim nastupima.

Drugi je bitan trenutak izazvati intervenciju policije, jer se potom dočekuje obećana politička podrška iz inozemstva. A ondje su snage za to već spremne. Bez očekivane podrške s te strane ne bi se išlo u «borbu».

Zagrebačko «događanje naroda» školnički je primjer destabilizacije ustavnopravnog poretka. Ono se oslanja na sljedeće čimbenike:

1. povijesno iskustvo

2. političku klimu

3. politički iskusne djelatnike

4. izabrane ohlokrate

5. nastali političko-socijalni okidač

1. Povijesno iskustvo: «događanje naroda» izazvano tobožnjom zaštitom anarhističko-marksističke radio postaje «101». Tada se «događanjem naroda» u vrijeme kada je državni poglavar bio na liječenju u SAD-u, pokušalo svrgnuti legitimnu državnu vlast i neutralizirati dosege rata za nezavisnost, a poglavito promijeniti vanjsko-političku orijentaciju RH. U tome se, na žalost, djelomično i uspjelo. Zbog toga ne čudi što je glavni stožer «događanja naroda» na pompozan i politički prepoznatljiv način proslavio desetu obljetnicu svoga pohoda na hrvatski suverenitet.

2. Politička klima: stvarana je svo vrijeme od dolaska na čelo Vlade gospođe Kosor. Zbog ekonomske recesije Vlada je bila prinuđena donositi nepopularne odluke. Stožer je te odluke prepoznao kao «vodu na svoj mlin». Preko svojih mas-medija, a među njima prednjači HTV gdje se nalazi dio stožera, mjesecima se huškao narod protiv Vlade nazivajući porez koji je uveden «haračem». Sadržaj te turske riječi otkriva nešto strašno što naši ljudi znadu iz osnovne škole kao «harač (danak) u krvi». Vlada nije prepoznala promičbeno-politički doseg ove turske riječi i ponašala se kao da ona nije izrečena. Postoji poslovica: gurati poput noja glavu u pijesak. Nešto se slično dogodilo i ovom prilikom.

Vlada Jadranke Kosor kreće u obračun s korupcijom, kako bi ubrzala pregovore s EU. Počela su brojna hapšenja, što je «Europa» prihvatila. A što «Europa» prihvati za nas je, božemoj! - svetinja. Među uhapšenima našao se potpredsjednik Vlade Polančec, bliski suradnik bivšega premijera Sanadera. Optužnice protiv njega otkrivaju kako je riječ više o lovu na bivšega premijera, nego što je riječ o stvarnome krimenu. To bi značilo da Polančec postaje kolateralna žrtva, a takvo naslućivanje baca sjenu na cijelu antikorupcijsku ofenzivu. Uz to, potpredsjednik Račanove Vlade, Linić, i SDP-ov gradonačelnik Koprivnice, premda s teretom na leđima, bivaju oslobođeni. Što više, obrušavaju se na Vladu i Uskok teškom komunističkom retorikom.

Jesu li Vlada i Premijerka pale u zamku?

Vlada i premijerka šute. Javnost ostaje zbunjena. No, to je ono što želi glavni stožer «događanja naroda». Na kraju se stekao dojam da je Vlada pala u zamku: hapšenja vodećih menadžera, direktora i privrednika, umjesto da rezultiraju sveopćim priznanjem, lideri stožera vrlo vješto neutraliziraju i potom oblikuju u ubitačne sintagme: Svi uhapšeni su HDZ-ovci – HDZ je lopovska stranka- HDZ vodi zemlju u propast. Sve to završava potiho obznanjenom porukom: Vladu treba rušiti svim sredstvima.

Kao važan čimbenik trenutka u kome se nalazimo nastupaju sindikati. Njihova je retorika marksistička. No, uspijevaju mobilizirati velik dio biračkoga tijela na klasno-socijalnom programu. Vlada nije imala snage, ili znanja, preuzeti inicijativu. Premijerka se trebala sjetiti riječi Dr. Franje Tuđmana: «Kada je riječ o državnom suverenitetu – nitko desniji od nas, a kada je riječ o socijalnoj osjetljivosti – nitko lijeviji od nas!»

Kako je Vlada koaliciona, stožer «događanja naroda» djeluje i unutar nje. S uspjehom. Vođa HSLS-a radi protiv Vlade u kojoj sjede njegovi članovi. Vođa srpske stranke Milorad Pupovac zadaje Vladi udarac s nesagledivim posljedicama: prisiljava HDZ i premijerku da pred Sabor izađe s prijedlogom teritorijalnog ustrojstva srpskih općina u istočnoj Slavoniji, što je odmah protumačeno kao stvaranje SAO Krajine. I evo nevjerojatnoga obrata: ovaj je prijedlog propao zahvaljujući liderici filojugoslavenske stranke. Gubitnik je poznat.

Diskreditacija Jadranke Kosor kao političarke i kao osobe.

Ličnost Jadranke Kosor izložena je medijskoj diskriminaciji: javnost je permanentno kljukana sljedećim opasnim informacijama:

1) Kosorica je Sanaderov klon, 2) Kosorica je nesposobna, 3.) Kosorica je prodala Slovencima Savudrijsku valu i time učinila nacionalni i krimen, 4.) Kosorica ima nesposobne «Sanaderove» ministre. Neka ona ostane, ali njih treba izbaciti iz Vlade, 5.) Kosorica se uselila u stan nekoga jadnoga, nježnoga, dobroga i ugroženoga Srbina, 6. Kosorica je «suzana», pomalo glupa žena, stoga joj priliči ime Jaca, 6) Kosorica je zaostala jer ju smeta korištenje ženskoga tijela u promidžbene svrhe hrvatskoga turizma. Sve ženske udruge uskraćuju joj razumijevanje, što otkriva njihov rad u korist stožera «događanja naroda», 7. Kosorica je okrutna prema nižima od sebe!. Prisjetite se kako je postupila prema Jadranki Cigelj, ženi koja je javno progovorila o silovanjima i mučenjima kojima je bila izložena za vrijeme dok su je Srbi držali u svome logoru kod Banja Luke, etc. Premijerka na sve to ne reagira, ili reagira mlako, nesvjesna , premda novinarka, snage mas-medija. Umjesto heroine, «hrvatske željezne dame», stožer ju želi pretvoriti u negaciju toga.

Uloga Predsjednika Josipovića

U slabljenje Vlade djelatno se uključio Predsjednik Josipović. On nastupa javno i učestalo više kao lider oporbe no kao Predsjednik svih građana RH. Na međunarodnoj sceni derogira ministra vanjskih poslova i, de facto, preuzima njegovu funkciju. Ne zaboravimo, među Josipovićevim suradnicima ima sijaset titoista, tu je prekaljeni udbaš Budo, a jedna od članica Predsjednikovoga ureda ima ogromno iskustvo u «događanju naroda» s radio postajom «101».

Je li je sada pravi trenutak za «događanja naroda» u Zagrebu?

Da!

SDP-ovsko lukavstvo političkoga uma

Komunisti su vodeća stranka u Skupštini grada Zagreba. Oni su donosili i donose sve odluke koje se tiču Zagreba. Oni su, dakle, donijeli i sve odluke koje se tiču obnove zgrada u Varšavskoj ulici i izgradnje podzemne garaže. Voljeli HDZ ili ne, mora se priznati da on u tome nije imao udjela. SDP-ovo lukavstvo je u tome što sada vlastite odluke koristi kao okidač za «događanje naroda». A to im omogućavaju plodovi koje su uzgajali proteklih mjeseci, uz nesnalaženje Vlade.

Sindikati su skupili preko 700000 potpisa, što je razglašeno kao referendum protiv Vlade. Novo zaduživanje RH od 2 milijarde eura prikazano je kao dokaz kako RH ide u «dužničko ropstvo», što treba spriječiti. U građanstvo se ubacila panika. Nastupa vrijeme manipulacije masom. Sve se to studira na britanskome Tavistock Institute of Human Relations, koji su pohađali i neki od naših stranačkih lidera.

Glavni stožer «događanja naroda»: vodstvo SDP-a i HNS-a. Milanovića zastupaju Boris Šprem i Davor Bernardić, a Pusićku Morana Paliković Gruden i prof. Kregar. HTV i privatne TV kuće prenose događanje u živo. Stvara se dramatika nasilja koje mora završiti padom Vlade. Time se želi mobilizirati što više građana, a velika masa bi trebala krenuti na banske dvore i srušiti Vladu. Čija je TV onoga je i vlast!

U ovome trenutku vrlo su bitni ohlokrati. Pogledajmo vodeće među njima i sve će nam biti jasnije: Teodor Celakovski, Sanja Sarnavaka, Urša Raukar... Tu su razne gospice, stanarke, «javne ličnosti» i tete, koje ne zanima što su im dvorišta puna smeća i da prostite »govana», pa su sada odjednom i oni borci za čuvanje «povijesne jezgre grada Zagreba». «Jutarnji» piše o «masovnom hapšenju», a oporbeni čelnici urlaju kako je u Zagrebu kao u Belfastu, sve s nakanom razdraživanja ljudi koji nemaju istinite obavijesti o pravom stanju stvari. Priprema se teren za moguće krvoproliće, kao preduvjet završnog juriša na Banske dvore. «Spontano događanje naroda» izbacilo je, eto, «nove narodne lidere». A ti lideri, da se Vlasi ne dosjete, sada osuđuju i SDP i HDZ. Tobože, ljute se na Milanovića i Šprema. Trebalo je vidjeti način na koji su s njima razgovarali isti političari. Nisu mogli sakriti obostrano duboko razumijevanje.

A gdje je Predsjednik? On je kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH u vojarni u splitskoj ratnoj luci Lora. Ondje i spava, kako bi «uštedio novac» za državni proračun. Ne insinuiram, već navodim činjenice. Ne zaboravimo, on je, prije svega, lider oporbe. Dakako, o pripremama za «događanje naroda» nije obaviješten. No, sada se može pojaviti u željenoj političkoj ulozi: Kao najsnažniji politički autoritet i spasitelj koji će riješiti situaciju, kao čekić za glavu Jadranke Kosor, ali i kao vojni zapovjednik. Uz njega su, vjerojatno, savjetnici drug Budo i drugarica Zrinka.

Ne dramatizirati, ali prijetnja državnoj stabilnosti je na djelu

Zašto je današnje «događanje naroda» u zagrebačkoj Varšavskoj ulici opasno i zašto to podsjeća na pokušaj državnoga udara: Zato što je Vlada stavljena između čekića i nakovnja: ako popusti stožeru «događanja naroda» – loše po nju, ako ide na obranu pravne države riskira hapšenje «demonstranata», a možda i krvoproliće – opet loše po nju. Ako ovo preživi, biti će bitno oslabljena i stožer «događanja naroda» držati će joj mač nad glavom.

Premijerkini savjetnici nisu odradili svoj posao. Je li je i o ona sama u političkoj blokadi? Ovo su pitanja koja mogu djelovati histerično, ali razmislimo o njima hladne glave i bez viška emocija.

Vlada, odnosno njezin ministar policije Tomislav Karamarko, dobro je postupio. S «demonstrantima», zapravo ohlokratima i korisnim budalama postupa se u rukavicama. A oni se vraćaju. Stožernici se vraćaju i po nekoliko puta. Osobito su impresivni dr. Kregar i glumica Raukar. Prvi se od uzbuđenja toliko izobličio da liči na babu, dok je kod glumice (ne želim uvrijediti starije dame, jer to je moj naraštaj) obratan slučaj.

Poruka

Ako se uoči da će ovo stanje eskalirati, treba pozvati i drugu stranu – sve demokratski raspoložene i državotvorno opredijeljene građane da stanu na put državnome prevratu. U tome slučaju premijerka je dužna doći na Prisavje, objasniti hrvatskome narodu što mu se sprema i pozvati na solidarnost i jedinstvo. Ma što mislili o Vladi, dužni smo poštivati Ustav i zakone, odnosno pravnu državu. Ako će državne poslove voditi ohlokrati i «ulica» dirigirana od središta moći koja teže rušenju države, svima nam se loše piše. To ne znači da branim nekoga tajkuna. Taj je tajkun dobio pravo na izgradnju podzemnih garaža u Varšavskoj od stranke koja se zove SDP, ne od nikoga drugoga. Milan Bandić, kojega sada pljuju, u vrijeme donošen tih odluka bio je član SDP-a, a šef mu se zvao Zoran Milanović. Da li je to ljudima jasno?

Podsjećam na važne izjave oporbenih lidera, koje nisu bile samo retoričke figure:

Ranko Ostojić: «Vlada se raspada, a Kosor ne drži uzde!»

Zoran Milanović: «Sad je zbilja došao kraj ovoj Vladi!»

Đuro Vidmarović