Ždrijelo crnih lista (21/43)
Prilog o sakralnoj povijesti Novske
Vinko Proštenik: Župa Jazavica i počeci župe sa sjedištem u Novskoj, Matica hrvatska – ogranak Novska i Župa sv. Tome Rajić, Novska, prosinac 2009.
Ogranak Matice hrvatske u Novskoj u suradnji sa Župom sv. Tome u Rijiću, objavio je dugo godina zanemaren rukopis «Župa Jazavica i počeci župe sa sjedištem u Novskoj», profesora Vinka Proštenika uz Zagreba. Sve do prije nekoliko godina od javnosti su se krili njegovi rukopisi, nastali još u vrijeme prije Drugog svjetskog rata. Prof. Vinko Proštenik, kao i cijela obitelj Proštenik koja je dala nekoliko snažnih osobnosti u znanstvenom, intelektualnom i crkvenom životu Hrvatske, pao je u svome zavičaju u potpuni zaborav. Rođen je 4. travnja 1884. u Lipovljanima. Gimnaziju je završio u Požegi, a studij staroklasične filologije na Kraljevskom hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. Diplomirao je 1907. godine grčki, latinski i hrvatski jezik. Od 1909. pa do umirovljenja 1941. godine radi kao profesor na Kraljevskoj velikoj realnoj gimnaziji, odnosno Prvoj muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Kao honorarni nastavnik predavao je latinski jezik na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 1956. godine.
Premda je zarana napustio rodno mjesto, prof. Proštenik ostaje vezan u Lipovljane i Novljanski kraj. Posebno ga je zanimala crkvena povijest. Koristeći svoje odlično poznavanje klasičnih jezika, proučio je arhivsku građu za ovo područje, i napisao dvije studije: Povijest lipovljanske župe od 1334.-1768. godine i Počeci župe sa sjedištem u Novskoj koja je krajem 2009. objavljena pod naslovom Župa Jazavica i počeci župe sa sjedištem u Novskoj.
Nije dobro što su Proštenikovi historiografski radovi ostali neobjavljeni, tim više ako se znade da nakon Vjekoslava Klaića koji je napisao do danas historiografski pouzdano djelo «Plemići Svetački ili nobiles de Zempche» (Rad JAZU, knjiga 199/1913.), nemamo povjesničara koji bi se sistematski bavio ovim područjem Hrvatske. Postoje radovi koji obuhvaćaju cijelu Slavoniju, a unutar nje i Novski kraj, kao npr. Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti s osobitim obzirom na prošlost županija: križevačke, virovitičke, požeške, cisdravske baranjske, vukovske i srijemske te kr. I slob. Grada Osijeka u srednjem i novom vijeku (Osijek, 1910.), Josip Buturac, Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja (Zagreb, 1970.), Josip Buturac, Popis župa Zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine (Starine 59, Zagreb 1984.), Ive Mažuran, Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine (Osijek, 1988.), Naselja u istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća, preveo i priredio dr. Stjepan Sršan (Osijek, 2000.), Luka Ilić Oriovčanin, Lovorike gradiškog narodnog graničarskog puka br. 8 (Zagreb, 1874.), Oko Psunja, zemljopisno-povijesne crtice za mladež. Napisao Julije Kempf (Požega, 1924.), Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, postanak i upravna podjela, Naučno društvo Bosne i Hercegovine, knjiga XIV (Sarajevo 1959.).
Lipovljanski učitelj Josip Martinović napisao je 1970. monografiju «Lipovljani 1770-1970.», koja je iste godine i objavljena kao prilog obilježavanju 200. obljetnici mjesta.
Deficitarnost historiografskih istraživanja (i arheoloških, dakako) prošlosti Novskoga kraja začuđuje i zbog toga što se na ovom prostoru nalazi nekoliko važnih srednjevjekovnih lokaliteta, naselja i burgova, kao što su Ustilonja, Međurić, Kraljeva Velika, Subocka, Novska i Jasenovac. U tom kontekstu treba odati priznanje Ogranku Matice hrvatske iz Novske i priređivaču studije «Župa Jazavica i počeci župe sa sjedištem u Novskoj», Željku Voborskome.
Novski je kraj oslobođen od turske okupacije tek 1691. godine. Cijelo je područje ostalo bez najvećega broja žitelja, zbog čega dolazi do novoga naseljavanja. Austrijska vlada ne dopušta povratak slavonskih posjeda bivšim vlasnicima, odnosno njihovim nasljednicima, niti uspostavu normalne jurisdikcije Hrvatskog Sabora u Slavoniji, već stanovništvo podvrgava svojim vojnim vlastima i njihovoj samovolji, tako da, što je paradoksalno, europska (kršćanska) država s kojom je Hrvatska u političkom jedinstvu, tlači domaće stanovništvo snažnije od bivših azijatskih (muslimanskih) Turaka-Seldžuka.
Nakon oslobađanja od otomanske okupacije u Slavoniji, pa tako i u Novskome kraju uspostavlja se crkveni ustroj Zagrebačke biskupije, uz dosta pomutnje, jer se smatralo da bi pokrajina trebala potpasti pod jurisdikciju biskupa iz Bosne. Župe su rijetke, a o njima skrbe Franjevci iz samostana u Velikoj kod Požege. Proštenik prati razvoj crkvene organizacije u Novskome kraju, poglavito povijest župe u Novskoj, oslanjajući se isključivo na kanonske vizitacije Zagrebačke biskupije.
Rad koji smo predstavili, premda dragocjen za lokalnu povijest, ipak je trebalo nadopuniti suvremenim historiografskim sadržajima.
PS
Đuro Vidmarović