Smiju li se vrijeđati tuđe svetinje?

Gnjevni studenti prosvjeduju protiv Vilksovog predavanja

Zagrebačko izdanje Styrijinog glasila, «Večernji list, objavilo je 12. svibnja 2010. vijest pod naslovom: « Napadnut švedski karikaturist Lars Vilks» u kojoj stoji: «Švedski karikaturist Lars Vilks, koji je karikaturom proroka Muhameda s psećom glavom prije dvije godine razbjesnio mnoge muslimane, dobio je jučer udarac u glavu dok je držao predavanje o slobodi govora na sveučilištu Uppsala, prenosi BBC. Muškarac koji je sjedio u prvom redu prišao mu je i udario ga glavom u čelo. Vilks je pao i udario u zid, ali nije ozlijeđen. Vilksa je nakon pada oko 20 ljudi pokušalo napasti, pa je policija morala intervenirati i privesti dvoje ljudi». Drugi zagrebački tjednik, «Jutarnji list», glasilo Bode Hombacha [1] o ovome slučaju obavještava nešto drukčije. Prvo, njihov naslov glasi: «Studenti napali autora pseće karikature Muhameda», dok ispod fotografije tog događaja stoji tekst: «Gnjevni studenti prosvjeduju protiv Vilksovog predavanja». Drugo, njihov je uvod drugačiji: «Kontroverzni švedski karikaturist Lars Vilks napadnut je prilikom svog predavanja na švedskom Sveučilištu Uppsala . Gnjevni se student uspio probiti do katedre te Vilksa udariti glavom u glavu. Podsjetimo, Vilks je uvrijedio bio muslimane jer je proroka Muhameda bio nacrtao kao psa». Dakle. Dok je za Večernji list» Vilks «švedski karikaturist», za Jutarnji je list «kontroverzni švedski karikaturist». U daljnjoj obavijesti ovoga glasila stoji:

Isti dan rečeni Abendblatt objavljuje i obavijest o posjeti američkog veleposlanika Jamesa Foleya njihovoj redakciji. Članku su dali bombastičan naslov «Nema odgovorne vlasti bez medija koji su joj spremni otežati živote». Izdvajamo nekoliko karakterističnih izjava američkog veleposlanika, onako kako su ih našoj javnosti servirali novinari austrijskog poslodavca:

– Hrvatski mediji su slobodni. Pogledate li po svijetu, vidjet ćete kako se ističu po slobodi objavljivanja, kritiziranja i istraživanja. Sloboda medija nužna je za budućnost zemlje

– Ozbiljno istraživačko novinarstvo je skupo, ali ne možete imati poštenu vlast i institucije koje funkcioniraju bez takvih medija.

– Bio sam glasnogovornik i iz dana u dan branio sam Vladu. Uvijek je bilo teškoća u odnosima s medijima. Nije nam se sviđala kritika, nismo voljeli što su nas držali pod povećalom, mislili smo da nisu uvijek bili fer. Ali bez takve "paske" i želje medija da nam otežaju živote ne bismo se pokazali kao odgovorna vlada.

Vidljivo je da je urednik članku dao naslov koji predstavlja samovoljnu preinaku veleposlanikovih riječi. Naslov afirmira novinarstvo koje «zagorčuje život», dakle na huškačko i politikantsko piskaranje.

Bez obzira na polisemiju nekih kuranskih tekstova, moramo osjećati poštovanje prema Muhamedu, a također prema umjetničkim, znanstvenim, graditeljskim i uopće civilizacijskim ostvarenjima Muslimana. Europa se diči svojom kulturom, svojim civilizacijskim dosezima. Švedska u tome prednjači. U isto vrijeme njezin navedeni novinar uživa slavu zbog nemoralnog i necivilizacijskog čina. Vrijeđati svetinje vjernika kojima ne pripadaš, svjedoči o tvojoj vrlo niskoj kulturnoj razini autora i ne samo osobnoj pokvarenosti, već i primitivnoj političkoj svijesti.

Prikazati Muhameda sa svinjskom glavom, a dobro znati da je za muslimane svinja nečista životinja, toliko je gnjusno, da to ne bi učinili niti zatočenici Alkatraza, ali bi učinili nacisti i boljševici. Ali, ono što je u svemu najtragičnije, švedskome karikaturisti nije bio cilj njegovati karikaturu kao likovni izričaj (sjetimo se kako je to činio naš Branimir Petrović [2]), već provocirati muslimane i time izazivati moguće krvave sukobe. Briga njega što zbog ovakvih karikatura-zločina može doći u nekoj muslimanskoj zemlji do demonstracija u kojima ni bili izgubljeni mnogi ljudski životi! Između ljudskih života i svoje nakaradno shvaćene «umjetničke slobode», on izabire potonje! Ovaj tip karikatura spada u govor mržnje. To je zloporaba umjetnosti i umjetničke slobode. Zašto se zapadni ljepodusi zgražavaju nad Hitlerovim i Staljinovim odnosom prema umjetnosti, kada i sami dozvoljavaju manipuliranje njome u nečasne i ratnohuškačke svrhe? Kakva je to «umjetnička sloboda» koja se temelji na vrijeđanju milijarde ljudi, koja iskazuje mržnju i provocira rat. Švedski karikaturist Lars Vilks običan je ratni huškač koji svoje zlosilje kamuflira tobožnjom novinarskom i slikarskom slobodom. Ovakav necivilizacijski čin opravdavao je tipičnim zapadnjačkim cinizmom: «Bilo je bitno da pokažem da islam nikako nije jedina religija koja je predmet moje satire, da to može biti i kršćanstvo. Naravno, aludirao sam na velik broj pedofila među svećenstvom. Također, nacrtao sam Židova kao svinju». Ove riječi otkrivaju jednu destruktivnu pseudoetiku, odnosno politički moral koji se temelji na moralnom realtivizmu. Mi u Hrvatskoj osjećamo takvu vrstu zlosilja svakodnevno. Koliko samo kod nas živi Larsa Vilksa! Zamislite kako su se osjećali katolici u Hrvatskoj kada su novine svakodnevno donosile karikature kardinala Stepinca prikazujući ga kao ratnog zločinca i vrijeđajući kao svećenika i osobu? I danas su živi neki od takvih «slobodoljubivih umjetnika».

Nisam za fizičko nasrtanje na nemoralnog karikaturistu, premda narod kaže: tko vjetar sije, buru žanje. No, zakonodavstvo zapadne hemisfere morati će definirati granice slobode umjetničkog stvaranja, odnosno, morati će riješiti pitanje: može li se nekažnjeno, kako kome padne na pamet, vrijeđati najveće svetinje mnogih skupina i naroda i tome izazivati incidente, čak i sukobe u kojima se gube i ljudski životi. Sjetimo se samo sličnog huškačkog poduhvata Vilksovog danskoga kolege.

Ničije se svetinje ne smije vrijeđati. To što u njih ne vjeruješ, ili vjeruješ u nešto drugo, ili vjeruješ u ono u što vjeruje i tvoj kućni ljubimac, ne daje ti pravo na ismijavanje tuđih svetinja, njihovo rušenje, sramoćenje i ponižavanje.

Podsjećam: američki je veleposlanik upotrijebio sintagmu: «ozbiljno istraživačko novinarstvo», a ne samovoljno, anarhističko, ratno-huškačko, provocirajuće, ideološko, partijsko, nekulturno, pohlepničko i nemoralno novinarstvo.

Ondje gdje je u ime slobode sve dozvoljeno, slobode nestaje. Granice moje slobode sežu do granice slobode moga bližnjega. Osim ako se afirmira sotonističko pravilo: Čini kako je tvoja volja i to neka ti bude zakon!

Đuro Vidmarović

[1] Bodo Hombach (rođen 19. kolovoza 1952.), njemački političar, visokopozicionirani član Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD). sada direktor Izdavačke kuće, kod nas poznat kao posebni koordinator Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu u Bruxellesu . Godine 2002. Bodo Hombach pridružio se Upravi WAZ Media Group, internacionalno aktivne njemačke izdavačke tvrtke.

[2] Branimir Petrović (Piljenice kraj Lipovljana, 2. studenog 1888. - Commugny, Švicarska, 21. lipnja 1957.), hrvatski slikar. Školovao se na Višoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu. Rano je počeo objavljivati karikature u "Hrvatskoj smotri", "Koprivama" i "Savremeniku". Sudjelovao je na skupnim izložbama hrvatskih umjetnika (Hrvatski proljetni salon), gdje je izlagao karikature, aktove i pariške vedute. Od 1911. živio je u inozemstvu, uglavnom u Parizu i Švicarskoj, gdje je radio karikature za ženevske listove. Modernim slikarskim pristupom karikaturi uspio je predočiti psihološke karakteristike karikiranih osoba, (poznata je njegova karikature Antuna Gustava Matoša).