Ždrijelo crnih lista (7/43)

Literarna biografija O. Ruđera Boškovića
Nevenka Nekić: Ruđer Bošković, „Naklada Bošković", Split 2008.

Poznata hrvatska književnica Nevenka Nekić napisala je literarno nadahnutu i u nas do sada jedinu književnu biografiju velikog hrvatskog i svjetskog znanstvenika o. Ruđera Josipa Boškovića, jednog od vertikala hrvatske duhovnosti, znanosti i uljudbe. Isusovac Ruđer Josip Bošković (Dubrovnik 1711. – Milano 1787.), bio je fizičar, matematičar, astronom i filozof. Autorica ispravno zaključuje: «...jedan od posljednjih univerzalnih ljudi europske humanističke tradicije" (uz ostalo i građevinar, arhitekt, geodet, arheolog, diplomat i pjesnik), Bošković je najveći hrvatski učenjak svojega doba i najveći hrvatski filozofski mislilac».

Ličnost, pa čak i hrvatsko podrijetlo o. Ruđera Boškovića, još uvijek su u nekim sredinama kamen spoticanja. Velikosrpski krugovi svojataju ga kao Srbina, a talijanski neoiredentistički kao talijanskog mislitelja. Osim toga, mnogi pišući o njemu izbjegavaju, pa i prešućuju istinu da se radi o redovniku Družbe Isusove i rimokatoličkom svećeniku. Isto se čini i s don Marinom Držićem, koji je bez obzira na životne turbulencije, također bio svećenik.

Knjiga gospođe Nekić sastoji se od sljedećih dijelova, „Predgovora" koji je napisao dr. Stanislav Vitković i „Pogovora" čiji je autor akademik Žarko Dadić. Između tekstova ova dva velika znalca Boškovićevog života i djela smjestila je Nevenka Nekić svoje viđenje velikog znanstvenika i filozofa u pet tematskih cjelina: „Rufinelli"; „Gent"; „Milano"; „Skica za portret Ruđera Boškovića" i „Dodatci". Sve su ove tematske cjeline pisane vrlo kvalitetnim, gibljivim, a na momente i pjesničkim jezikom. Autorica voli Ruđera Boškovića, shvaća njegovu važnost i vrijednost i sa svom toplinom svoga pjesničkog srca vraća ga u krilo majke Domovine. Njezin je i cilj pored eksplicitnog navođenja svih djela i svih životnih zanimanja velikog znanstvenika, upozoriti na njegov nacionalni identitet. Ona o tome piše: „Osam dana iza smrti Ruđera Boškovića sastala se skupština staleža u Verssaillesu i ona će za dvije godine započeti revoluciju. Više nego istinito i mudro zvone njegove riječi što ih je napisao bratu Baru davno prije smrti: 'Ne možeš vjerovat kako idu posli od svijeta svud: Koliko je ludijeh čeljadi među onijem istijem koji se cijenu prvi politici'." O širokom spektru zanimanja o. Ruđera autorica piše: „Bio je profesor matematike, filozofije, slovnice i krasnoslovlja, zemljomjerstva, fizike, geometrije, astronomije. Zanimao se za zemljomjerstvo i praktično (izmjerio meridijan u papinskoj Državi), za arheologiju (prvi naslutio pravo mjesto Troje), gradio mostove, ceste, vodovode, uredio rijeku Tiber, isušivao Pontijske močvare, popravio kupolu Svetog Petra u Rimu, sanjao probijanje Sueskoga kanala i smijao se protivnicima te zamisli... Volio je botaniku i lijepu prirodu, i dan je često provodio u šetnji... Ali, začudo nigdje nije mogao ostati dugo – znatiželja i temperament tjerali su ga neprestano dalje. Putovanja, promjene mjesta, stari i novi znanci, brodovi, kočije, sukobi i uzleti. Za vrijeme svojih 76 godišta živio je u više stotina mjesta, što kraće, što dulje, diljem Italije, Francuske, Engleske, Flandrije, Holandije, Njemačke, Poljske, Turske..." U „Dodatcima" gospođa Nekić je podastrjela javnosti faksimile svih radova patera Boškovića, njegove portrete, te foto-dokumentarnu građu o mjestima vezanima uz njegov život. Stoga ova knjiga ima karakter divot-izdanja. Svojim dosezima Nekićkina je monografija vrijedan prilog proučavanju života i djela velikog hrvatskog mislioca.

P.S.

Đuro Vidmarović