Ždrijelo crnih lista (6/43)
Nadopuna članku g. Ljube R. Weissa: «Stop providnoj manipulatorici Vedrani Rudan»
U «Mostu», «Biltenu Udruženja useljenika iz bivše Jugoslavije u Izraelu», br. 2 (god, 57.), Tel-Aviv, 2009., str. 29.- 31., objavio je gospodin Ljubo R. Weiss, u rubrici «Reagiranja», članak pod naslovom «Stop providnoj manipulatorici Vedrani Rudan».
Pisac članka reagirao je na ispad književnice Vedrane Rudan u emisiji jedne hrvatske privatne TV kuće kojoj je suvlasnik predsjednik Svjetskog židovskog kongresa. Navedena gospođa je ispad učinila hoteći na svoj vulgaran samoreklamirajući i pseudointelektualan način komentirati rat Države Izrael protiv političke stranke «Hamas» koja ima vlast u Gazi. Pored toga što je pokušao obavijestiti čitatelje «Mosta» o navedenom ispadu, gospodin je Weis (kojega osobno ne poznajem, ali ga znadem kao političara iz vremena SFRJ, zatim pjesnika i knjižara u Beču), svoj članak pisao i, očito, s nekim drugim nakanama. To otkriva i potvrđuje nekoliko njegovih neutemeljenih optužbi, en general i en masse, na račun Republike Hrvatske i cijeloga hrvatskog naroda. Pri tome, slobodan sam upozoriti kako se takvim pristupom sudario s više važnih činjenica i na taj način čitateljima uskratio cjelovitu, objektivnu i dobronamjernu obavijest. Kako je riječ o ozbiljnoj temi, držim kako čitatelje «Mosta» nije dozvoljeno servisirati parcijalnim istinama. Neka mi je dopušteno, uz puno uvažavanje osobe g. Weissa, nadopuniti njegovo izvješće.
Vedrana Rudan
29. siječnja 2009. 17:22h
Židovi iz Zagreba trebaju mi se ispričati
Rudan kaže da su je Židovi krivo interpretirali i da su izmanipulirali javnost, a ponosna je na prilog emitiran na, kako kaže, židovskoj TV.
Suspenzija urednika
28. siječnja 2009. 17:25h
Danijel Delale suspendiran zbog izjava V. Rudan
I Danijel Delale osjetio je posljedice izjava Vedrane Rudan protiv Židova jer ga je Nova TV suspendirala do daljnjega.
Netočne, ali apodiktične tvrdnje g. Weissa, o vlastitoj Domovini:
1. U Republici Hrvatskoj na funkcionira pravna država
Gospodin Weis piše: « ... Ali, imajući iskustva s (ne) funkcioniranjem pravne države u nas (misli se na Republiku Hrvatsku, op. Đ.V.), grupa izraelskih građana obavijestila je o 'slučaju Rudan' Muzej Ane Frank u Amsterdamu i nije isključeno da ova institucija poduzme pravne korake prema književnici V. Rudan»
- Hvala Bogu što gornja tvrdnja ne odgovara stvarnosti. U Republici Hrvatskoj pravna država ipak funkcionira. Možda čak i prerevno, o čemu svjedoči neugodna činjenica o osuđenim građanima na zatvorske kazne kojih je mnogo više od zatvorskih kapaciteta, zbog čega su nastali neugodni problemi zbog prenartpanosti tih ustanova i ugrožavanja osnovnih ljudskih prava zatvorenika. Ili je autor možda navedenu netočnost napisao ogorčen činjenicom što policija nije odmah uhapsila književnicu Vedranu Rudan?
- Na ispad Vedrane Rudan reagirali su istaknuti predstavnici hrvatskih Židova, neposredno nakon emisije (visoki Vladin dužnosnik Alesandar Tolnauer) i akcija državljana drugih prijateljskih država nije bila neophodna.
- Prema Vedrani Rudan već su poduzeti «pravni koraci» u njezinoj Domovini: izbačena je s radnog mjesta, što znači da mora tražiti novo zaposlenje u godinama koje joj za to daju male šanse. Nije jasno, na što cilja g. Weiss, koristeći sintagmu «pravni koraci»? Možda na obnavljanje verbalnog delikta, toliko žestoko korištenog u doba komunizma? Ne branim Vedranu Rudan, ali se zalažem za to, da nikada više niti jedan književnik ne bude osuđen zbog iznesenog mišljenja, osim ako nije riječ o govoru mržnje. Kako bi se čitatelji «Mosta» lakše orijentirali u cijeloj stvari, treba kazati kako gospođa V. Rudan pripada krugu autora lijeve političke orijentacije, kojoj orijentaciji pripada i g. Weiss. Kao prodornoj ljevičarki anarholiberalnog usmjerenja, sve do navedenog antiizraelskog ispada bilo joj je dozvoljeno, čak uz gromoglasnu podršku lijeve političke opcije, da na vulgaran (vulgarnim prostačkim riječima kojima se dame ne služe!) i pseudoduhovit način vrijeđa vlastiti narod, leksikom koje je bio istinski govor mržnje. Zbog dominacije ljevičarskih kadrova u sredstvima javnog priopćavanja takav se njezin govor poticao kao izraz demokratskih sloboda. Ako bi se prema Vedrani Rudan trebali poduzeti «pravni koraci» zbog navedenog antiizraelskog ispada, kako to sugerira poštovani Lj. Weiss, onda bi se trebalo isto učiniti i zbog njezinih antihrvatskih ispada. Pravna država pretpostavlja usuglašene kriterije, a nikako dvostruka mjerila. Nadam se da to nije sporno!
2. Optužena crkva u RH
L. Weiss: «Crkva nije jasno i glasno rekla što misli o toj provokaciji bez presedana...»
- Nije jasno na koju se Crkvu misli? Vjerojatno na Rimokatoličku! Ali u Republici Hrvatskoj djeluje mnogo Crkava! Što se riče rkt. Crkve (nisam njen glasnogovornik!), ona je bezbroj puta upozorila na nastupe književnika lijeve orijentacije kojoj pripada i V. Rudan. Bez uspjeha. Lijevi ju je tisak ismijavao i etiketirao. Gospođa Rudan nije vjernica. Nezamislivo je da bi ikoja vjernica pisala i na TV-u javno se koristila rječnikom kojim se koristi ova dama. A što je tek V. Rudan izgovorila i napisala o rkt. Crkvi? Tada su joj svi ljevičari pljeskali kao «slobodoumnoj, emancipiranoj i duhovitoj ženi»!
3. Hrvatski su književnici zatajili glede osude V. Rudan
Lj. Weis: «... malo je književnika i autora reklo što to znači za kulturu Hrvatske, ugled zemlje koja smjera u Evropsku uniju, za odnose Izraela i Hrvatske jedva koliko-toliko normalizirane...»
- Ponavljamo: V. Rudan pripada skupini književnika lijevih opredjeljenja, kojoj skupini pripada i g. Weiss. Ta skupina dominira hrvatskim javnim i medijskim prostorom, progoneći kao nazadne, reakcionarne, pa čak i kao fašiste, sve pisce državotvorne i kršćanske orijentacije. Nazivaju ih rasističkim terminom «ognjištari». Zbog čega kolege iz ljevičarske skupine nisu reagirali, g. Weiss znade bolje od mene. Mi koji pripadamo državotvornoj skupini pisca, odmah smo osudili ispad V. Rudan. Na znanje čitateljima «Mosta». Zamjeram g. Weisu što je ovu istinu prešutio, a on dobro znade da je V. Rudan uživala status ljevičarske književne vedete. On dobro znade da su istaknuti ljudi iz vodstva hrvatskih Židova u Zagrebu bliski književnicima lijeve orijentacije, a mrzovoljno se odnose prema onima državotvorne orijentacije. Osobnim iskustvom svjedočim! To smijem jer sam preveo više židovskih književnika, objavio studija o židovstvu, članaka i knjiga od bilo koga drugog u Hrvatskoj! Iza mene nisu političke fraze, već stvarna djela! Tko je više surađivao s obim zagrebačkim židovskim Općinama od istaknutih pisaca ljevičaea? A kada Miljenko Jergović, Vedrana Rudan, Inoslav Bešker, «Novi list», Jutarnji list», TV- nova, etc., napadnu Izrael teškom artiljerijom, bez stvarnih argumenata, odjednom se neki ljudi čude! Naravno, čude se oni kojima je simpatična i prihvatljiva anacionalnost ljevičara, dok su im državotvorni pisci zazorni, sumnjivi, pa čak i ustašofili! Sada se pokazalo tko krivo procjenjuje, tko je iskren prijatelj Židova i Izraela, a tko se suradnjom sa Židovima koristi radi dnevno-političkih ciljeva! Bit ču otvoren: Kuda, prema političkom opredjeljenju (kao kulturni poslenici, da ne bude zabune) spadaju dr. Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, Danijel Ivin, Aleksandar Tolnauer, Jasminka Domaš, Đorđe Zelmanović, Melita Švob, Zora Dirnbach, Alfred Pal, Živko Gruden, braća Puhovski, Ljubo Weiss, Vlasta Kovač, dr. Ognjen Kraus, da ne nabrajam dalje, u državotvorne hrvatske intelektualce, ili one, okupljene oko Hrvatskog društva pisaca, «Erasmusa», «Otvorenog društva», HHO-a? Zbog politički apriornih opredjeljenja mnogi od njih nisu na odgovarajući način reagirali na antihrvatske ispade, V. Rudan, da bi se sada našli u čudu kada je vedeta izbulaznila svoju antisemitsku tiradu. Smatram da ona nije antisemit, već egzibicionist, samoreklamerka, i na koncu konca, da je stavljena u funkciju političke pragmatike koju ne razumije. Uvaženi Lj. Weis je zaboravio čitatelje «Mosta» obavijestiti da su njezin ispad ocijenili kao antiizraelski i glup, upravo intelektualci državotvorne orijentacije, među koje spada i pisac ovih redaka. Zar ja nisam (neka mi se oprosti što se stavljam u prvi plan) napisao prvi oštar esej o tome u «Hrvatskom slovu», a zatim mi se pridružio tjednik «Fokus», glasilo državotvorne orijentacije? Zar nisam objasnio bit akcija CAHAL-a u Gazi i poziciju Hamasa? Zašto na isti način nisu reagirali kolege iz klana V. Rudan? Zato što imaju urođene titoističke reflekse, koje su ranije nazivali jugoslavenstvom, a sada europeizmom. Budući da Država Izrael energično i uspješno brani nacionalne vrijednosti: Državu, Vjeru, obitelj, tradicije, jezik, kulturu, što se ne obazire na mudrovanja globalista i univerzalnih unitarista, naši ljevičari, kada se o tome govori u Hrvatskoj, okomljuju se žestoko i grubo na te iste vrijednosti. Zbog toga su šutjeli o ispadu V. Rudan, sve dok nije zaglibila u antisemitizam. Hrvatski državotvorni intelektualci vide uzor u beskompromisnoj politici čuvanja državne neovisnosti i etničke samobitnosti Države Izrael, i smatraju da se na tim iskustvima treba učiti.
- «Kulturu» Hrvatske u Europskoj uniji, o čemu piše Lj. Weis, najčešće predstavljaju pisci poput Dubravke Ugrešić, Slavenke Drakulić, Predraga Matvejevića, Jasminke Domaš, Nenada Popovića, Ive Goldsteina, Velimira Viskovića... a oni ne pripadaju državotvornoj opciji. Da tu kulturu predstavljaju pisci poput Vesne Parun, Slobodana Novaka, Višnje Stahuljak, Ivana Aralice, Ante Stamaća, Mire Mađera, Tomislava Bilosnića, Joje Ricova, Borisa Biletića, Anke Petričević, Nevenke Nekić,... sigurno bi reagirali na prav način.
- Hvala Bogu, uvaženi Lj. Weis nije u pravu kada zločesto piše da su «odnosi Izraela i Hrvatske jedva koliko-toliko normalizirani...». Republika Hrvatska i Država Izrael imaju odnose na vrlo visokom stupnju bilateralne suradnje. Između dviju Država ne postoji niti jedno bitno neriješeno pitanje. Nastupi državnog Poglavara, g. Stjepana Mesića, Predsjednika Vlade, g. dr. Ive Sanadera, ministra prosvjete, g. dr. Draga Primorca, kao i drugih dužnosnika i uglednika iz političkog, javnog, privrednog i kulturnog života, zaslužni su za navedeni razvoj bilaterale. Neću ovom prilikom govoriti o ekonomskim pokazateljima suradnje.
4. U RH postoje liste za odstrel Židova
Lj. Weiss: «Nije ni svjesna (misli na V. Rudan, op. Đ.V.) da potiče antisemitizam, da su već stvorene liste za odstrel Židova u Hrvatskoj (spac. Đ.V.), da se prijeti podmetnutom bombom za vrijeme predavanja učenicima u Zagrebu, za Dan Holokausta, koje je držao ugledni judaist i izdavač Slavko Goldstein».
- Na žalost, g. Weiss je u žaru polemike s V. Rudan optužio najvećom optužbom Republiku Hrvatsku i cijeli hrvatski narod. Optužujući gospođu Rudan za govor mržnje, sam ga je uporabio. Stoga s punom odgovornošću saopćavam cijenjenim čitateljima «Mosta» slijedeće:
A) U RH ne postoje «liste za odstrel Židova u Hrvatskoj». Osjećam jezu čitajući takvu tvrdnju. G. Weiss bi za takvo što trebao podastrijeti dokaze. Njegov bi dokaz poslužio našoj policiji i sudstvu za intervenciju. Zbog historijskog grijeha mi smo u Hrvatskoj vrlo osjetljivi na ovakve tvrdnje. Gospodin Weiss bi se o svemu trebao oglasiti u Domovini. On nije anonimna osoba, niti društveni marginalac, već ugledni član židovske etničko-konfesionalne manjine čije riječi imaju specifičnu težinu. Ta ga činjenica obvezuje na oprez i odgovornost prilikom javnih nastupa. Godine, također! Pisanjem ovakvih optužujućih tekstova, a nepotkrijepljenih dokazima, u tisku prijateljske Države Izrael, on, via facti, može poremetiti dobre bilateralne odnose, prikazati Hrvatsku kao antisemitsku zemlju koja ima pripremljene liste za ubijanje Židova, naškoditi njezinom ugledu i vanjsko-političkoj poziciji, i u konačnici izazvati kod pripadnika židovske manjine osjećaj nesigurnosti, straha i mržnje prema većinskom narodu i svojoj stvarnoj Domovini. Zašto se to čini? Zar nismo svi dužni poštivati ostvareni suživot i složno raditi na boljoj budućnosti zajedničke nam Države! Sve rečeno nadilazi sadržaj ispada jedne ljevičarske vedete i provokatorice. Vedrana Rudan ne predstavlja, i nikada neće predstavljati hrvatski narod, a najmanje Republiku Hrvatsku kao Državu. Ona predstavlja samu sebe, ili svoj krug neodgovornih istomišljenika, anarhista, homoseksualaca, feministkinja, globalnih unitarista, titoista i ostalih marginalaca i provokatora. Na žalost, članak g. Weisa pokazuje da je s navedenom provokacijom kod nekih ljudi imala uspjeha.
B) O navedenoj prijetnji podmetanjem bombe nemam obavijesti. No, dobro znadem da je riječ «prijetnja» dvojbena. Odakle je došla, preko telefona, pisma, telegrama...? O tome bi se trebao oglasiti g. Slavko Goldstein. Ali znadem da su tijekom Domovinskog rata podmetnute bombe ispred ŽOZ-a i na Židovskom groblju, a onda se to nedjelo pokušavalo pripisati Hrvatima, kako bi ih se optužilo za antisemitizam. Pokazalo se, hvala Bogu, da su to učinili agenti neprijateljske strane.
C.) U RH ne samo da ne postoji antisemitizam, već upravo obratno: u RH je postalo in biti Židov. Provokatori, luđaci i pijanci me ne zanimaju! Oni nisu savjest nacije. Zanimaju me stavovi odgovornih, uglednih i časnih ljudi. Konačno, govorim u svoje ime, kao hrvatski književnik i kao autor s najviše objavljenih radova o židovskoj književnosti, kulturi i povijesti. Država Izrael treba nama u Hrvatskoj po mnogome biti uzor. Ona će to i biti unatoč naporima ljevičara-marksista-titoista-internacionalista-anacionalista-anarhista-globalista-globalnih unitarista-homoseksualista, etc., da tako ne bude! Na žalost, i među hrvatskim Židovima ima djelatnih ljevičara. Preporučiti im je da se više posvete «Tori», «Mišni», «Gemari» i ostalim vrijednim knjigama, a ljevičarima koji su rođeni u hrvatskim obiteljima, da nađu vremena i posvete se Bibliji s oba njena Zavjeta.
PS
Navedeni odgovor na provokaciju Lj. Weissa ponudio sam dvama novinama, dakako u vremenskome razmaku, nakon što sam vidio da ih urednik prvi neće objaviti. Isto je postupio i njegov kolega u drugim novinama. Mogu razumjeti strah zbog moguće optužne za antisemitizam. Ovaj je strah proizvod fame da se o židovskoj tematici treba pisati isključivo afirmativno i ulizivački, ili nikako. To nije iskreno, dakle ni objektivno polazište. Ovoga puta niti ja nisam siguran jesam li u pravu. Ljude poput Lj. Wiessa vodi mržnja, a činjenica što je kod nas tijekom Drugoga svjetskog rata, u jednom uskom krugu vladajuće elite postojao antisemitizam, služi mu kao malj kojim udara svaku razumnu i dobronamjernu misao. Ako me udari tim maljem, ostaje etiketa koju drugi prihvaćaju kao apsolutnu istinu, a tada obrana i pozivanje na zdrav razum i dobronamjernost malo vrijede. To sam doživio nakon što sam se složio s prijedlogom da se književniku Mili Budaku obnovi suđenje. Napadnut sam i prikazan zbog toga kao antisemit i ustaša. Dežurni orjunaši to su servirali na Googlu i takva je bolesna tvrdnja odaslana u svijet. A riječ je bila tek o prijedlogu koji nije uključivao vrijednosni sud. Konačno, zbog čega bi jedan prijedlog kao takav bio doživljen kao pokušaj nečije rehabilitacije? Ponovljeno bi suđenje donijelo pravno valjanu osudu. Do tada takve pravno valjane presude nema, a ubijanje bez suđenja trebalo bi se odbaciti kao dio pozitivnog povijesnog naslijeđa. Stoga je Mile Budak i dalje za jedne žrtva komunističkog terora, a za druge zločinac kojega se trebalo ubiti bez suđenja. Ne može se jednom pozivati na ljudska prava i pravnu državu, a drugi puta na komunističku pravdu: protivnika treba ubiti kada možeš i gdje stigneš, «kao kera pored taraba», jer se ne treba «držati prava kao pijan plota»! Svojevremeno sam u Saboru želio da se obnovi suđenje članici židovske zajednice u Hrvatskoj, Olgi Hebrang, jer je dugo godina čamila u samici i bila izložena mučenju. Zbog čega? Za sada znademo da joj je krivnja bila jedino brak s partizanskim vođom u Hrvatskoj, Andrijom Hebrangom st., kojega je Tito dao likvidirati, također bez pravog suđenja. Da li je bračna veza dovoljan razlog za tako visoku kaznu i smiju li se članovi obitelji progoniti, suditi i ubijati zbog političkih stavova, pogrešaka, pa i eventualnih zločina drugih članova obitelji? Smije li se ženu progoniti zbog muža, djecu zbog oca? Nikada nisam branio zločin, niti to kanim, ali ostajem vjeran poštivanju prava i pravne države. Izrael je Eichmanna kidnapirao u Argentini, kako bi mu se sudilo u Tel-Avivu. A mogli su ga jednostavno ubiti, kao što je učinjeno s palestinskim vođama koji su u ratu s Državom Izrael. Na terorističke akcije Mosad odgovara biblijski: oko za oko, zub za zub. Svijet to prihvaća kao činjenicu.
Glede druga Ljube, priznajem, nisu mi simpatični ljudi koji su jučer bili ortodoksni komunisti i religiju smatrali opijumom za narod, a danas se zaklinju u Pentateuh.
Đuro Vidmarović