Vanjskopolitički potezi predsjednika Josipovića u BiH vjetar su u jedra ratnim huškačima

Petak, 16. travnja 2010.

Vanjskopolitički potezi predsjednika Josipovića u BiH vjetar su u jedra ratnim huškačima

Predsjednik Josipović posjetio je BiH i ondje se 13. travnja 2010. ispričao za tobožnju krivnju RH što je «dijelila Bosnu». Poklonio se žrtvama u Ahmićima za koje je okrivio RH! Time je via facti RH proglasio agresorom, a hrvatski narod zločinačkim. O čemu je zapravo riječ? Je li ovo čin neobaviještenoga, nesposobnog i glupog političara nesvjesnog što radi? Ili ratnog huškača?

Ahmići Nitko razuman u Hrvatskoj nije protiv mira i dobrosusjedskih odnosa. O tomu se ne treba sporiti. Kada je o miru riječ nestaju podjele na lijeve i desne, žute i smeđe... U ovom slučaju riječ je o nasilju nad povijesnom istinom, odnosno pokušaju da se ta istina zbog nečijih stranačkih, a ne nacionalnih interesa, preoblikuje u svoje naličje i kao takva ponudi svijetu kao prava istina. Mi koji duže pamtimo dobro se sjećamo kako su komunisti vješto i uspješno vršili orwelizaciju prošlosti. Zločin je postao dobro djelo, opravdan i poželjan, laž je ustoličena na pijedestal istine, a svatko tko se s time ne bi složio bio je represiran. I demokratski je svijet zbog svojih državnih interesa to verificirao. U konkretnom slučaju, iza jednoga tragičnog događaja kao što je ovaj u Ahmićima, bez da su izvršena historiografska istraživanja, stvara se nova istina po mjeri nečije stranačke političke pragmatike. Ako prihvatimo tu "istinu" onda je RH izvršila agresiju na BiH, tada su Hrvati agresori i "zli momci", a to naprosto nije povijesna istina. Prekrajanje suvremene hrvatske povijesti traje već duže vrijeme. Predsjednik Josipović ovim činom pridonosi nestabilnosti RH, forsirajući u narodu strašnu podjelu na «ustaše» i «partizane», s tim što on pripada posljednjima, produžujući unutarnji duhovni rat, priključujući se jednoj političkoj opciji, i to onoj koja je rat izazvala i izgubila.

A to je jugointegralizam, kako onaj boljševičkog tipa, tako i onaj građanske provenijencije (ORJUN-a) temeljen na potiranju nacionalne samobitnosti, na kršenju ljudskih, nacionalnih i vjerskih prava Hrvata, na instaliranju ideološkog sustava kojim se socijalizam restaurira pod drugim imenima. Svi ljudi dobre volje trebaju željeti mir, a mir može biti samo i jedino djelo pravde. Josipovićevo stavljanje RH u poziciju agresora ne stremi tome. To nije postupak mudra političara, već je to put u nove sukobe. Njegovim poklonom žrtvama u Ahmićima, a nevinim se žrtvama klanja i pisac ovih redaka, on će verificirati politiku onih bošnjačkih političara koji BiH, ili bar Federaciju BiH, vide kao svoju povijesnu zemlju sa svojom vjerom i kulturom, u kojoj Hrvati mogu biti tek trpljena nacionalna manjina. Ako to ne žele - imaju "alternativnu domovinu". Zbog Josipovićeve isprike doći će do rušilačkog pohod na hercegovačke Hrvate, a ovi će biti prinuđeni napuštati svoju zemlju. U isto vrijeme srbijanski predsjednik Tadić zajedno s predsjednikom Miloševićeve tvorevine Republike Srpske posjećuje Gradinu kako bi produžio političko optuživanje Hrvata zbog umorstva 700.000 Srba. Dakako, on je mudro šutio, dok je domaćin sijao velikosrpsku žuč. Na rastanku ga je Tadić nježno kao najmilijega pomilovao po licu. Zar tu igru naš predsjednik nije vidio, ili ima, kako se piše, savjetnike «za vola ubiti»? A Tadićem je Josipović oduševljen. Kako divno surađuju đaci i djeca učenika Korčulanske ljetne škole!

Predsjednik Tuđman je imao razumijevanje za bošnjački narod, ali ne i za fundamentalističku politiku. U tome ga je podržavao predsjednik Turske s kojim je bio prijatelj i s kojim se o tome permanentno savjetovao. Tuđman je vidio BiH kao državu triju ravnopravnih naroda. Bez te ravnopravnosti ona je neodrživa, kao što je i SFRJ bila neodrživa zbog nacionalne neravnopravnosti. Povijesna je istina da je on sugerirao Hrvatima da glasuju za nezavisnost BiH. Bez njihovih glasova referendum bi propao. Drugo, on je potpisao Daytonski mirovni sporazum. Predsjednik Tuđman je najzaslužniji kao vrhovni zapovjednik OS RH što nije pala Bihaćka enklava i ondje ponovljeno iskustvo Srebrenice.

Ako je sve to istina, a jest, kako se onda može tog čovjeka proglasiti agresorom na BiH? Može jedino silovanjem Istine, nasiljem nad zdravim razumom, neizbalansiranom političkom pragmatikom, političkim voluntarizmom, a sve to na ovim našim vrućim prostorima vodi novim sukobima. Ja sam za mir iznad svega. Stoga dižem svoj nemoćan glas protiv svih političara koji svjesno, ili iz gluposti, ili neznanja, rade na štetu mira, pa i onda kada je riječ o čovjeku koji je stjecajem okolnosti postao predsjednik i moje Domovine, dakle, de facto i moj predsjednik. Nije u pravu i to mu se mora kazati. To više što njegova pogreška pogađa cijelu naciju. To znači i mene i moju obitelj. Sviđaju li se ili ne nekome u inozemstvu njegove isprike Bošnjacima, manje je važno. U inozemstvu ima visokih dužnosnika koji uopće ne razumiju povijest naroda južne Europe. Imao sam prilike razgovarati s diplomatima koji nisu znali nabrojati Južne Slavene, a poučavali su me kako smo svi zapravo jedan narod, nisu uopće znali čak ni razliku između Slovenije, Slovakije i Slavonije. Ali u svijetu ima i pametnih ljudi, ljudi koji gledaju naprijed, ljudi koji su mironosci, a ne politikanti i mutljaroši.

Želio bih da naš predsjednik bude pobornik Mira, Razuma, Uljudbe, Demokracije, da bude zaštitnih državnih i nacionalnih interesa, da bude predsjednik svih birača RH bez obzira kojoj stranci pripadali, a ne samo svojih SDP-ovaca, tj. jedino manjine koja ga je izabrala, zahvaljujući bojkotu predsjedničkih izbora od strane većine biračkoga tijela. Želio bih da moj predsjednik bude napredan političar, mironosac, to znači oslobođen marksističke ideologije i jugointegralističke opsesije (ne slušati oca već glas razuma), borac za građansku, a ne titoističku demokraciju, višestranačje, i ljudska prava, a ne čovjek nazadnih ideoloških i političkih pogleda, da bude istinski i pošteni vođa hrvatskoga naroda, a ne osporavatelj njegove samobitnosti, jezika, kulture i povijesnih prava, više prijatelj njegovih neprijatelja, nego njegov prijatelj, da bude predsjednik svih Hrvata i državljana RH, a ne samo jugonostalgičara i kroatofoba. Neka bude državnik, a ne demagog!

Predsjednik po Ustavu RH nije kreator, već sukreator vanjske politike. To znači da sve poteze mora usuglasiti s premijerkom i ministrom vanjskih poslova, a ne solirati i oponašati maršala Tita. U ovom slučaju on to nije učinio! To je politički udar na Vladu RH, to je stranački rat s HDZ-om! Dosta nam je bio jedan Tito, jedan Staljin, jedan Mao Cedung, Pol Pot. Imamo Fidela Castra, Kim Il Sunga, Hugu Čaveza, Eva Moralesa... Imali smo i Abdalu Buhanana. Naš sadašnji predsjednik sve više postaje njihova kopija. I Tito je nosio rukavice! I Tito je volio glazbu i prebirao po dirkama klavira, nakon što je stavljao potpise na ukaze i zakone koji su uništavali živote i egzistencije stotinama tisuća Hrvata.

I Tito se volio družiti s glumcima i glumicama, ljudima iz kulturne elite, i Tito je plesao valcer s Nj. V. Elizabetom od Engleske, ali je isto tako bio i pobratim "velikoga tatice" Idi Amina i najvećega od svih Rumunja , masivnog zločinca, Nicolae Ceauşescua. To što naš sadašnji predsjednik čini je puzajući državni udar. Sve na to "miriše". Ne bi bilo dobro da se probudimo s tenkovima na ulicama. Predsjednik RH je Vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Možda pretjerujem, ali oni koje su zmije ujedale i guštera se boje. Zaključak: ukoliko će naš predsjednik i dalje vući neizbalansirane poteze na štetu državnih interesa, pa čak kršiti Ustav, a njegovi vanjskopolitički potezi su eklatantan primjer toga, dakle provoditi puzajući državni udar, potrebno je zamoliti sve razumne parlamentarne zastupnike, bez obzira na stranačku pripadnost, da takvu opasnost otklone, tj. da predsjednika stave u ustavne okvire.

Treba mu se javno kazati kako i mi, birači i građani koji ga ni smo birali prihvaćamo legalitet njegova izbora, ali ga upozoravamo na poštivanje Ustava i Zakona zemlje kojoj je na čelu, a iz toga slijedi njegova obveza poštivanja nacionalnog suvereniteta, državnog integriteta, historijske svijesti, kulturne baštine i etničke samobitnosti ovoga naroda. I manjina, dakako.

Poštujemo ustanovu državnoga poglavara.Predsjednik Josipović je mlađa osoba i stoga dopuštamo mogućnost da se zanio primamljivom idejom kako će on sve na Balkanu izmiriti svojom karizmatskom pojavom, šarmom i svojim znanjem koje nadilazi znanje sugovornika, steći slavu dostojnu Nobelove nagrade, obnoviti bratstvo-jedinstvo u novim uvjetima, biti novi Tito, tj. prihvatljiv i Zapadu i Istoku, a provoditi svoje jednoumlje, pri čemu su hrvatski nacionalni interesi nevažni. On, prof. dr. Ivo Josipović najbolje znade što Hrvatima treba. On je izabran i do novih izbora nitko ga ne smije prozivati zbog onoga što čini! Tko to ne razumije ustaša je, reakcionar i treba ga na Goli otok!

Ipak, neka mi je dopušteno napisati: predsjedniče Josipoviću, osim Vašega svijetloga lika, u Hrvatskoj postoje i grobovi palih za slobodu Domovine, i Vaše Domovine, grobovi ljudi naroda kojem stojite na čelu, dragovoljno, grobovi znanih, a koliko je još neotkrivenih grobova? Razmišljate li o tome dok slušate neponovljivu Lepu Brenu i čarobne Dadu Čokoladu i Daru Bubamaru, ili dok tumarate po inozemstvu? Da ste vjernik, govorio bih Vam o savjesti. Ovako – ništa, preostaje jedino Aleister Crowley.

.
Đuro Vidmarović
veleposlanik u mirovini

KOMENTARI ČITATELJA

#1 Izdaja! — Zagi 2010-04-15 14:25

Boriti se za ulaženje Hrvatske u novu jugoslavensku zajednicu može samo onaj političar koji iz povijesti ništa naučio nije. To je put prema velikome zlu, prema novim (ratnim) sukobima. Hrvati su uz ogromne ljudske žrtve, patnje civilnoga pučanstva i enormna razaranja izišli iz Jugoslavije i svatko tko si umišlja da će ih u takvu zajednicu ponovo ugurati političkim smicalicama, lukavstvima i prijevarama, grdno se vara. Ma koliko mu pljeskali u inozemstvu.
---------------------------------------
Tu nema puno komentara - prvi ću ispaliti metak u onoga tko to pokuša!

Hrvatska država i hrvatska sloboda i hrvatske žrtve nemaju zemaljske cijene.

Neka znaju!

A glede isprike - može se on ispričati SAMO u SVOJE ime ali ne i u moje!

Hoće li se revidirati druga točka Deklaracije o Domovinskom ratu, usvojene 13. listopada 2000. godine, u kojoj stoji sljedeće: "Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski , a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica"?

Ja mu nikada nisam dao za pravo da se u moje ime ispričava sarajevsko-tehe ranskim šibicarima i srbskim bizantinskim lažovima za bilo što a ponajmanje za 'zločine'.

Vanjskopolitički potezi predsjednika Josipovića u BiH vjetar su u jedra ratnim huškačima

Vanjskopolitički potezi predsjednika Josipovića u BiH vjetar su u jedra ratnim huškačima

KOMENTARI ČITATELJA

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

Tko je na vezi?

Uvjeti korištenja

Naša udruga

Stranice članova

Izbor publikacija

Prijava na Portal