Ivica Masnec (1948. – 2025.)

Moslavina, a poglavito Kutina, ostala je bez svoga vrijednog kulturnog djelatnika, prof. Ivice Masneca. Umro je tiho i gotovo samozatajno, u tišini svoga doma, ne opterećujući nikoga i ne moleći bilo koga za pomoć. Riječ je o entuzijastu, prosvjetnom djelatniku, kulturnom gledaocu, kazališnom amateru itd., koji je godinama djelovao na području Kutine i cijele Moslavine. Smrt svakoga od velikih entuzijasta, poglavito onih koji djeluju u lokalnoj sredini nenadoknadiv je gubitak. Moslavina je u posljednje vrijeme izgubila nekoliko takovih stožernih osoba nakon kojih je nastala pauza i pitanje je hoće li itko kasnije nastaviti njihov rad. U Garešnici je smrću prof. Stjepana Banasa zauvijek nestao jedan čovjek koji je desetljećima bio duhovni pokretač književnog stvaralaštva i pučkog kazališnog amaterizma. U Ivanić Gradu je smrću Stjepana Pepe Đure nestalo zauzetog entuzijasta koji je život posvetio svome rodnom mjestu Kloštru Ivaniću. U Kutini je smrću Dragutina Pasarića, istinskog spiritusa movensa svih kulturnih događanja u Moslavini, nastala tišina koja još uvijek traje. Sada nas je napustio i kolega Ivica Masnec, a ostali kulturni entuzijasti su, na žalost, u starijoj životnoj dobi i lošijeg zdravstvenog stanja. Zbog toga se bojim kako će veliki projekt „Moslavina oživljena“, koji su pokrenuli dr.sc. Dražen Kovačević, Katarina Brkić, Dragutin Pasarić i moja malenkost, biti zaustavljen.

Književni susreti „Rijeka-šuma-nebo“, Piljenice, 2022. S lijeva na desno: Ivica Masnec (Kutina), dr. sc. Vlado Vladić (Zagreb, Stjepan Šešelj (Zagreb) i Pejo Šimić (Zagreb). S foto-aparatom Miljenko Brezak

Kazališni amaterizam ima dugu tradiciju u Kutini. Poslije Drugog svjetskog rata najistaknutiji njegov nositelj bio je pokojni profesor Ilić. Ivica Masnec je u zajednici sa zavičajnim piscem Antom Juretićem stvorio kazališnu amatersku družinu Beskućnici. Juretić je napisao niz pučkih amaterskih djela koja su Beskućnici izvodili po gotovo svim moslavačkim selima. Donosili su smijeh i radost u sredine u kojima velika kazališta nikada ne će dospjeti.

Ivica Masnec: Kak' su negda pripovedali i divanili v Ilove, vl. naklada, 2021.

Ivica Masnec rođen je u Ilovi 1948., a umro je u Kutini 17. srpnja, 2025. godine. Sahranjen je na mjesnome groblju u rodnome selu. Ilova je najistočnije moslavačko selo smješteno uz rijeku Ilovu koja je nekada bila politička granica između Banske Hrvatske i slavonske vojne granice, a danas je dijalektalna granica između štokavskog i kajkavskog narječja. Moslavina ima tri varijante kajkavskog dijalekta: kajkavski, kekavski i kejkavski. U Ilovi je prevladavao posljednji idiom. Ivica Masnec bio je među posljednjim govornicima Ilove koji je poznavao lokalni govor i volio ga. Sakupljao je lingvistički i leksikografski materijal. Osim toga, iz rodnog sela je ponio i ljubav prema pučkom amaterizmu i narodnom stvaralaštvu. Prije Drugog svjetskog rata u Ilovi su u okviru DVD-a često izvodili kazališne predstave, sukladno tadašnjoj politici HSS-a, koja je nastojala kulturno obogatiti svako hrvatsko selo. Poslije Drugog svjetskog rata pučki se amaterizam nastavio sve dok je u selu postojala osmogodišnja škola. Nakon što je ona pretvorena u četverogodišnju, u selu je godinama djelovao vrlo snažan KUD pod vodstvom domaćeg sina Zvonimira Petrekovića.

Ivica Masnec je objavio dvije publikacije o rodnome selu. U jednoj se osvrnuo na prošlost i kulturnu baštinu, a u drugoj na lokalni materinski govor.

Masnec je prošao naporan put od siromašnog seoskog dječaka koji je zahvaljujući svojoj snažnoj volji i radinosti završio gimnaziju u Kutini, a potom učiteljsku akademiju u Petrinji. Više je godina djelovao kao učitelj u selima oko Kutine, paralelno s radom završio je i studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nakon čega se zaposlio kao pedagog u kutinskoj Gimnaziji. Ondje je dočekao i mirovinu. Pred kraj života hrabro se nosio sa zdravstvenim tegobama, ali nije prestajao djelovati kao kulturnjak.

Nakon demokratskih promjena Ivica Masnec jedan je mandat obnašao i časnu dužnost predsjednika Ogranka Matice hrvatske Kutina. Taj je ogranak ostvario vrijedne rezultate i pokrenuo cijeli niz projekata kojima je oživio Moslavinu i doprinio njezinom pokrajinskom identitetu.

Osobno sam duboko pogođen smrću kolege Masneca jer me uz njega veže, kako bi naši stari književnici kazali, bosonogo djetinjstvo. Zajedno smo išli u osnovnu školu u Ilovi, te u Gimnaziju u Kutini. Pripadamo istom naraštaju koji se vlastitim trudom uz velike napore, bez ičije institucionalne podrške, oslobodio teškog života tadašnjeg vremena na selu, stekavši univerzitetsko obrazovanje.

Ivica Masnec će ostati krupnim slovima upisan u zavičajnoj povijesti u kulturnoj baštini svoga mjesta. Ostvario je u životu sadržaj sintagme koju je veliki profesor Barac nazvao „veličina malenih“.

Slava mu i hvala!

Đuro Vidmarović