Osvrt na zbirku „Tvoje svete rane“

Zdravko Živković, pjesnik iz Donjeg Miholjca, objavio je nedavno zbirku stihova pod naslovom „Tvoje svete rane“, posvećenu Kristovoj pasiji. Na naslovnici otisnuta je reprodukcija zanimljive slike Krista, anonimnog autora, rađena prema Torinskome platnu.

Kao uvodnu obavijest zbirci autor je naveo sljedeći tekst:

Razmatrajući Petnaest molitava svete Brigite obuzelo me nadahnuće te sam počeo pisati sonetni vijenac. Stihovi su navirali u moje misli, a srce mi pritom ispunjavaše neopisiva ljubav prema Svevišnjemu. Tijekom pisanja oganj ljubavi prema Isusu i njegovim svetim ranama gorio je i hranio moje raskajano srce nadom otkupljenja. Zahvaljujem Bogu koji mi je podario talent pisanja i koji me pritom nadahnjuje. Neka pjesme u ovoj zbirci budu na radost ljudima i vječnom Bogu na slavu.

Osobno je u mome srcu zatreperila ova mala pjesma u prozi, a poglavito obavijest kako je autora nadahnulo Petnaest molitava svete Brigite.

Zdravko Živković: TVOJE SVETE RANE, Naklada Protuđer – Split, Split, Donji Miholjac, 2025.

O svetoj Brigiti

Sveta Brigita Švedska (šved. Heliga Birgitta, lat. Birgitta de Suecia), rođena kao Brigitta Birgersdotter, oko 1303., a umrla u Rimu 23. srpnja 1373. godine. Značajna je ličnost u švedskoj povijesti, a jedna je od vodećih svjetovnih ličnosti u kršćanskoj Crkvi svoga vremena. Bila je književnica, mističarka, utemeljiteljica Otkupiteljeva reda (brigitinki) i svetica Katoličke crkve, poglavito sjevernih naroda Europe.

Sveta Brigita Švedska

Najpoznatija je po svojim mistično-književnim Objavama (Revelationes), koje se ubrajaju među najvažnija djela švedske srednjovjekovne književnosti, te po pobožnostima Petnaest i Sedam molitava svete Brigite.

Rodila se kao kćer ugledne švedske obitelji u gradu Finsta kod Upsale. S deset godina slušala je jednu propovijed o muci Isusovoj koja je na nju silno djelovala i pod njezinim je dojmom ostala cijeloga života. Prvu noć nakon te propovijedi ukazao joj se raspeti Isus i pozvao ju na trajno razmatranje svoje muke. Ona se tome pozivu odazvala, pogotovo kad je godinu dana kasnije izgubila majku. Do svoje udaje već u 14. godini, živjela tri godine kod svoje tetke, odvojena od oca i obitelji.

Udavši se po očevoj volji za Ulfa Gudmarssona, rodila je osmero djece. Njezina kći Katarina također je proglašena svetom.

Nakon muževljeve smrti Brigita je sve više ulazila u javni život Crkve i Europe svojega vremena. Više puta je među posvađenim kraljevima imala mirotvornu posredničku ulogu, zauzimala se za povratak papa iz Avignona u Rim, za poboljšanje ćudorednoga života biskupa i svećenika. Došavši u Rim, ondje se mnogo brinula za hodočasnike koji su dolazili u Rim s europskog sjevera. Brinula se ne samo za njihov smještaj, već i da im svećenici u njihovu jeziku pružaju vjerske usluge, osobito propovijedanjem i ispovijedanjem. Zbog svega navedenog možemo ju smatrati vrlo uspješnom diplomatkinjom, ali i pobornicom uvođenja narodnih jezika u tada strogu latiniziranu Crkvu. U njeno vrijeme jedino je Senjska biskupija imala pravo služiti misu na hrvatskom jeziku i koristiti glagoljsko pismo.

Sveta Brigita bila je poznata hodočasnica u Svetu Zemlju. Godine 1372. Brigita je pošla na hodočašće. U Jeruzalem je stigla je prispjela 13. svibnja. Ondje se nastanila u franjevačkom svratištu za hodočasnike, ostajući četiri i pol mjeseca. Imala je u programu pohoditi mjesta Isusova rođenja, krštenja, muke i smrti. Nalazeći se u bazilici Svetog groba i moleći se, vidjela je u duhu cijelu Isusovu muku. Posjetila je i Betlehem, mjesto Isusova rođenja. Kad je bila u blizini Getsemanija na grobu Majke Božje, primila je objave o Marijinu životu i njezinu uznesenju na nebo.

Zdravko Živković

Uz sv. Franju Asiškog, ubraja se među najglasovitije srednjovjekovne hodočasnike u Svetu Zemlju. U katoličkom svijetu popularnost je stekla mističko-književnim spisima koji su sakupljeni u jedan svezak pod nazivom Objave. Njima je ušla u povijest kao "Božji apostol i prorok" i kao "vidjelica i mističarka Sjevera".

Objave se smatraju književnim i mističnim remek-djelom jer su pisane živim, slikovitim, koji puta i dramatskim stilom.

O zbirci „Tvoje svete rane“

Prvi dio knjige nosi naslov, kao i cijela zbirka „Tvoje svete rane“. Riječ je o sonetnome vijencu. Živković se odlučio iskazati u ovoj tradicionalnoj, ali zahtjevnoj književnoj formi i predstaviti vlastito poetsko sazrijevanje. Sonet, ili hrvatski zvonjelica, zahtijeva disciplinu i usredotočenost. Rima ne smije gušiti sadržaj pjesme, a rime nas nekom svojom unutarnjom logikom često vode drugim putom od onoga kojega smo si zacrtali. Živković je sonetni vijenac, kako i treba, zaključio tzv. magistralama. Magistrale su sonet koji se sastoji od prvih stihova svih dijelova pjesme. Navodim ih u cjelini, kako bi se uvjerili u autorovu versifikatorsku vještinu, u njegov skladan i logičan rimarij i na kraju u ovladavanje sa sva četiri akcenta i dvije dužine koje čine okosnicu hrvatskoga književnog jezika kako lingvističke datosti. S teološkog aspekta sve je u redu. Gledajući kao literarnu činjenicu, ovaj sonetni vijenac je najbolji dio zbirke.

MAGISTRALE

Tako me bole tvoje svete rane,
Volim ih dušom i slavu im dajem.
O blagi Kriste i u ove dane
Jasno nam one svijetle svetim sjajem.

Evo spasenja – pet presvetih rana
Svijetu u tami iskre su božanske.
Vjekove mnoge do današnjih dana
Eho ponavlja riječi proročanske.

Tvoje su rane spasenje za ljude.
Eli, Eli... još odjekuje s križa.
Radosni sada grješnici se bude,

Aureola čovjeku je bliža.
Nebo je mračno, ali zora svanu,
Evo ti majke, kad reče Ivanu.

Nakon poglavlja, odnosno sonetnog vijenca „Tvoje svete rane“, slijedi poglavlje KAD KAŽU ISUS. U njemu su pjesme sljedećih naslova:

RANA BOKA TVOGA; KAD KAŽU ISUS; NE MOGU IZDATI KRISTA; USKRS DOLAZI; TI NISI TRAVA; NE ŽELIM DIZATI RUKU; O DIVNA ZVIJEZDO RAJSKOGA SJAJA; MAJČICE, SKLOPI SVOJE SVETE RUKE; BISTRIČKA GOSPO PREBLAGA; HIMAN GOSPI; ANĐELE MIRA; SVETOM MIHAELU; ANTUNE SVETI; CRKVA U KUĆANCIMA; BUDI UZ MENE; PRIMI ME BOŽE U KRALJEVSTVO SVOJE i KOD SVETOG KRIŽA.

Iz naslova uvrštenih pjesma uočava se autorovo neposredno kristološko i mariološko opredjeljenje. Zbog toga koristi rimu, te sonete i zajedno četiri kvartine kao poetski izraz iskrenog i pomalo uzvišenog emocionalno titraja. Kao ilustraciju Živkovićeve poetike, ali i vjere, jer je riječ o pjesmama koje piše vjernik, svakako je najzanimljivija pjesma „Ti nisi trava“. Ova je pjesma nastala kao odjek Cesarićeve pjesme „Kad budem trava“. Na tu sjajnu pjesmu, darvinovskog nazora, svojevremeno je odgovorio pjesnik Ante Jakšić svojim poetskim uratkom (koliko se sjećam) pod naslovom „Ja nikada ne ću biti trava.“ O njihovoj pjesničkoj polemici pisao je Juraj Lončarević u knjizi „Unatoč svemu ostati vedar“ (Zagreb, 1984.). Pisac ovih redaka pomalo je ushićen što se Zdravko Živković odlučio produžiti ovaj poetski razgovor. Stoga, usporedbe radi, navodim Cesarićevu pjesmu, a potom njegov „odgovor“:

Dobriša Cesarić
(1902. – 1980.)
KAD BUDEM TRAVA

Možda će onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim
U crve i zemne grude.
Ljuljat ću se u travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.
Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha
Da slušam tišinu svojega šuma.
Ako me tada stanu i kosit,
Neće mi bola nanijeti kosa –
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.

Zdravko Živković:

TI NISI TRAVA

Kad bi bar kiša što lije s visine
i sveloj travi novu živost daje
dušama grješnim punim smrtne tmine
ulila život koji vječno traje.

Al' kiša samo svelu travu liječi,
čovjeku ona ne može pomoći.
Ispovijed sveta – pokajanja riječi
brišu sve grijehe duše u samoći.

Stoga ne plači i ne veni više,
ti nisi trava nego čovjek s dušom
i umom koji za Bogom uzdiše
zagušen trnjem, pustoši i sušom..

Bar jedna iskra u pepelu suhom
beznađem dugo stoji zapretana,
al' ipak tu je, tinja vjerom živom
božanska iskra – melem tvojih rana.

Čovječe grješni bez vjere i nade,
voljom svog uma tu iskru razgori.
Odagnaj tugu, sve brige i jade
pa oganj vjere nek' u njemu gori.

A duša tvoja neka se odmori
i mirno diše sred ovoga svijeta
kojeg s ljubavlju savršeno stvori
i darova nam Božja ruka sveta.

Treći ciklus pod naslovom OCEAN LJUBAVI nastavlja plemenitu poetsku priču. Naslovi pjesama su u tom duhu:

OCEAN LJUBAVI (Mojoj ženi); ŠALJEM TI LJUBAV; SNENE MISLI; UTJEHA U VINU; NOKTURNO; NAŠI SVATOVI; DOBROTA JE KAO SNIJEG; NE VENI, DUŠO (Mojoj kćeri) i LJEPOTA DUŠE. Riječ je intimnoj i ponekad osobnoj poeziji koja je posvećena osobama koje su pjesniku vrlo bliske. Takve pjesme uglavnom sputavaju poetsku slobodu jer su već naslovom ograničene.

Iz ovog ciklusa izdvajam pjesmu „Nokturno“. Naš je pjesnik i ovdje upušta u poetski dijalog s prethodnicima. Prisiljava nas sjetiti se Matoševog „Nokturna“. No, Živković je već iskusan pjesnik i stoga uspješno izbjegava poetsko plagiranje. Njegova je pjesma njegovo autorsko djelo.

NOKTURNO

Tiha ljetna noć. Gore zviježđe blista.
Tek zrikavac se povremeno javi,
a svaka duša krjeposna i čista
predaje se snu mira i ljubavi.

I ja sam pospan. Spuštaju se vjeđe,
ali ne želim usnuti sred noći
dok ne ugledam tvoje oči smeđe
i topli pogled u hladnoj samoći.

Pod lunom svijetli trava puna rose
il' mojih suza, tko li bi to znao?
Možda blistaju vlasi tvoje kose
što ih je s neba dobri Bog poslao?

Polako i ja u rijeku sna tonem
sred ove blage tajanstvene noći.
Kad bi mi barem čim u tami klonem
zasjale draga tvoje lijepe oči.

Četvrti ciklus u knjizi koju predstavljamo nosi naslov „Ruka utjehe“. U njemu su sljedeće pjesme: MAJČINA MOLITVA; OČI MOJE MAJKE; RUKA UTJEHE; USAMLJENA KUĆA; TUŽNO JE OGNJIŠTE STARO; KOME CVATU MOJE RUŽE LIJEPE; TUGA JORGOVANA; TVOJE BLAGE OČI: JOŠ UVIJEK SAM NA OVOME SVIJETU; NE BOJ SE, STARI; ŠEZDESET I PET i KAD JEDNOM ODEM.

Ovaj je ciklus strogo privatan i osoban. Posvećen pretežito pokojnoj majci i tuzi koja pjesnika zbog njezinog odlaska nije napustila. Izdvojio bih pjesmu „Ne boj se stari“ zbog kršćanskog ugođaja u oči Božića. Pjesma je ispunjen kristološkom vedrinom.

NE BOJ SE STARI

Ne boj se stari kad se spusti tama
i skrije sunce radosti i sreće,
kada te život čvrstom rukom slama
i k'o lopova u verige meće.

Ne daj se, stari – sve će jednom proći.
Sve sjene tuge i preteške boli
strovalit će se u dubinu noći
gdje duša tiho oproštenje moli.

Ne boj se, stari – u toj gustoj tami
sveti mir vlada, nema tuge, boli...
Božja smo djeca, nikad nismo sami
jer Bog nas čuva i beskrajno voli.

Ne daj se, stari kad zloslutnih ptica
odjeknu krici kroz tišinu noći.
Pogledaj gore sjajnih zvijezda lica.
K'o njihov treptaj život će nam proći.

Ne boj se, stari – jer ljudi su samo
hodočasnici na ovome svijetu.
I kucnut će čas, ali mi ne znamo
kad će duše poć' put Neba u letu.

Ne daj se, stari! Božić je na pragu,
otvori vrata svog ranjenog srca.
Zacijelit će ga i uliti snagu
da slaveć' Boga od radosti kuca.

Donji Miholjac, 23. prosinca 2023.

Peti i posljednji ciklus posvećen je rodnoj Slavoniji i nosi naslov SLAVONIJO, IZ DUŠE TI PJEVAM. Kako je riječ o zavičajnoj lirici koja se oslanja na tradicionalni pjev i poetsku građu, treba ovaj ciklus promatrati zasebno i književno ga ocijeniti u duhu nekadašnje „Trojice iz Gradišta“.

Kao ilustraciju navodim prvu kiticu iz pjesme: NEDJELJNO JUTRO:

Koračam pokraj miholjačkog dvorca.
Jutarnje sunce miluje mi lice.
Na blagom vjetru klanjaju se krošnje,
miriši cvijeće i pjevaju ptice.

Na kraju

Posljednja dva ciklusa trebalo je izdvojiti u posebnu zbirku. Ovako su u neskladu pjesme posvećene poznatim osobama i zavičaju, s uzvišenom tematikom Kristove patnje, odnosno Križnog puta i raspeća. Shvaćam razloge jer se autor javlja kao izdavač i kao nakladnik zbirke. Međutim, ako se izdvoji kristološki ciklus, tada mogu autora pohvaliti jer je zbirkom „Tvoje svete rane“ učinio iskorak iz svoga dosadašnjeg poetskog kruga, stvorivši pjesme koje možemo uvrstiti u vrh sadašnje hrvatske poezije kršćanskog nadahnuća. Time upućujem i preporuku autoru, kojim pjesničkim putem u buduće putovati.

Zdravko Živković rođen je 9. svibnja 1959. u Kućancima pokraj Donjega Miholjca. Godine 1990. zasniva obitelj u Donjem Miholjcu gdje i danas živi. Od 1. siječnja 2021. je u mirovini. Ljubav prema književnosti, posebice poeziji, osjeća od djetinjstva, a ta se ljubav zadržala u njemu do današnjih dana. Intenzivnije počinje pisati tijekom Domovinskog rata. Godine 1990. učlanjuje se u Udrugu stvaratelja u kulturi „Rima“ Našice, u čijim izdanjima objavljuje svoje prve pjesničke uratke. Potom objavljuje pjesme u brojnim zbornicima diljem Hrvatske, a nekoliko njegovih pjesama i priča objavljeno je u časopisu „Privlačica“ iz Vinkovaca te u katoličkom kalendaru „Danica“. Od osnutka je bio član Književnog kluba „August Harambašić“ Donji Miholjac, a njegova ideja o osnivanju Književne udruge „Mihael“ Donji Miholjac, utjelovljena je 21. ožujka 2006. Dvije godine na Radiju Donji Miholjac volonterski je uređivao i vodio emisiju „Pjesničke duše“ u kojoj je ugostio pedesetak pjesnika.

Više je Živkovićevih pjesama uglazbljeno, a neke od njih su snimljene na nosače zvuka od kojih izdvaja pjesmu Dignite čaše svatovi po kojoj je Krunoslav Kićo Slabinac naslovio svoj album 2009., kao i pjesmu Požežanko moja izvedenu na festivalu „Zlatne žice Slavonije“ 1994. u Požegi. Tu pjesmu je uglazbio akademski glazbenik Siniša Leopold iz Zagreba, a izveo ju je Tihomir Krajnović iz grupe „Hazard“ iz Požege.

Književna djela: „Razvedri se, čovječe“ – zbirka pjesama 1997., „Vrata vječnosti“ – zbirka poezije i proze 1998., „Životni krug“ – zbirka pjesama 2000., „Svijeće na vjetru“ – zbirka poezije i proze 2003., „Zaljubljeni vjetar“ – zbirka pjesama 2009., „Isus iz Nazareta“ – zbirka pjesama 2013. i „Kolijevka života“ – zbirka pjesama i drama 2021. Zbirka pjesama „Tvoje svete rane“ osma je samostalna knjiga Zdravka Živkovića, a tijekom 2025. očekuje se izlazak iz tiska njegovog romana „Marjanovi – Kolijevka šokačkog duha“.

Uredio je četiri zbornika Književne udruge „Mihael“ Donji Miholjac i to: „Na krilima Mihaelovim“, „Gledati svitanje“, „Hrvatsko pjesničko biserje – Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva“ i „Slavonska rapsodija“.

Živković je zastupljen svojim pjesmama u brojnim zbornicima drugih književnih udruga i društava te uredio pjesničke zbirke i napisao recenzije nekolicini drugih autora. Sudionik je brojnih književnih susreta u Hrvatskoj, a svojom poezijom se predstavio i u inozemstvu.

Dobio je više priznanja za poeziju od kojih izdvaja priznanje Hrvatskoga sabora kulture. Predsjednik je Književne udruge „Mihael“ Donji Miholjac, član „Matice hrvatske“ te član Društva hrvatskih skladatelja iz Zagreba.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.