Predstavljanje „Leksikona hrvatskih pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine“

U Društvu Hrvatskih književnika u Zagrebu, 18. ožujka 2025. godine predstavljen je „Leksikon hrvatskih pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine“, rad Đure Vidmarovića, bivšeg predsjednika DHK, uz pomoć Peje Šimića, poznatog pjesnika, člana DHK HB i Peje Gašparevića, poznatog novinara, publiciste i blogera iz BiH. Predstavljanje je bilo netipično zbog sudjelovanja folklornog društva Hrvata iz Bosanske Posavine nastanjenih u Rugvici. Ljepota hrvatskog narodnog ruha i izvorne pjesme i glazbe odjekivali su ovim hramom kulture uz budnu „pasku“ s fotografija svih predsjednika DHK koji su mu bili na čelu tijekom proteklih 125 godina. Doživljaj za pamćenje. Tim više ako se znade kako je hrvatski puk u velikom broju protjeran iz svojih milenijskih domova i rasut širom Hrvatske i ostalih zemalja Europe. U dijelu Bosanske Posavine koji je pripao nesretnoj tvorevini zvanoj RS više ne odjekuje hrvatska pjesma, ne čuje se šargija jer su ljudi prognani. Ostala su spaljena i napuštena sela, kuće zarasle u travu i visoko raslinje, osamljena groblja koja sve više guta raslinje.

Želio bi našim čitateljima predstaviti slovo koje je održao gospodin Marko Begić, danas već legenda izvornog hrvatskog melosa Bosanske Posavine, glazbenik koji je zajedno s pokojnim bratom Ilijom, vrlo zaslužan što ova dragocjena etnomuzikološka i folkloristička hrvatska baština nije izgubljena i prepuštena sjećanjima najstarijih preživjelih Posavljaka. U svome izlaganju gospodin Begić je iznio predstavio izvornu pjesmu svoga kraja s mnogo detalja koji nam do sada nisu bili poznati.

Marko Begić

„Dame i gospodo dobra vam večer.

Dobro došli na predstavljanje leksikona hrvatskih pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine.

Iako se predsjednik Udruge gospodin Ilija Guberac u svom pozdravnom govoru zahvalio autoru i njegovom timu, kao jedan od utemeljitelja izvornjaka osjećam potrebu da se od srca zahvalim autoru leksikona profesoru Đuri Vidmaroviću i idejnom začetniku leksikona književniku Peji Šimiću, te njihovom timu: književnici, doktorici Senki Slivar, predsjedniku Udruge Cekin Iliji Gubercu, Petru Kneževići, doktorici znanosti Ivani Šustek, te profesoru Peji Gašpareviću, kojim su napravili prvi leksikon u kojem su na istom mjestu hrvatski pisci i izvornjaci iz Bosanske Posavine.

Mene je zapala izuzetna čast da kažem nekoliko riječi o izvornoj pjesmi. Sa zadovoljstvom sam to prihvatio pa ću zbog ograničenog vremena u par minuta o izvornoj pjesmi pokušati reći ono najbitnije.

Izvorna pjesma u Bosanskoj Posavini je svojevrstan misterij koji se pjeva nadarenošću, uči bez knjige, a svira bez nota. Jednostavno to je Božji dar.

Naime izvorna pjesma je postojala i prije mene i prije svih nas. Moj pokojni brat Ilija i ja smo s njom otvorili novu dimenziju njene prezentacije i izvukli je iz anonimnosti u vrijeme koje teče i koje mijenja nas a mi pjesmu. Naime, koncem šezdesetih snimili smo prvu gramofonsku ploču i tako promijenili stoljetni status izvorne pjesme jer se maknula od svog izvora, od prela, od stada, od perušanja, svadbi, krizmi, krstitki, blagoslova, ispraćaja momaka u vojsku, itd. Mi smo je na neki način urbanizirali i internacionalizirali, a nas dvojica smo u narodu prihvaćeni kao alfa i omega izvorne pjesme. I mi smo se morali mijenjati, od scenskog nastupa, vokabulara, transformirati se u novo vrijeme i prostor, a da ostanemo to što jesmo, dio svog naroda i uz narod a taj isti narod nas je učinio malo drukčijim i hvala mu.

Danas kada je to vrijeme preobrazbe iza nas, ponosan sam sam na sebe i pokojnog brata da nam novac nije bio krajnji cilj, nego da u narodu ostavimo neizbrisiv trag prvenstveno kao ljudi a tek onda kao pjevači.

Na slici s lijeva na desno: Ilija Guberac, predsjednik Udruge Hrvata bosanske Posavine „Cekin“, Marko Begić, Pejo Šimić i Đuro Vidmarović

Budući da je vrijeme ograničeno potrudit ću se reći najbitnije o izvornoj pjesmi.

Izvorna pjesma je narativnog karaktera koja ima priču i poruku, osobitu u svatovskom natpjevavanju.

Ona je zanimljiva i po mikro regiji. Naime u zapadnom djelu Bosanske Posavine, Doboj, Derventa, Bosanski Brod, kajde su ipak malo drukčije nego u istočnom djelu Posavine. Drugo što je važno napomenuti izvorna pjesma se obično ne pjeva solo nego većinom u duetu, a svatovska se pjeva zborno, obično i muški i ženski zbog ljepšeg dekora i upečatljivije poruke, dok je gigećanje isključivo privilegija Jenjgi i isključivo se pjeva na svadbama. Također postoji i dugačka pjesma koju po pravilu pjevaju četiri pjevača zbog dužine teksta a mogu i trojica, ali jedan od njih mora biti izuzetan pjevač kako bi održao tempo s jednim i drugim. U iznimnim slučajevima dugačku pjesmu mogu pjevati dva pjevača, ali u tom slučaju ona gubi svoj čar, interpretaciju, tempo i dekor.

Na koncu postoji i LJUDSKA PJESMA koja vuče svoje korijene iz Gange što potvrđuje migracijski iskon Posavljaka od Zapadne Hercegovine i Imotske Krajine gdje su se na svom putu bez povratka zaustavljali od Usore prema Savi. Ljudska se pjesma, u pravilu pjeva bez pratnje a na okupljanjima je pjevaju oženjeni i ugledniji pjevači koji su kročili u obiteljsku i biološku zrelost.

Važno je napomenuti, sve prethodnice današnjih izvornih pjesama pjevale su se obično bez pratnje. Pratnja je bila u svečanijim trenutcima, a osnovni instrument je šargija, dok je nadogradnja violina, a ponekad dvojnice, ili frula što je zaista rijetkost.
To bi za sada bilo dovoljno. Završit ću ipak s jednim žalom. Izuzetno mi je žao što moj pokojni brat i ja nismo na nosač zvuka snimili Ljudsku pjesmu da zaokružimo izvornu cjelinu i ostavimo naraštajima u nasljeđe još jedan izuzetan izvornjački zapis. Nadam se da će to učiniti naraštaji koji dolaze, a hvala Bogu ima ih iz svih krajeva Bosanske Posavine.

Hvala Vam“
Marko Begić

Prilozi

Čuveni duet Ilija i Marko Begić

Ilija Begić je rođen je 4. travnja.1938 godine u selu Gornja Bišnja - općina Derventa. Marko Begić je rođen je 13. ožujka.1943. godine u istome selu. Rođeni su u siromašnoj obitelji i odrasli bez oca. Njihova majka zbog neimaštine morala ih je dati u tuđe domaćinstvo kako bi se hranili, školovali i pomagali oko teških poslova. Ilija kao bosonogi dječak čuvao je stoku u Vojvodini i Slavoniji. Marko je bio kod njihove tetke u selu Sočanica kod Dervente. Odatle je i krenuo u osnovnu školu. Nakon par godina njegov brat Ilija odlučio se vratiti u rodni kraj, pronalazi Marka i vodi ga kući. Ilija je već kao dječak pokazivao veliki talenat za pjevanje. Tako je i brata Marka „uveo“ u pjesmu. Godine 1969. "Glas Komuna" (Radio Doboj), po ideji Zdravka Neškovića i Dragana Stanojevića, pronašli su Iliju i Marka i promatrali ih kako dobro pjevaju izvorne posavske pjesme. Bili su impresionirani. Braća su iste godine snimila svoju prvu singl ploču, "Kad zapjeva Ilija i Marko". Bila je to uopće, prva gramofonska ploča s izvornim pjesmama. Ostvarila je nevjerojatan tiraž i popularnost.

Ljudi su prodavali sve što se moglo prodati kako bi kupili gramofon i ploču Ilije i Marka. Braća su postala prepoznatljiv i nezamjenjiv brend kao grupa "BRAĆA BEGIĆ". Postali su pod tim imenom prepoznatljivi u cijelom svijetu pjevajući izvorne pjesme iz Dervente i Posavine. Ilija je uz to jako dobro pjevao i narodne pjesme i sevdalinke.

U svojoj bogatoj karijeri „Brača Begić“ snimili su oko 50 albuma (singl ploča, kazeta, CS-a, Vhs, dvd-a).

Ilija je preminuo 2018. godine, Film o braći Begić pušten je u javnost 2023.godine.

Prekrasna mladost iseljenih Hrvata iz bosanske Posavine nastoji sačuvati baštinu svojih predaka

Naši dragi Posavljaci prije predstavljanja Leksikona u DHK, pozdravili su bana Josipa Jelačića od Bužima

Đuro Vidmarović