Književna promocija dvaju djela bosansko-hercegovačkog i hrvatskog pjesnika Peje Šimića

O Slunju se nedovoljno znade u široj javnosti. Stoga želim upozoriti na ovo čarobno mjesto poznato po slapovima Korane i povijesnim mlinicama koje su uz te slapove građene. Prilika za upoznavanje Slunja bila je književna promocija dvaju djela bosansko-hercegovačkog i hrvatskog pjesnika Peje Šimića. Promocija je održana upravo nad slapovima Korane, u multifunkcionalnoj dvorani turističke zajednice. Pjesnički ugođaj Rastoka je sam po sebi dovoljan za šutnju i molitvu. Stoga sam bio na poseban način dirnut i ponosan što Hrvatska ima ovakav čaroban kutić, idealan za književne, a poglavito pjesničke manifestacije.

Ovoga puta organizator književne promocije bila je turistička zajednica grada Slunja i Anđa Tolić Turkalj. No, u tom malom gradu postoji i književni klub čiji se članovi sastaju, čitaju svoje stihove i raspravljaju o poeziji. Isto tako u Slunju postoji i slunjska povijesna postrojba čije odore izazivaju veliku pozornost. Stigosmo u Slunj 15. listopada 2024. godine, u kasno poslijepodne, dok su još slapovi bili osvijetljeni i žuborili svoju vječnu melodiju.

S lijeva na desno: Nikica Sminderovac, Pejo Šimić, Anđa Tolić Turkalj Đ. Vidmarović i pripadnica Pukovnije, Ivana Perović Anušić

Prostor Grada Slunja bio je naseljen još u prapovijesti o čemu svjedoče nalazi prapovijesnih gradina koji se nalaze u neposrednoj blizini samog gradskog naselja.

O vladavini Rimskog Carstva na prostorima Slunja svjedoče ostaci rimskog naselja u naselju Točak te fragmentarni nalaz rimskog epigrafskog spomenika u naselju Gornje Primišlje. Značajniji razvoj na prostoru Grada započinje 1323. godine kada je kralj Karlo Robert darovao kao nasljedni posjed čitavu Drežničku županiju obitelji Frankopana. Frankopani su za potrebe vladanja tom novodobivenom zemljom izgradili dva središta – gradove Tržac na Korani i Slunj na Slunjčici. Slunj se prvi puta u pisanim izvorima spominje 1390. godine kao već utvrđeni grad, a 1409. godine spominje se i naselje, odnosno trgovište Slunj izgrađeno na suprotnoj strani kanjona Slunjčice.

Početkom 15. stoljeća, prije značajnijih upada Turaka u ove krajeve, već je bila definirana osnovna slika naseljenosti prostora s koncentracijom najvažnijih naselja uz tok rijeke Korane, te manjim dijelom uz Glinu i Mrežnicu. Krajem 15. stoljeća osjeća se početak drastičnih promjena koje će se tijekom 16. stoljeća odigrati na ovom prostoru zbog prodora Turaka, što je rezultiralo okupacijom i pustošenjem Slunja i franjevačkog samostana 1582. godine te progonom i iseljavanjem stanovništva.

Nakon izbora Ferdinanda Habsburškog za kralja započinje sustavna organizacija vojne granice te Slunj 1579. godine postaje sjedište kapetanije. Preostalo malobrojno stanovništvo gubi svoje slobode i postaju vojni obveznici s osnovnim zadatkom obrane granice. Obustavljena je svaka gospodarska djelatnost, zabranjena je gradnja čvrstih stambenih objekata, a opskrba vojske osigurava se iz središnjih vojnih centara.

Značajniji razvoj ovog prostora, poglavito nakon reorganizacije Vojne krajine posebno naglašava središnju ulogu administrativnog sjedišta vojnih vlasti. Slunj je podignut na rang pukovnije. U samom Slunju u nekoliko se navrata popravlja utvrda, obnavlja se naselje na dugoj strani rijeke stvarajući jezgru urbanog naselja formiranu u srednjem vijeku. Ruralno stanovništvo živi organizirano u seoskim zadrugama. U ovo vrijeme započinje i značajniji razvoj gospodarstva s mlinarenjem kao najznačajnijom djelatnošću. To je vrijeme kada su u Rastokama (mjestu na sutoku Slunjčice i Korane) izgrađeni prvi mlinovi. Rastoke s vremenom postaju važan mlinarski centar za čitavu regiju.

S lijeva na desno: Pejo Šimić, Đ. Vidmarović, Niko Sminderovac i Ćiro Gašparac

Početak 19. stoljeća obilježen je kratkotrajnom, ali značajnom francuskom vladavinom. Za vrijeme francuske vladavine dat je značajan poticaj razvitku gospodarskih aktivnosti, a pored toga značajno je podignut nivo infrastrukture koja je prije svega građena za potrebe vojske – ceste, mostovi, magazini i slični vojni objekti. Iz tog vremena datira most na rijeci Korani, vojni magazin, nova cesta do Lađevca i dalje preko Furjana do turske granice. Tijekom francuske vladavine vratilo se i starosjedilačko stanovništvo u okolicu Slunja, nakon što su krajišnici pod vodstvom maršala Marmonta 1810. godine potisnuli Turke na istok i učvrstili novu graničnu liniju novim graničnim čardacima i stalnim stražama. Nakon povlačenja Francuza ponovno je uspostavljena apsolutistička austrijska vladavina. Za potrebe očuvanja vlasti i kontrole prostora održavana je i obnavljana infrastruktura u prvom redu ceste, građene su civilne ustanove i škole pod austrijskom upravom.

Najvažniji novi cestovni pravac je krajiška cesta sagrađena 1825. godine koja je iz pravca Karlovca dolazila kroz kanjon Korane, prolazila kroz Rastoke i Slunj, dalje prema jugu. Ta je cesta imala magistralni značaj koji je zadržala sve do danas i presudno je utjecala na daljnji razvoj.

Tijekom 80-ih godina 20. stoljeća Slunj se počinje gospodarski razvijati poglavito kroz razvoj obrtništva i malog poduzetništva. Na žalost, razvoj ovih djelatnosti naprasno je prekinuo Domovinski rat, kada su srpski teroristi u studenom 1991. godine prognali gotovo sve nesrpsko stanovništvo iz Slunja i privremeno preuzeli vlast. Progonstvo je okončano 6. kolovoza 1995. godine kada su hrvatske vojne snage oslobodile Slunj i omogućile povratak prognanog stanovništva. [1]

Gradonačelnica, mag. oec Mirjana Puškarić

Predstavili smo Pejine knjige: Čovječe, prizemlji se (Ogranak MH u Osijeku i Ogranak MH u Grudama, Osijek, 2024.) i Ranjena zemlja (Ogranak MH u Rijeci, Rijeka, 2021.). Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. U prvom redu sjedila je gradonačelnica mag. oec. Mirjana Puškarić sa svojim suradnicima, što baš nije čest slučaj. Stoga sam u svome nastupu morao istaći ovaj primjer kao uzor i kao dokaz sretne sinergije kulturnih djelatnika i političkog vodstva lokalne zajednice. Gdje ta sinergija postoji, kultura živi i razvija se bez obzira na veličinu mjesta. Gospođa gradonačelnica je čak sudjelovala u programu pročitavši jednu od Pejinih pjesničkih minijatura. Ostale pjesme čitale su gospođe Anđa Tolić Turkalj, Gabrijela Kvasina, Ivana Perović Anušić i Nikica Sminderovac, pjesnik amater i vođa Slunjske krajiške pješačke pukovnije slunjske - povijesne postrojbe.

Slunjska krajiška pješačka pukovnija

Stihovi Peje Šimića vrlo su brzo ušli u uho gledateljima i slušateljima, jer on na posebno senzibilan način iskazuje kao književnik svoje rodoljublje i svoje bogoljublje. S jedne strane oslanja se na franjevačku pobožnost iskazanu bogatim vokabularom, a druge strane njeguje kranjčevićevski pjesnički patos. Ova dva čimbenika zajedno tvore skladnu cjelinu koju slušatelji prihvaćaju s radošću.

Književnu manifestaciju je uveličao svojom nazočnošću, ali i svojim sjajnim vokalnim izvedbama slavonski pjevački velikan Boris Ćiro Gašparac Požeški. Teško je bilo ne osjetiti oduševljenje njegovim snažnim glasom koji je izlazio iz grla osobe od 80 godina. Unatoč visokoj dobi, ali i poteškoćama s vidom, Ćiro Gašparac je hrabro došao s nama u Slunj kako bi pomogao u predstavljanju knjiga svoga prijatelja Peje Šimića. Zapravo riječ je o prirodnoj ljubavi hrvatskoga puka s dvije obale Save, slavonske i bosanske. Pejo Šimić je Hrvat iz Foče kod Dervente, a kao mnogi njegovi sunarodnjaci ovaj nesretni rat prisilio ih je na bježanje iz vlastitih domova. Poglavito su stradali Hrvati iz dijele bosanske Posavine koji je pripao tzv. Republici Srpskoj. Nad njima je izvršeno etničko čišćenje. Njihova sela su spaljena, a crkve porušene zajedno s grobljima i školama.

U Zagrebu djeluje udruga Hrvata iz Bosanske Posavine „Cekin“ koja okuplja sve koji žive u Zagrebu i okolici, priređuje razne kulturne manifestacije i društvena okupljanja s ciljem čuvanja vlastite kulturne baštine, poglavito glazbene i materinskog jezičnog idioma. Pejo Šimić je jedan od lidera te udruge, zbog čega je i gostovanje u Slunju imalo težinu činjenice osobnoga progonstva.

Rastoke: mlinice na slapovima Korane

Na kraju, želim preporučiti svima kolegama od pera neka posjete Slunj i organiziraju književne promocije ili domjenke u tom prelijepom gradu na obalama Korane. Ondje postoje i svi uvjeti za turistički odmor, pa i s te strane želim pridonijeti popularizaciji Slunja.

Đuro Vidmarović

[1] Povijest grada - Grad Slunj, preuzeto, 26. 10. 2024. g.