Od ideje o povratku u staru domovinu do etnocentrističke moćne Države Izrael (V.)

Pisac ovih redaka je književnik koji je preveo na hrvatski jezik desetke izraelskih pjesnika, napisao antologiju, objavio knjigu izabranih stihova Jehude Amihaja i mnogo članaka, zbog čega se ne može optužiti za antisemitizam. Jako volim Svetu Zemlju i srce mi se slama kada gledam preko TV-a, ili čitam u novinama, kako njome teče krv, a umjesto blagoslova nad njom se kovitlaju oblaci mržnje. Nije bilo lagano ne osjećati nelagodu tijekom hodočašća u Jeruzalem i ondje vidjeti mnogo izraelskih vojnika s dugim cijevima kako patroliraju ulicama, a onda vrlo često po trojica okruže Palestinca i Bog dobri znade što je dalje s njim. Isto tako veliku nelagodu za hodočasnike kada posjećuju Betlehem iz Jeruzalema, izaziva i izraelski ogroman zid s puškarnicama i prijelazima koje voska strogo kontrolira i gledati palestinske radnike i žene kako čuče i u strahu dugo vremena čekaju hoće li ih pustiti u Izrael. Znam za problem bombaša-samoubojica i s te strane razumijem izraelske vlasti. Međutim, i oni su dio strašne spirale međunacionalne mržnje. Nisam politički čimbenik niti ratni navijač, a najmanje sudac. Nisam upoznat sa svim političkim igrama. Nemam nikakvu moć utjecanja. Mogu samo rezignirano osuđivati svaku agresiju, rušenje međunarodnog civilnog i vojnog prava, osuđivati rasnu i socijalnu segregaciju, ratnu brutalnost, sotonsku mržnju, a napose osuditi genocid. Političari će kad-tad sjesti za pregovaračke stolove, ali prekinuti i uništeni životi time se neće oživjeti. Grobovi ostaju kao vječna činjenica i kao dio povijesne memorije.

izrael palestina

Smijem li se složiti sa slovenskim filozofom Slavom Žižekom?

SLAVO ŽIŽEK:

„Bezuvjetno i bez ikakvih ‘ako‘ ili ‘ali‘, osuđujem napad Hamasa na Izraelce u blizini granice s Gazom. Priznajem pravo Izraela da se brani i eliminira prijetnju. Međutim, primijetio sam nešto čudno. U trenutku kad se spomene da je potrebno analizirati složenu pozadinu situacije, u pravilu se optužuje za opravdavanje ili podupiranje Hamasovog terorizma. Shvaćamo li koliko je čudna ova zabrana analize, percepcije složenosti situacije? Kojem društvu pripada takva zabrana?”

(…)

„Mira na Bliskom istoku neće biti bez rješavanja palestinskog pitanja, a rješenje nije kompromis. Treba ići do kraja u oba smjera – u obrani palestinskih prava kao i u borbi protiv antisemitizma. Te dvije borbe dva su trenutka iste borbe. Oni koji misle da postoji 'kontradikcija' u ovom mom stavu pate od totalne moralne dezorijentiranosti“

(…)

Imamo dvije glavne priče o Izraelu danas. Ismail Hanija, vođa Hamasa, koji naravno udobno živi u hotelu s pet zvjezdica u Dubaiju, rekao je na dan napada, citiram: “Židovi, samo vam ovo moramo reći, bježite s naše zemlje. Gubite nam se s očiju. Ova zemlja je naša. Ovdje je sve naše. Za vas ovdje nema mjesta ni sigurnosti.” Kraj citata. Prosto i odvratno. Ali nije li izraelska vlada rekla nešto slično? Iako, naravno, na puno civiliziraniji način. Citiram prvu od službenih poruka aktualne izraelske vlade – iz službenog izvora: „Židovski narod ima isključivo i neotuđivo pravo na sve dijelove zemlje Izrael. Vlada će poticati i razvijati naseljavanje svih dijelova Zemlje Izraela u Galileji, Negevu, Golanu, Judeji i Samariji.” Ili kako je rekao Benjamin Netanyahu: “Izrael nije država svih svojih građana. To je država židovskog naroda i samo njih.” Kraj citata.

Ne isključuje li ovo načelo ozbiljne pregovore? Palestince tretiraju samo kao problem. Izrael im ne daje nadu da povoljno definiraju svoju ulogu u zemlji u kojoj žive. Iza svih političkih teza o tome tko je veći terorist krije se teški tamni oblak, odnosno bara. Masa palestinskih Arapa desetljećima živi u nesigurnosti, suočavajući se sa svakodnevnim uznemiravanjem od strane doseljenika i izraelske države – tko su ti ljudi? U kojoj državi žive? Riječ je o okupiranom teritoriju: Zapadnoj obali i Samariji, odnosno državi Palestini, koju trenutno priznaje 139 od 193 države članice Ujedinjenih naroda“.

„Izraelske snage u četvrtak 8. veljače 2024. bombardirale su područje u blizini južnog, graničnog grada Rafe gdje je sklonište potražilo više od polovine ukupne populacije Pojasa Gaze, dan nakon što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu odbio prijedlog za kraj rata u palestinskoj enklavi. Netanyahu je u srijedu rekao da je Hamasov prijedlog za primirje „deluzija” te je najavio nastavak borbe i pobjedu za nekoliko mjeseci. Odbijenica izraelskog premijera došla je nakon intenzivnih diplomatskih napora za dovršavanje četiri i pol mjeseca dugog rata, prije mogućeg izraelskog napada na Rafu u kojoj se trenutno nalazi više od milijun ljudi, velik dio njih u improviziranim šatorima i u nestašici hrane i lijekova“.

Bijela kuća je u četvrtak, 8. veljače 2024. najavila da neće podržati nikakve planove Izraela za velike vojne operacije u Rafi, na jugu Pojasa Gaze te je navedeno da je šef diplomacije Antony Blinken jasno izrazio zabrinutost SAD-a u vezi takvih operacija. Izrael je u četvrtak žestoko bombardirao Rafu.

„Bilo kakva velika vojna operacija u Rafi u ovo vrijeme, pod ovim okolnostima, s više od milijun ili milijun i pol Palestinaca koji su potražili sklonište u Rafi, bez razmatranja njihove sigurnosti, bila bi katastrofa. Mi to ne podržavamo”, rekao je glasnogovornik Bijele kuće John Kirby.

„Ima puno nevinih ljudi koji gladuju, puno nevinih ljudi koji su u nevolji i umiru, to mora prestati", rekao je Biden.
Vojni odgovor Izraela u Pojasu Gaze bio je pretjeran, rekao je američki predsjednik Joe Biden tijekom četvrtka u Bijeloj kući, za vrijeme druženja s novinarima.

„Također, uistinu se jako zalažem da humanitarna pomoć stigne u Gazu. Zalažem se i za prekid vatre kako bi se omogućilo oslobađanje talaca. Sve to mora prestati što prije, ima puno nevinih ljudi, puno onih koji gladuju, koji su u nevolji i koji umiru“, naglasio je američki predsjednik.

„Zdravstvene vlasti u Gazi tvrde da je ubijeno više od 26.000 Palestinaca u izraelskim bombardiranjima u ratu koji je počeo nakon što su borci Hamasa upali u izraelske gradove 7. listopada i ubili 1200 ljudi, a zarobili 253 ljudi.

gaza

Izraelsko bombardiranje nastavilo se u srijedu 7. veljače 2024. u dijelovima grada Khan Younisa na jugu i u četvrtima grada Gaze, rekli su svjedoci. Izraelski zrakoplovi bombardirali su područja u izbjegličkom kampu Al-Nuseirat u središnjoj Gazi, rekli su stanovnici. Stanovnici su prijavili teške borbe u Khan Younisu, oko stambenog područja Al-Nimsawi. U središtu grada, izraelske snage raznijele su niz kuća u stambenom području, rekli su civili. Tenkovi su nastavili bombardirati područja oko bolnice Nasser, najveće bolnice koja još uvijek radi u južnoj Gazi.

Na američke prijedloge izraelski Premijer dogovara: "Izrael je suverena država", rekao je Netanyahu. "Naše odluke u ratu temelje se na našim operativnim promišljanjima i neću elaborirati", dodao je.

„Izraelske snage izvele su smrtonosne zračne napade na Gazu u petak, nekoliko sati nakon što je američki predsjednik Joe Biden opisao izraelski vojni odgovor na napad Hamasa na Izrael 7. listopada kao "pretjeran".

U Velikoj Britaniji su stotine zdravstvenih radnika sudjelovali u tihoj procesiji i bdjenju ispred sjedišta vlade u Downing Streetu kako bi izvršili pritisak za trenutnim prekidom vatre u Gazi. Procesija, koji su organizirali zdravstveni radnici za Palestinu, počela je kod Westminsterskog mosta ispred bolnice St' Thomas, a završila je držanjem govora pred Downing Streetom. Britanski zdravstveni radnici pojavili su se u uniformama, noseći male ljesove na kojima su bila ispisana imena ubijene djece. Prosvjednici su nosili palestinske zastave i transparente na kojima je pisalo "Zaustavite izraelski genocid u Gazi". Izvikivali su "prekid vatre odmah" i "vjerujemo da ćemo pobijediti." Tihe procesije su se u isto vrijeme trebale održati, među ostalim u Torontu, Kuala Lumpuru, San Diegu, Johannesburgu, Parizu, Kalkuti, Belfastu i Dublinu.“ (Zdravstveni radnici nosili male lijesove s imenima ubijene djece: ‘Zaustavite izraelski genocid!‘).

Pojam „genocid“ izraelske vojske u Gazi postao je dio tvrdnje ne svjetskoj razini.

Rat protiv Hamasa pretvorio se u rat protiv naroda. Bez suđenja. Vlada i generali sigurno razlikuju političku stranku od cijeloga etnosa. Znaju što čine. Naravno, zbog toga su cijeli narod, kako što smo čitali iz izjava nekih ministara, poistovjetili sa strankom Hamas, optuživši etniju en más, zbog glasovanja na izborima. Na žalost, u takvu osudu su uključeni maloljetnici, djeca, starci i bolesnici. Čuli smo izjavu kako su i palestinska djeca krivci. I to je vrlo zabrinjavajuće za međunarodni pravni poredak.

Hamas ima terorističko vodstvo. Ponavljam: terorističko, jer je upropastio cijeli svoj narod ulazeći u rat vođen jedino mržnjom, bez konzultacija i podrške svoga prirodnog okruženja. Izraelska Vlada kao da nema empatije za očaj rodbine zarobljenih članova, ne vodi računa kako jedino pregovorima i primirjem može spasiti svoje ljude zarobljene u Hamasovim tunelima, a Hamas će ih prije ili kasnije ubiti. U konačnici, ako izvrši etnocid, pa i genocid, sa strašnim osvetničkim omjerom, Netanyahu obiteljima neće vratiti najmilije i oni će biti na njegovoj savjesti. Morat će pred Bogom objasniti ovakav postupak. Hamasovo vodstvo je zločinačko jer ne vodi računa o patnji i istrebljenju cijele svoje etnije. Po njima, Izrael će biti etiketiran kao genocidna država, ali pod cijenu izgona svih Palestinaca iz Gaze. Izrael ima moćne saveznike i promidžbena sredstva kojima će svoj postupak prikazivati kao isprovociran i herojski. Premda, objektivno gledajući, mala će biti utjeha obiteljima sva promidžba i priznanja koje će primiti, kao i snaga osvete koja se očituje u odnosu ubijenih Židova i Palestinaca 500 (civila i vojnika): 30.000 (civila i vojnika), dakle 1: 60. (podatci od 12. veljače 2024.), te totalno hirošimski razorenoj Gazi. Previsoka je i cijena o kojoj govori Netanyahu kako će nakon etnocida Izrael zauvijek imati osigurane granice i mir. Granice će morati dograđivati još višim i ubojitijim zidom, a mira sa susjedima, pro futuro, neće biti, unatoč tribalizmu sadašnjih potkapacitiranih arapskih vođa.

Kao prijatelj, želio bih apelirati: Vlada Države Izrael (Hamas je na listi zločinačkih udruga) trebala bi izbjegavati vojne akcije koje ulaze u sadržaj pojma genocid. Stoga navodim taj sadržaj ovog međunarodno-pravno prihvaćenog pojma:

GENOCID

Riječ genocid je 1943. prvi put upotrijebio Raphael Lemkin (Rafael Lemkin) (1900.-1959.), poljski Židov, stručnjak na području pravnih pitanja. Riječ ima korijen u grčkoj riječi gens (porodica, pleme, rasa) i latinskoj riječi occidere (masakrirati).

Definicija genocida međunarodno je prihvaćena. Definirana je na Konvenciji o sprečavanju i kaznama za krivično djelo genocida. Konvencija UN-a održana je 9. prosinca 1948. godine. Na snagu je stupila 1951. godine.

Raphael Lemkin.jpeg

Raphael Lemkin (1900.-1959.)

Prema dr. Gregory Stentonu [1] , predsjedniku Genocide Watch, genocid se razvija u osam etapa:

1. Razvrstavanje (klasifikacija): ljudi se dijele na "mi" i "oni". "Glavna preventiva u ovom ranom stadiju je razvijanje univerzalnih institucija koje nadilaze... podjele."

2. Označavanje (simbolizacija): "Skupa s mržnjom, članovima prokazanih grupa (parija) mogu protivno njihovoj volji biti nametnuta obilježja (simboli)... U cilju borbe protiv obilježavanja, simboli mržnje mogu biti zakonski zabranjeni... kao i govor mržnje."

3. Obezljuđivanje (dehumanizacija): "Obezljuđivanjem se prevladava normalna ljudska odbojnost prema ubojstvu."

4. Organiziranje: "Genocid je uvijek organiziran... Posebne vojne, paravojne ili policijske jedinice se često obučavaju i naoružavaju... Kako bi se suprotstavili ovom stupnju, članstvo u ovakvim policijama mora biti zabranjeno zakonom."

5. Polariziranje: "Grupe koje stoje iza mržnje emitiraju polarizirajuću promidžbu... Preventiva može značiti zaštitu sigurnosti umjerenih vođa ili pomoć grupama za ljudska prava..."

6. Identificiranje: "Žrtve se identificiraju i izdvajaju zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti... Na ovom stupnju, mora se jasno pozvati na uzbunu protiv genocida..."

7. Istrebljivanje: "Na ovom stupnju, samo hitna, brza i nadmoćna oružana intervencija može zaustaviti genocid. Moraju biti uspostavljene stvarne sigurne zone ili koridori za evakuaciju izbjeglica sa teško naoružanom međunarodnom zaštitom."

8. Poricanje: "Počinioci... poriču da su počinili ikakav zločin... Odgovor na poricanje jest kazna izrečena pred međunarodnim tribunalom ili državnim sudovima."

Članak 2. ove Konvencije definira genocid kao "bilo koje od sljedećih djela počinjenih s namjerom da se unište, u cijelosti ili djelomično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao što je: ubijanje pripadnika skupine ljudi; nanošenje teških tjelesnih ili duševnih povreda pripadnicima grupe, namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima sračunatima da dovedu do njihovoga fizičkog uništenja, u cijelosti ili dijelom; nametanje mjera kojima je cilj sprječavanje rađanja unutar skupine ljudi; [i] prisilno premještanje djece iz jedne skupine u drugu skupinu". Zbog tadašnjega Staljinovoga utjecaja, u ovu definiciju genocida prema međunarodnom pravu nisu uključene političke skupine.

Ističem dio navedenoga članka koji genocidom definira i «NAMJERNO PODVRGAVANJE SKUPINE TAKVIM UVJETIMA ŽIVOTA KOJI BI TREBALI DOVESTI DO NJENOGA POTPUNOG ILI DJELOMIČNOG UNIŠTENJA».

Kritičari navedene definicije genocida ukazuju da ona preusko određuje grupe koje su zaštićene na temelju ugovora, osobito nedovoljno štititi političke skupine od onoga što se naziva politicide.

Druga kritika ističe kako prema navedenoj definiciji Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda može kazniti samo one koji su već počinili genocid, a bili su dovoljno glupi da ostave pisani trag o zločinu.

Zbog ovih kritika dolazi u travnju 2006. do usvajanja rezolucije Vijeća sigurnosti UN 1674. Vijeće je pozvalo na akciju kako bi se zaštitili civili u oružanim sukobima i zaštitilo pučanstvo od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti

Za Svetu Zemlju i mir u Kristovoj domovini treba ponizno moliti. Bez Božje intervencije političari će svijet dovesti do Armagedona. Izrael će uništiti Palestince, ali neće uništiti mržnju, mržnja će ostati kao trajna konstanta odnosa s Arapima. Izrael, odnosno Židovi, će neprestano živjeti u strahu od mogućeg rata, u stanju vojne pripravnosti i biti na Bliskom istoku tretirani kao zla imperijalna zemlja, jer tehnološki razvitak neumoljivo kazuje kako će Arapi u budućnosti, prije ili kasnije, ostvariti političko jedinstvo i proizvesti vlastito atomsko oružje. Osveta na osvetu i spirali mržnje nikada kraja. A onda slijedi Armagedon.

Molbu upućujem vođama svih konfesija koje djeluju u Izraelu i Palestinskoj samoupravi, a među njima su „najodgovorniji“ lideri kršćanskih Crkava, islamske zajednice i sva tri židovska rabinata. Imaju li snage sjesti za isti stol, na neutralnom terenu, ili kod kenotafa (Kenotaf je simboličan grob ili spomenik podignut na uspomenu pokojnika čije se tijelo nalazi drugdje. Riječ "kenotaf" je grčkog podrijetla, kenos – prazan i tafos – grob.) kralja Davida, a on je u istoj zgradi gdje je dvorana Posljednje večere, ali i nedaleke džamije Al- Aksa i Zapadnog zida (Zid plača) i izmoliti samo jednu molitvu za mir, na svome jeziku, ali upućenu zajedničkome Gospodaru nad vodama.

Poruka vjernicima abrahamskih zajednica:

„Tko spasi jedan ljudski život – spasio je cijeli svijet!” (Ernest Hemingway)

Misao iz naslova, upisana u drevnom židovskom Talmudu jednako je aktualna i danas. Tekst stoji i u Muzeju holokausta „Yad Vashem“ u Jeruzalemu

Sh’ma, Israel! Adonai Eloheinu! Adonai Eḥad!”
„Čuj, Izraele! Gospodin je Bog! Bog je jedan!” (Tora)

„Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati.“ (Isus Krist)

„A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se
- Allah će, sigurno, oprostiti.
Allah doista prašta i samilostan je.“ (Kur'an: el-Ma'ide, 39.)

Đuro Vidmarović

[1] Gregory H. Stanton je osnivač (1999.) i predsjednik Genocid Watcha, osnivač (1981.) i direktor projekta Kambodžanski genocid, te osnivač (1999.) i predsjednik Međunarodne kampanje za kraj genocida. Od 2007. do 2009. godine bio je predsjednik Međunarodne udruge genocida Znanstvenici. Prije nego što se pridružio State Departmentu, Stanton je bio pravni savjetnik RUKH-a, ukrajinskoga pokreta za nezavisnost.

 

Sub, 13-07-2024, 13:55:42

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.