Četvrti Svjetski festival hrvatske književnosti

U Zagrebu je od 15. do 17. studenoga 2022. održan četvrti Svjetski festival hrvatske književnosti, ovoga puta posvećen Danu sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje 18. studenoga 1991. godine. Ova važna književna manifestacija okupila je vodeće književnike koji stvaraju izvan Hrvatske bilo kao iseljenici ili kao pripadnici autohtonih manjina. Organizacijski odbor činili su: akademici Ivan Aralica i Luko Paljetak, dr. sc. Željka Lovrenčić, Božidar Petrač, Đuro Vidmarović i Stjepan Šešelj. Glavni suorganizator podupiratelj bio je Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske.

Prošla dva festivala održana su u smanjenom obimu zbog pandemije virusa Covid 19. Ove godine pristigli su kolege književnici iz gotovo svih zemalja u kojima se njeguje hrvatska književna riječ. Navodim njihova cijenjena imena. Iz Australije su nazočili prof. dr. Luka Budak i Ivana Bačić Serdarević te Drago Šaravanja, Hrvate SAD-a zastupali su Julienne Eden Bušić i prof. dr. Vladimir Goss. Iz Kanade počastili su nas svojim dolaskom akademik HAZU Vinko Grubišić, dr. sc. Vladimir Bubrin, prof. dr. Josip Novaković i književnica Nikolina Ivanković.

Pripadnike hrvatskih nacionalnih manjina u europskim zemljama zastupali su: Zvonimir Deković, Ilija Vukotić i Adrijan Vuksanović iz Boke Kotorske (Crna Gora). Gradišćanske Hrvate iz Austrije predstavljao je Jurica Čenar, a gradišćanske Hrvate iz Mađarske Šandor Horvat. Nažalost, moliške Hrvate nije mogao predstaviti član DHK i naš dobri znanac Antonio Sammartino, jer je u međuvremenu preminuo, ali je umjesto njega festivalu nazočila njegova kćerka Francesca Sammartino i udovica Vesna Ljubić Sammartino.

DHK: u prvome planu: Ivana Bačić Serdarević (Australija), Luka Budak (Australija), Domagoj Vidović (Hrvatska), Zvonimir Deković (Crna Gora), Zlatko Krilić (Hrvatska)

Nažalost, nitko nije došao od Hrvata iz Rumunjske. Isto tako uočljiv je bio izostanak i predstavnika Hrvata iz Srbije. Nadali smo se da bi nas možda mogao počastiti svojom nazočnošću Tomislav Žigmanov, sadašnji ministar za manjine u srbijanskoj Vladi. Hrvatske književnike iz Bosne i Hercegovine uspješno je predstavio Darko Juka iz Mostara, a hrvatsko slovenske književne veze Božidar Brezinšćak Bagola.

U Društvu hrvatskih književnika dodijeljena je drugog dana festivala vrijedna književna nagrada za najbolje književno djelo s tematikom života Hrvata izvan domovine koja nosi naslov „Nagrada Lucijan Kordić“. Ove godine laureat ove nagrade je književnik Josip Novaković koji djeluje u Kanadi, ali i u SAD – u. Povelju o nagradi uručio mu je predsjednik DHK Zlatko Krilić.

DHK: U prvome planu: Vladimir Bublin (Kanada), Mirjana Mijović-Kočan, Stijepo Mijović Kočan

Na svečanom susretu u velikoj dvorani Matice hrvatske nazočne goste kao i domaćine pozdravio je Miro Gavran u ime domaćina, Zvonko Milas u ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Mijo Marić ravnatelj Hrvatske matice iseljenika, te kolega Krilić predsjednik DHK. Nažalost, bio je uočljiv izostanak predstavnika Ministarstva prosvjete i kulture kao i Ministarstva vanjskih poslova. Nitko se nije pojavio čak ni u funkciji izaslanika resornih ministara. Očito je kako se mora poraditi na komunikaciji.

Kao osoba koja je nazočila svim sesijama ovog festivala s punom odgovornošću mogu kazati kako je bila riječ o eminentnom književnom, ali i stručnom susretu. Može se kazati da su skladno disala oba plućna krila hrvatske književnosti. Bilo je ugodno slušati sva izlaganja, a neka su obimom iznesenih činjenica bila pravo iznenađenje. Npr. Luka Budak, Ivana Bačić Serdarević, Vinko Grubišić i Vladimir Bubrin u svojim su referatima naveli preko 200 imena hrvatskih autora koji žive u prekomorskim zemljama i pišu s više ili manje uspjeha na hrvatskom jeziku. Ako tome dodamo i hrvatske spisatelje iz Južne Amerike, a prava je šteta što Željka Lovrenčić nije mogla nazočiti jer je dobar znalac tadašnjih prilika, tada se taj broj penje na preko 300 autora. Ta činjenica obvezuje Republiku Hrvatsku na nekoliko razina. Prvo, dužni smo pomagati književnu i cjelokupnu kulturnu djelatnost Hrvata izvan domovine i drugo, ovakav impozantan broj nameće potrebu stvaranja i objavljivanja posebnog leksikona hrvatskih književnika, pisaca i publicista koji stvaraju izvan domovine.

Luka Budak (Australija), Vinko Grubišić (Kanada), Đuro Vidmarović (Hrvatska), Vladimir Bubrin (Kanada) i Drago Šaravanja (povratnik iz Australije)

I ovom prilikom uočila se ne samo jezična već i predmetno tematska razlika između književnika koji stvaraju u iseljeništvu, i onih koji pripadaju autohtonim manjinama. Bilo je potresno slušati izlaganje Francesce Sammartino koja je od oca preuzela ulogu kulturne predvodnice cijele nacionalne zajednice moliških Hrvata. Jurica Čenar i Šandor Horvat iscrpno su referirali o položaju hrvatske književnosti u Austriji odnosno Mađarskoj.

Luka Budak (Australija), Vinko Grubišić (Kanada), Ivana Bačić-Serdarević (Australija), Đuro Vidmarović (Hrvatska), Vladimir Bubrin (Kanada) i Drago Šaravanja (povratnik iz Australije)

Književnik srednjeg naraštaja Darko Juka iz Mostara u vehementnom izlaganju upozorio je na položaj hrvatskoga jezika, a time i književnosti u Bosni i Hercegovini.

Sveti Križ Začretje: referat čita Darko Juka (Bosna i Hercegovina)

Bez nakane bilo koga kritizirati, potrebno je istaći kako ovaj izuzetno vrijedan skup nije privukao i veći broj hrvatskih književnika koji žive u Zagrebu, čak ni članova Upravnog odbora DHK. Ali to je već naša specifična situacija. Dobro je što se pojavio Davor Šalat urednik časopisa Most koji je zadužen za prevođenje hrvatske književnosti na strane jezike, ali Julijana Matanović kao urednica Republike svakako je trebala nazočiti jer su naši sunarodnjaci istakli upravo poteškoće u komunikaciji s hrvatskim književnim glasilima.

Sveti Križ Začretje

Ivana Serdarević

Sveti Križ Začretje

Matica hrvatska, Zlatko Krilić pozdravlja nazočne

Treba zahvaliti svima sponzorima, a posebno gospodinu Radiću koji je sudionike Festivala ugostio u svome multimedijalnom izletištu Sveti Ivan Začretje – stara škola.

Đuro Vidmarović