«Oj, ne spav ja ničku»

Prije nekoliko mjeseci dobio sam od jedne poznate osobe upit, znam li što o ukrajinskoj narodnoj pjesmi koja govori o „Horvatu koji poziva“ naseljavati se u Ukrajinu. Sada dajem obavijest o ovoj pjesmi i Horvatu kojega pjesma spominje. Upozoravam kako sam prvu obavijest napisao još 2008. u glasilu Društva za ukrajinsku kulturu koje više ne izlazi. Glasilo se zvalo „Naša gazeta“!, a moj članak je objavljen u br. 8 (65) od 30. listopada 2008. godine. Zbog ograničenog tiraža glasila, ovaj tekst nije dospio u širu javnost. Sada ovu obavijest ponavljam, jer ju je ruska agresija na Ukrajinu učinila vrlo zanimljivom.

Prilažem kiticu zanimljive ukrajinske pjesme «Oj, ne spav ja ničku» nastale, kako piše u tekstu, u «XVII. stoljeću“. Pjesma se nalazi u zbirci P.K. Saksahanskog». U navedenoj kitici spominje se «Hrvat koji pisma razašilja» i poziva na useljavanje u «novu Ukrajinu». U zagradi stoji važna obavijest: «u opustjele dijelove oko rijeke Samare“ – što navode prethodne strofe pjesme». Pjesmu mi je poslao vlč. mr. sc Oleh Hirnyk, ukrajinski svećenik i znanstvenik koji je studirao u Zagrebu.

Prijevod na hrvatski

Hej, Hrvat pisma razašilja,
U novu Ukrajinu živjeti poziva,
Hej, dariva stepe i ribnjake,
A do toga još i povlastice

Pjesma spominje nepoznatog „Horvata“, što je skrenulo Hirnykovu, ali i moju pozornost. Kao narodna pjesma, ona je i povijesno vrelo. No gledajući njezin sadržaj, uočavamo nekoliko pojmova koji nas mogu zbuniti, poput jednadžbe s nekoliko nepoznanica.

1. Prvi stih «Hej, Hrvat pisma razašilja» nije jasan. Naime, što se misli u imenici «Horvat» koju je mr. Hirnyk preveo kao «Hrvat»? Međutim, pojmovi «Hrvat» i «Horvat» ne moraju biti istoznačnice. Kako je «Horvat»/»Hrvat» subjekt pjesme, njezin sadržaj ovisi o tome je li riječ o istoznačnici ili nije? Ako je riječ o imenici «Hrvat», ona u konkretnom slučaju može biti jedino singularia tantum kao licentia poetica? No ovdje postoje u jednadžbi i drugi pojmovi, a oni ukazuju da nije riječ o etnonimu, odnosno o imenu etnosa.

Stoga je prevoditelj pogriješio kada je imenicu «Horvat» preveo kao ime naroda. U našoj pjesmi «Horvat» poziva nekoga da se nastani u «novoj Ukrajini» i obećava onima koji poziv prihvate pokloniti «stepe i ribnjake», a uz to i povlastice. Riječ je o krupnim i svakako neuobičajenim obećanjima. Očito se ne poziva jedan čovjek, nego neodređen broj osoba. Dakle, taj «Hrvat» ima djelatnu političku moć da može: a) upućivati javni poziv pučanstvu, b) obećavati besplatnu dodjelu posjeda i b) obećavati privilegije. Takvu moć može imati jedino Vladar, ili netko tko ga zastupa. Na to upućuje i sintagma «pisma razašilja», što znači da je riječ o službenim ponudama i pozivima. Imenicu «Horvat» u etničkom smislu ne možemo zamisliti u ovakvoj ulozi, i k tome u Ruskoj carevini.

2. Koga to «Horvat» poziva u «novu Ukrajinu»? Ukrajince, Ruse, ili nekoga trećeg? I zašto ih poziva?

3. Nepoznanica je i zemljopisni pojam «nova Ukrajina», pisan s malim početnim slovom. Očito je riječ o prostoru čiji se naziv nije ustalio, dakle o prostoru koji se pod navedenim nazivom namjerava oformiti. Potrebno je odrediti na koji se dio Ukrajine odnosi ovaj naziv. Zatim, u čijem je posjedu bio taj dio Ukrajine? Ostali dijelovi pjesme upućuju na činjenicu da je riječ o kraju oko rijeke Samare. Treba ustanoviti je li je taj prostor u rečeno vrijeme bio opustio, kako bi se na njega moglo naseliti neku novu populaciju. Upravo rijeka Samara pomože nam riješiti našu pjesničku jednadžbu.

Slobodan sam dati moguće rješenje ove jednadžbe.

U pjesmi «Oj, ne spav ja ničku» u kitici koja nas zanima prvi stih treba glasiti ««Hej, Horvat pisma razašilja». Izvorni ukrajinski pojam «horvat» pisan s malim početnim slovom «h», potrebno je pisati s velikim «H». S malim početnim slovom misli se na narod, a s velikim na prezime. U našem slučaju, na žalost, navedeni pojam «Horvat» ne tiče se naroda Hrvata, već je riječ o srpskom i ruskom vojnom časniku Jovanu Horvatu. U dešifriranju ove zagonetke pomoglo mi je sjećanje na boravak u Kijevu. Ondje su 1997. obilježavali 250. obljetnicu doselidbe skupine Srba u okolicu Kirovograda. Tada je o tome priređena izložba, a objavljena je i knjiga koju sam pročitao i zapamtio dva imena: Jovan Horvat i Petar Tekelija.

Godine 1751. Vrhovno zapovjedništvo oružanih snaga Habsburške monarhije ukida Potisku i Pomorišku vojnu krajinu/granicu čiji su sastav činili Srbi prebjegli iz Srbije nakon pohoda Eugena Savojskog. Preseljeni Srbi bili su vojni corpus separatum u navedenim Krajinama. Zbog njihova ukidanja nastaje komešanje u kojem sudjeluju visoki časnici, kao i srpski kler na čelu s mitropolitom. Nezadovoljni gubitkom vojnog statusa, časnici Srbi stupaju u razgovore s predstavnicima Rusije, izražavajući želju za preseljenjem, ako im Rusija dade cjelovit prostor, samoupravu na tom prostoru, vojnu ulogu i povećavanje činova. Pozivaju se na pravoslavlje i jedan jezik. Na čelu srpskih nezadovoljnika nalazi se pukovnik Moriške policije, Jovan Samuila Horvat, rođen u Velikom Varadinu. Dakle Srbin po etničkoj pripadnosti s prezimenom koje je istovjetnom hrvatskome etnonimu. To je zbunilo naše prijatelje u Ukrajini. Jovan Samuila Horvat bio je sudionik društveno-crkvenog života i vješt manipulator. U složenim odnosima tadašnjih velikih sila, Habsburške monarhije, Ruske carevine, Otomanske imperije, Pruskog reicha i Francuske kraljevine, Austriji su dobri odnosi s Moskvom bili važni, stoga carica Marija Terezija Habsburg-Lotaringen dopušta nezadovoljnim srpskim časnicima prelazak u rusku vojsku. Moskva se želi nametnuti kao zaštitnica pravoslavnih Južnih Slavena i molba Srba uklapa se u ovu politiku. Jovan Horvat je to shvaćao i stoga je vješto pregovarao. Za sebe je tražio čin generalmajora ruske vojske, a časnicima koje dovede povećavanje čina za jedan stupanj.

Ruska carica Jelisaveta Romanov 11. srpnja 1751. daje dopuštenje za preseljenje Srba. Krajem rujna 1751. Jovan Horvat kreće na put s 218 duša. Ova se seoba u historiografiji naziva «Horvatova seoba», zbog toga što će iduće godine krenuti nova skupina poznata kao «Ševićeva seoba».

U prvoj polovici listopada Srbi stižu u Kijev. Skupina se povećala na 1000 duša. Ruske vlasti, koje su tada upravljale središnjom, istočnom i južnom Ukrajinom, smještavaju ih u vojne objekte, a uzdržavaju na račun ukrajinskih seljaka iz okolice grada. Carski Dvor im dozvoljava preseljenje na rijeku Samaru gdje će oformiti dva naselja «Nova Serbija» i «Slavenoserbija». Sada već general, Jovan S. Horvat postaje zapovjednik ove skupine Srba, kojima se pridružilo i nešto osoba drugih narodnosti. On boravi u Kijevu do proljeća 1752. godine. Kroz to vrijeme dobiva od carice pravo agitirati i vrbovati dragovoljce, i tu dolazimo do rješenja naše pjesničke jednadžbe. Iz Kijeva srpski general Jovan Horvat «pisma razašilja» austrijskim Srbima, pravoslavcima u Vlaškoj, Ukrajincima u Galičini i Rusinima u slovačkim krajevima. Pri tome naziv kraja u koje poziva ljude nije «nova Ukrajina», jer u to vrijeme ruski Dvor nije dopuštao korištenje ovog pojma. Tada su Ukrajinu koja se nalazila u sastavu Ruske carevine službeni krugovi u Moskvi nazivali Malorosija, a Ukrajince Malorusima. Godine 1933. srpski povjesničar, akademik Mita Kostić, napisao je studiju «Srpska naselja u Rusiji: Nova Srbija i Slavenosrerbija» («Srpski etnografski zbornik», knj. XXVI., Odelenje 1., Naselja i poreklo stanovništva, knj. 14., «Srpska kraljevska akademija», Beograd, 1933.) u kojoj koristi navedene pojmove, služeći se ruskom carskom terminologijom. Dakle, nije riječ o «novoj Ukrajini», već, na žalost, o pojmu «nova Rusija», kako su kasnije nazvali ovaj kraj.

U proljeće 1752. Srbi se preseljavaju u dodijeljena im naselja. Kao što je njihov dolazak bio rezultat političkih igara, tako je i ukidanje srpske samouprave uslijedilo kada je potrebe za manipulacijom Srbima nestalo. General Jovan Horvat je opisan kao diktator i despot nad ljudima kojima je zapovijedao, a prispjeli Srbi su bili suočeni s izostankom statusa koji im je obećavan. Npr. plaće su im kasnile po 18 mjeseci, izazivajući materijalnu oskudicu daleko veću nego u starom kraju. «Jednakovjernost», pravoslavlje i «jedan jezik» na koje su se pozivale obje strane više se nisu spominjali. Horvat je optužen zbog zloporabe i 1763. lišen čina. Kažnjen je protjerivanjem u Vologdu na daleki sjever, gdje je umro 1780. godine. Srpska je samouprava ukinuta, a tamošnji Srbi s vremenom asimilirani u Ruse i Ukrajince.

Od ostalih Srba, treba spomenuti Petra Tekeliju koji je dobio čin feldmaršala ruske carske vojske. On je zapovijedao vojnim jedinicama koje su uništile simbol slobode i otpora ukrajinskog kozaštva, Zaporišku Sič(u).

Srpska politika nastojala je baciti u potpuni zaborav ovu seobu Srba, jer je remetila nastojanja da se srpsko-ruski odnosi uvijek opisuju kao idilični. Opisao ju je jedino Miloš Crnjanski u svojim «Seobama». Tek 1997., opet zbog političkih razloga, srpska udruga «Srpsko-ukrajinsko društvo» izvlači na svjetlo dana sjećanje na navedene selidbe u Ukrajinu, hoteći tome dati doprinos srpsko-ukrajinskom prijateljstvu. Tada su organizirali navedenu izložbu koja je izazvala dvojbenu reakciju. Naime, Srbi preseljeni u navedena naselja nisu ovamo došli kao prijatelji ukrajinskog naroda, već kao sluge ruskog Dvora, vođeni materijalnim interesima. U ukrajinskoj povijesti ostali su zabilježeni kao zatornici Zaporiške Siče. Godine 2001. isto Društvo objavilo je u Novom Sadu studiju akademika Kostića, s dodatcima u kojima se dodatno pojašnjava povijest ove seobe, te donosi popis vrela i literature. U toj knjizi kao krivac za propasti srpske enklave opisan je, naravno, Jovan Horvat, a ne ruska državna politika.

Neke može zbuniti činjenica da u Rusiji na Volgi postoji grad Samara. On nema veze s navedenom seobom Srba. Međutim, nameću se kao zanimljivost simboli ovog grada: grb i zastava, jer imaju veliku sličnost s hrvatskim znakovljem i heraldikom.

Samarska trobojnica

Samarski srndać

Prilozi:

Povijesna karta su ubikacijom mjesta Novoserbija

Karta Ukrajine s označenim prostorom gdje su naseljeni Srbi 1752. g.

Nadam se kako je sada riješena zagonetka ukrajinske pjesme «Oj, ne spav ja ničku».

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.