Sanja Domenuš: Čistačica lignji, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak Sisačko – moslavačke županije, Novska, 2022.

Sisačka pjesnikinja Sanja Domenuš je iznenadila čitatelju javnost 2020. svojom zbirkom poezije „Djevojčica koja je jela kamenje“. Tada sam ocjenjujući ovu zbirku autorici predvidio uspješnu književnu budućnost. To se i obistinjuje. Snažan poetski diskurs iskazala je i u drugoj zbirci pod jednako tako provokativnim i višeznačnim naslovom, „Čistačica lignji“.

Sanja Domenuš je rođena u Sisku 1966. godine. Po zanimanju je odgojiteljica. U književnosti se javila relativno kasno, 2017. godine. Piše poeziju, haiku i kratku prozu. U rekordnom roku njezini su radovi prepoznati kao kvalitetno pjesničko štivo tako da je 2019. osvojila prvo mjesto na 4. međunarodnom haiku natječaju u Bugarskoj u konkurenciji više stotina autora. Na književnim natječajima u Sisku osvaja prva mjesta 2020. i 2021. godine.

Zbirka „Čistačica lignji“ sadrži stotinjak pjesama razvrstanih u cikluse „Priča o meni“; „Glasovi predaka“; „Kako su nam Danci ukrali sreću“; „Čistačica lignji“ i „Život u glavi“. Predgovor zbirci napisao je književnik Siniša Matasović. On je njezinu naoko pesimistički intoniranu poeziju ispravno ocijenio sljedećom tvrdnjom: „Svojim briljantnim umom i duhom, koji uz sve životne nedaće u konačnici odbija biti poražen i ponižen, izdiže se iznad prosjeka suvremene hrvatske poezije“.

Cistacica lignji naslovnica

Svaka je pjesnička zbirka djelo koje govori i brani samo sebe. Sljedeća može biti nastavak prethodne, ali nikada nisu istovjetne. Tako je i s našom pjesnikinjom Sanjom Domenuš. I u drugoj zbirci njezin sumorni tonovi prožeti su transcendentalnim vrijednostima i u konačnici traže i nude rješenja za životne probleme pa čak i za patetično rečeno sretan život. Sagledati sve tegobe u prijeđenom putu, svoje i svoga okruženja, zahtijeva snagu i stabilnost i unutarnji optimizam. Sanja Domenuš to ima uz laganu dozu ironije i samoironije. U početnoj pjesmi „Priča o meni“ to se očituje u stihovima:

oduvijek sam bila mrtva
prije nego što sam se rodila
kao novorođena beba
s ustima boje cikle
kasnije sam postala novorođena
majka svome sinu,
snalazila se u novoj ulozi
kako sam najbolje znala i umjela
(…)
povremeno sa bila čovjek
a ponekad nisam znala što sam
izvana vodila potpuno
normalan život
odlazila na posao, kuhala ručak
a unutar mene su
drhturile priče
i pjesme
koje sam tek trebala napisati
(…)

U istom tonu napisane su i slijedeće pjesme:

ne sjećam se
većine godina
svoga života
ali zanimljivo je da
pamtim okus
zemlje među zubima
kukce
koji me grizu
i gmižu ispod kože
(…)

Baka je u životu Sanje Domenuš važna osoba i ona joj je posvetila snažne stihove. Ta baka je bila istinska heroina koja je savladavala životne poteškoće koje bi rijetko tko mogao savladati. U pjesmi „Sve više sličnim na svoju baku“ autorica piše:

sve više sličim na svoju baku
primijetila sam
imamo isti pogureni hod
iste pokrete palčevima
koje vrtimo u krilu
dok sjedimo
obje smo rano izgubile muža
(…)
predvečer u vrtu
stojimo čvrsto zagrljene
u crnom fertunu
posve istovjetne
baka i ja

Završetak ove pjesme potvrđuje optimizam koji prevladava nakon opisa socijalne i životne stvarnosti:

strpljivo čekamo tren
da ponovno niknemo
iz koštice paradajza
brižljivo izdvojene iz ploda
i prosijane kroz sito

Njezina baka „u svome vrtu“ nikada nije „uzgajala mržnju / nije imala takvo sjeme / među onim silnim / koje je brižljivo čuvala / zamotano u papiriće…“

Sanja Domenuš je doista mudra autorica. Mnogi njezini stihovi imaju snagu sentenci, važnih životnih poruka. Kad joj je teško, kad nešto ne može izbjeći ona kaže: „Čini mi se da će i onda / kada ostarim i umrem / još dugo / iza mene ostati / živjeti / moje vedri i neusklađeni / glas“.

Što je normalan život pita se većina ljudi. Sanja Domenuš odgovara:

meni je normalan život
uvijek izgledao kao onaj
na dječjim crtežima
sretana obitelj, raširenih ruku
obasjana suncem
na livadi
prepunoj tratinčica
(iz pjesme „Normalan život“)

Životne stvarnosti se mijenjaju pa čak i isprepliću. Autorica o tome kaže: „često se tješim da sve ovo / u mom životu nije ozbiljno / da je sve do sad / bila samo proba / pred veliku premijeru / nastup za koji se / pripremam godinama“.

Upravo posvećenost obitelji kao idealu ovu avangardno pisanu poeziju čini na predmetno – tematskoj razini vrlo bliskom pa i odanom temeljnim kršćanskim vrijednostima. Pa i onda kada u obitelji nema sloge. Svi se računi svode na posljednji, a to je životni kraj. Svi će otići „Bogu na divane“. U pjesmi „Glasovi predaka“ Sanja Domenuš mudro zaključuje:

žele da se suočim sa svijetom
koji ne trpi nedovršene i slabe
znajući da bi se mogla raspasti
u presudnom trenutku
jer ovaj svijet ima rok trajanja
kao i ja

Sanja Domenuš nije posvećena isključivo istraživanju vlastitih emocija. Vrlo kvalitetno znade kako pulsira život oko nje uključujući i narod kojem pripada. To dokazuje u ciklusu „Kako su nam Danci ukrali sreću“.

Sanja Domenuš piše o sudbini običnih žena tzv. malih ljudi. Po mom sudu u tome joj gotovo nitko nije ravan u suvremenoj hrvatskoj poeziji. Njezin opis životnih nedaća pa i stradanja mnogih žena ima karakter socijalne osjetljivosti, ali to nikada ne prelazi u tzv. sindikalnu odnosno ideologiziranu poeziju. U pjesmi „Čistačica lignji“ iskazuje se takva ljudska sudbina, ali bogata ljudskom toplinom:

izgleda da ću dobiti posao
negdje na moru
kao čistačica lignji
već sam nekoliko puta
razgovarala s budućim šefom
(…)
u mislima stojim nasred restorana
u bijeloj pregači s natpisom
S. D. profesionalna čistačica lignji
i pred zadivljenim očima
svog budućeg šefa
poprečno presiječem
lignju ispod očiju
(…)

U ovoj mudro pisanoj knjizi dominantno je završno poglavlje „Život u glavi“. Naslovom je otkrila i svoju ljudsku poziciju: nije lako uloviti bijeloga nosoroga. U ovom ciklusu nalaze se uspješne pjesme „moja ulica“, „nedjelja“, „bijeg“, „nije lako uloviti bijeloga nosoroga“, „slom“, „kamenje“, „život u glavi“, „starost“, „prazni ljudi“, „o mrtvima sve najbolje“ i „život na odlasku“.

Knjiga „Čistačica lignji“ zanimljivo je, estetski relevantno, čitljivo i provokativno pjesničko djelo.

Poruka Povjerenstvu za prijem novih članova DHK: hitno učlaniti Sanju Domenuš.

Đuro Vidmarović

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 4-03-2024, 09:00:43

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.