(Geo)političke teme i mete

Kako mediji izvještavaju na posljednjem saboru Kluba mladih IDS-a predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić najavio ja kako će nakon ulaska Hrvatske u EU Istra zatražiti autonomiju. Smatra kako stanovnici Istre imaju “legitimno i demokratsko pravo kao regija otvoriti pitanje autonomije Istre”. Nadalje tumači kako se Istra devedesetih “znala suprotstaviti nacionalizmu, te prihvatila toleranciju, višejezičnost i multikulturalnost”. Kada ne bi znali da takve tendencije kod istarskih političara doista postoje već dugi niz godina, mislili bi da je riječ o predizbornome triku. No ovdje je ipak riječ o mnogo ozbiljnijem pitanju. Ova izjava čelnika IDS-a otvara brojna pravna, politička i ideološka pitanja. Za početak treba podsjetiti kako je tzv. Badinterova komisija, pod predsjedanjem francuskog pravnika Roberta Badintera, potvrdila hrvatsku u avnojevskim granicama te je RH i priznata u tim granicama po preporuci Mišljenja br. 1 od 29. studenoga 1991. te Mišljenja br. 2 i 3 od 11. siječnja 1992 g. Avnojevske granice Hrvatske nedvojbeno obuhvaćaju i Istru (osim nekih manjih dijelova koji su u sastavu Slovenije i Italije).

Članak 1. Ustava RH regulira ovako: “Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država”. Čl. 2. nastavlja:” Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv”. Što se promjene granica tiče Ustav normira da se one mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora (čl.8). Iz ustava, dakle, jasno i nedvojbeno proizlazi kako je Republika Hrvatska jedinstvena i nedjeljiva država što automatski isključuje i čini protuustavnim bilo koju aktivnost koja bi tu jedinstvenost i nedjeljivost ugrožavala. Ustav također određuje da su protuustavne one stranke koje “koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske” (čl. 6.). Dakle, bilo koji program ili djelovanje koji bi ugrožavali opstojnost RH neustavni su. O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske (čl 6.). Imajući u vidu navedene ustavne odredbe treba jasno podvući kako je bilo koji zahtjev u pogledu Istre koji bi smjerao na njezino odcjepljenje od RH protuustavan.

Istra, kao i svaka regija u RH, nakon ulaska u EU imati će pravo, a ima ga i danas, na veću decentralizaciju. To je posve legitimno pravo svake regije u RH. Nikome nije u interesu postojanje centralizirane države s velikim socijalnim razlikama među pojedinim regijama. Međutim, nije jasno što politička vrhuška Istre smatra pod pojmom “autonomije”. Što bi ta autonomija sve uključivala? Koje su njezine granice? Zašto se istarski političari izričito ne očituju o tom pitanju i konkretiziraju svoje zahtjeve? Radi li se tu možda o onoj autonomiji koju zastupa g. Ivan Pauletta? Naime, g. Pauletta zahtjevao je vlastiti ustav te zakonodavnu, sudsku, fiskalnu, monetarnu i policijsku autonomiju. Ako je riječ o takvoj autonomiji, onda je posve jasno kako su zahtjevi koji bi išli u tom smjeru protuustavni. Ako je pak riječ o gospodarskoj autonomiji, pa dijelom i, s obzirom na multikulturalni sastav Istre, kulturnoj autonomiji, tada bi se o pojedinim zahtjevima koji idu u tom pogledu dalo razgovarati. Ali oni prohtjevi koji predstavljaju kršenje ustava neprihvatljivi su i opasni.

Autonomašenje u Hrvatskoj nije nikakva novost. Autonomaške tendencije postoje još od vremena Austro-ugarske monarhije, a vjerojatno i ranije. Autonomaške je zahtjeve kroz povijest obično zastupala odnarođena elita instruirana i potplaćena od onih koji su htjeli raskomadati i među sobom podijeliti hrvatski teritorij. Popis takvih bio dugačak. Autonomaške tendencije nisu pojava karakteristična isključivo za Istru. Tragove toga možemo prepoznati i u Dalmaciji, Slavoniji itd. Kada bi se udovoljilo svim takvim zahtjevima Hrvatska bi ostala manje nego u doba osmanlijskih haračenja po Europi i Hrvatskoj. Stari Latini bili su u pravu kada su kazali da je povijest učiteljica života. Ona to doista jest. Upravo zbog toga nikako ne treba zanemariti mogućnost da i danas postoji odnarođena politička elita, financirana od stranih nalogodavaca, koja radi na razbijanju hrvatskog nacionalnog bića. Povijest se je konačno na ovim prostorima ponavljala ne jedanput. Problem je što iz te povijesti nismo ništa naučili. Nije nemoguće da nam se ponavlja i danas. Kako drugačije objasniti da Istarska politička elita tj. neki njezini dijelovi konstantno izmišljaju fašizam domoljubnog pjevača Marka P. Thompsona dok s druge strane šute kada se iz Italije javljaju iredentisti koji na svojim markicama svojataju Hrvatske gradove? Dakle vide fašizam gdje ga nema, a onaj stvarni prešućuju.

Problemi u vezi s Istrom međutim doista postoje i ne treba ih negirati niti umanjivati. Koji su to problemi u intervjuu za Hrvatski list (15. siječnja 2009.) vrlo je jasno istaknuo poznati ribar Danilo Latin. Na pitanje smeta li Istranima što ih Hrvatska javnost percipira kao državu u državi, kao da tamo ne žive hrvatski građani, odgovara ovako:” To nam jako smeta. A ne samo da je takav odnos u riječima, već i u djelima i u ponašanju Hrvatske vlasti prema Istri. Počevši od nedostataka odašiljača za primanje hrvatskih televizijskih i radijskih programa, koji su inferiorniji od slovenskih i talijanskih signala. Ne znam koji su razlozi da Hrvatska vlast sustavno zanemaruje ovo područje i u infrastrukturi i u mnogim drugim područjima. Ne znam je li to zbog odnosa HDZ-a prema IDS-u ili je nešto drugo u pitanju jer i mi smo hrvatski građani i glasovali smo za hrvatsku državu, a nismo se izjasnili za Sloveniju ili Italiju. I mislim da je takav odnos Hrvatske države nepravedan prema nama. S ovakvim odnosom prema nama sigurno se ne će povećati patriotizam, a to bi državi svakako trebalo biti u interesu. Već upravno suprotno, to će rezultirati pomanjkanjem ljubavi prema matičnoj državi.

Dok je slovenska policija nesmetano prijetila našim ribarima sredinom devedesetih godina, Hrvatske policije nije bilo nigdje”. Problemi koje je naveo D. Latin doista postoje i red je da Hrvatska vlast o njima ozbiljno razmisli i poduzme konkretne mjere za njihovo rješavanje. I stoga ako g. Jakovičić ima u vidu ove probleme, onda mu se nema što prigovoriti, dapače. U Istri živi oko 2/3 Hrvata i u Istri je prema nekim podacima bio, proporcionalno broju stanovnika, najveći odaziv u HV. To nedvojbeno potvrđuje kako su i stanovnici Istre željeli samostalnu hrvatsku i kako se smatraju dijelom hrvatskog nacionalnog korpusa. I zato ne treba nasjedati na manipulacije i provokacije koje dolaze iz redova dijela istarske političke nomenklature, kao što ne treba nasjedati na podvale koje dolaze iz dijela hrvatskih (?, naziv je krajne upitan) medija. Mnogi naime nasjedaju na te podvale i nemalo je onih koji govore kako im Istra ni ne treba, kako tamo nema Hrvata i sl. Riječ je o običnim podvala i podrivačkom djelovanju onih koji se protiv Hrvatske slobode i nezavisnosti vežu i sa samim vragom, vragom u svim onim bojama koje je u svom legendarnm govoru spominjao pokojni predsjednik Franjo Tuđman. Istra je Hrvatska regija kao i svaka druga i ima pravo na ravnopravan razvitak kao i sve ostale regije u Hrvatskoj. Konačno, problem centralizacije ne pogađa samo Istru, nego i mnoge druge regije u Hrvatskoj. Socijalne i ekonomske razlike među pojedinima dijelovima Hrvatske, kao i nejednaka raspodjela proračunskih sredstava među regijama, Hrvatska su realnost i na vlasti je da se tim problemom ozbiljno pozabavi.

Međutim, kada su u pitanju autonomaški zahtjevi treba biti krajnje oprezan. Dijelu zahtjeva koji idu u tom pogledu neupitno je da se treba udovoljiti; sve Hrvatske regije moraju se jednako i ravnopravno razvijati. No ne treba nasjedati na one podvale koje idu u smjeru rastakanja hrvatske države koja je kroz povijest i onako oskvrnjena, okljaštrena i smanjena do krajnih granica. Govoreći o političkim pa i ideološkim razlikama među pojedinim dijelovima Hrvatske, one postoje i određene su prvenstveno geografijom i poviješću. To je također jedna od realnosti koju se ne smije i ne može negirati. Sve dok politička i ideološka stajališta jednih ne vrijeđaju one druge, ne umanjuju njihove žrtve, to je nešto što treba poštivati. Hrvatski je narod i ovako duboko podjeljen i zbilja nije potrebno da se ta podjeljenost još dodatno potencira. U vrijeme Domovinskog rata pokazali smo da možemo biti jedno, ideja slobodne i samostalne Hrvatske države bila je jača od svih međusobnih razlika. Pa neka nam ideja sada opstanka Hrvatske države bude ideal koji će zatomiti sve međusobne podjele i razlike i osigurati nam svima bolje sutra. A to je ono čemu svi težimo i čemu se svi nadamo.

Davor Dijanović

{mxc}