Nova velikosrpska mitomanska kampanja

Vučić dlaku mijenja, ali ćud nikada. Samo su naivci mogli pomisliti da je „rebrendiranje“ prema vani, kako bi se došlo na vlast, dovelo do stvarne transformacije bivšega Šešeljeva šegrta Aleksandra Vučića. On je i dalje velikosrbin koji – kako je to Ćosić svojedobno formulirao – laže „stvaralački, maštovito i inventivno“. Država kojoj je na čelu danas je kao i devedesetih oličenje kroatofobije.

Srpski jezikoslovci i dalje negiraju postojanje hrvatskog jezika, srpski geopolitičari rade nacrte za komadanje hrvatskih zemalja, srbijanski mediji šire destiliranu mržnju prema okolnim narodima, srbijanska kinematografija širi velikosrpske mitove, a velikosrpski provokatori na Vučićevoj uzdi postojano djeluju u „regionu“ (pa je tako Milorad Suzni u ovome sporu ponovno stao na stranu Beograda, a ne Zagreba).

Uz svetosavski i kosovski mit te mit ugroženog Srbina, jasenovački je jedan od konstitutivnih elemenanta velikosrpske ideologije. U vrijeme Jugoslavije služio je kao bič za Hrvate, tj. kao instrument kojim se onemogućavala ideja hrvatske samostalnosti i neovisnosti. Genocidan narod, naime, ne može imati svoju državu. Danas su i bivši komunisti u Hrvatskoj napustili nekadašnju jasenovačku mitologiju s isticanjem stotina tisuća žrtava. No velikosrbi ne odustaju te i dalje lamentiraju o 800.000 ili više žrtava. Time nastoje na međunarodnom planu disciplinirati Hrvatsku, ali i prati svoju odgovornost za zločinačko djelovanje devedesetih.

Samo jedan od majstora laži

Poimenični popis žrtava Jasenovca navodi kao službenu brojku onu od 83.145 žrtava. Međutim, radovi nekolicine povjesničara, akademika i novinara posljednjih godina ozbiljno dovode u pitanje i tu brojku, koja je očito i dalje potrebna kako bi se mit održavao živim. Nije sporno da je u jasenovačkom logoru bilo ubojstava, no službene brojke jednostavno ne stoje. Naime, već smo u velikom broju slučajeva svjedočili tome da kad se pokaže da netko nije ubijen u Jasenovcu da se brže-bolje dopišu nove osobe koje su tamo navodno stradale. Mit se jednostavno mora održavati pa ako treba i krivotvorenjem i znanstvenom korupcijom. I tu je hrvatski problem. U hrvatskom odnosu prema ovom problemu.

Aleksandar Vučić samo je jedan od velikosrpskih majstora laži, patološki opsjednut Hrvatskom, koji nakon što nije uspio organizirati provokaciju posjetom Hrvatskoj sada teatralno prodaje stari mit o ugroženom Srbinu. Srbi su, naime, ponovno žrtve “ustaša” dok „ceo svet ćuti”. Do kuda ide Vučićeva patologija svjedoči činjenica da je komentirajući zabranu ulaska u Hrvatsku parafrazirao izjavu „samo vi radite svoj posao” koje se propisuje jasenovačkom „mučeniku” i „svetitelju” Vukašinu Jasenovačkom. Problem je što taj „svetitelj”, dokazano je, nikada nije postojao. Međutim, i nepostojeće osobe mogu biti svetci SPC-a ako je potrebno demonizirati Hrvatsku i širiti velikosrpske ideje.

Laž kao profesija

Velikosrbima je laž profesija. Oni jednostavno lažu. Laž je dio njihova identiteta. Lažu u politici, u medijima, u umjetnosti, u znanstvenim krugovima. Laž je uz nasilnost, iracionalnost i pokvarenost srž velikosrpske ideologije. Lažima se hrani mržnja kao pogonsko gorivo velikosrpstva. Poslije guslanja ide kama.

Tome se treba oduprijeti suverenističkim stavom u Hrvatskoj, a ne trulim kompromisima, ali i na međunarodnoj razini. Svi „na ovim prostorima” pa i sami Srbi znaju da velikosrbi lažu i ponovno lažu. No problem je kad se te laži krenu širiti na relevantnim inozemnim adresama.

To je pravi cilj svih mitomanskih kampanja I tome se treba odlučno suprotstaviti. Hrvatskoj o Jasenovcu treba istina i ništa više od toga.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.