Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

Koje je prirodno hrvatsko (geo)političko i kulturološko okruženje?

Od samih početaka od kada je hrvatski narod naselio današnju postojbinu, on je, kao što je poznato, ulazio u zapadnu (latinsku) kulturnu sferu, „osobito po školama, koje je osnivala rimsko-crkvena uprava“[1], a latinski jezik bio je prvi književni jezik Hrvata[2]. Filip Lukas ovako je definirao geopolitički položaj Hrvatske: „Smještaj Hrvatske prelazne je prirode i uglavnom pograničan, i to gotovo u svim pravcima njezina rasezanja, te ona stoji kao prijelaz između Srednje Europe i Jadranskog mora, te između alpskih zemalja na zapadu i Balkanskog poluotoka; dakle ona tvori prelazni pojas između sjevera i juga, zapada i istoka“.[3]

Iako su dijelovi hrvatskih zemalja - prvenstveno BiH - slijedom povijesnih događaja nakon osmanlijskog prodora u Europu dospjeli u balkansku geografsku i kulturološku sferu, Hrvatska je ostala izrazito zapadnom zemljom, što se najbolje očitovalo u književnosti, glazbi, slikarstvu, arhitekuri, pravu i drugim područjima. Drugačije nije ni moglo biti s obzirom na činjenicu je riječ o zemlji koja je dvostruko geografski bliža Rimu nego Carigradu i Bizantu. Dr. NasiljeKao dio državne zajednice s Mađarima, a kasnije Habsburške Monarhije odnosno Austro-Ugarske Monarhije AU MonarhijaHrvatska – iako je predstavljala perifernu i slabije razvijeniju zemlju višenacionalne srednjoeuropske tvorevine – bila je dio srednjoeuropskih političkih, gospodarskih i kulturnih strujanja. Ulazak u monarhističku Jugoslaviju poslije Prvoga svjetskog rata, a kao produkt umjetnoga Versailleskog poretka, predstavljao je čin nasilja nad hrvatskom poviješću i kulturom. Tim je aktom Hrvatska istrgnuta iz svoga prirodnog srednjoeuropskog i mediteranskoga kulturnog kruga i geopolitički smještena na Balkan.Milan Šufflay u tom smislu ispravno je primijetio: „... na rubu Balkana, na granici Zapada i Istoka, katoličanstva i pravoslavlja, europske kulture i barbarstva, ime hrvatsko, krv hrvatska ne znači samo naciju! Hrvatska krv je tu sinonim za sve, što je lijepo, i dobro stvorio europski Zapad“.[4]

Kao dio državne zajednice s Mađarima, a kasnije Habsburške Monarhije odnosno Austro-Ugarske Monarhije AU MonarhijaHrvatska – iako je predstavljala perifernu i slabije razvijeniju zemlju višenacionalne srednjoeuropske tvorevine – bila je dio srednjoeuropskih političkih, gospodarskih i kulturnih strujanja. Ulazak u monarhističku Jugoslaviju poslije Prvoga svjetskog rata, a kao produkt umjetnoga Versailleskog poretka, predstavljao je čin nasilja nad hrvatskom poviješću i kulturom. Tim je aktom Hrvatska istrgnuta iz svoga prirodnog srednjoeuropskog i mediteranskoga kulturnog kruga i geopolitički smještena na Balkan. Kao što ističe Henry Kissinger: „Novostvorena Jugoslavija ostvarila je težnje južnoslavenskih intelektualaca. No, u stvaranju te zemlje trebalo je prijeći crtu razgraničenja europske povijesti, koja je dijelila Zapadno Rimsko Carstvo od Istočnoga, katolike od pravoslavaca, latinično pismo od ćiriličnoga - crtu razgraničenja koja se pruža otprilike između Hrvatske i Srbije koje nikada u svojoj složenoj povijesti nisu pripadale istoj političkoj cjelini“.[5]

U knjizi Narodi Europe čitamo kako su Hrvati „uključivanjem u jugoslavensku državu 1918. bili uvučeni u kretanja na balkanskom prostoru, premda je Hrvatska zemljopisno, povijesno i kulturno dio sredozemne i srednjoeuropske panonske regije, te se ona danas nastoji izravno uključiti u zapadne integracije“.[6]

Nasilje nad hrvatskom poviješću i kulturom

Nasilje nad hrvatskom poviješću i kulturom svoju je kulminaciju doživjelo doživjelo u vrijeme komunističke Jugoslavije kad se je 80 - 90 % diplomatske aktivnosti Jugoslavije odnosilo na afroazijske zemlje.[7] Predsjednik slovenske vlade Stane Kavčić s ogorčenjem svjedoči da je svaki arapski šeik, crnački vođa ili azijski despot u Beogradu za vrijeme Tita imao bolji prijem nego „uljuđeni Europljanin“.[8]

Koje su posljedice ideje jugoslavenstva, koja se u 20 st. pokušala ostvariti u dva državnopravna oblika, danas bi svima trebalo biti poznato. Hrvatska je teritorijalno okljaštrena, a na području politike, ekonomije, prava (pravosuđe), uprave, kulture, demografije, etike i morala (korupcija) doživjela je isključivo nazadovanje. Jugoslavenstvo se je manifestiralo kao nasilje, dikatura i nesloboda za hrvatski narod.

Raspad Jugoslavije devedesetih doveo je do velikih promjena u vanjskopolitičkom pozicioniranju Hrvatske. TuđmanRaspad Jugoslavije devedesetih doveo je do velikih promjena u vanjskopolitičkom pozicioniranju Hrvatske. Neupitni prevodnik hrvatskog naroda u vrijeme Domovinskog rata dr. Franjo Tuđman bio je oštar protivnik svrstavanja Hratske na Balkan s obzirom na to da mu Hrvatska pretežnim dijelom nije nikada geografski i kulturološki pripadala. Hrvatska se pod Tuđmanovim vodstvom ponovno nastoji afirmirati kao zemlja Srednje Europe.Neupitni prevodnik hrvatskog naroda u vrijeme Domovinskog rata dr. Franjo Tuđman bio je oštar protivnik svrstavanja Hratske na Balkan s obzirom na to da mu Hrvatska pretežnim dijelom nije nikada geografski i kulturološki pripadala. Hrvatska se pod Tuđmanovim vodstvom ponovno nastoji afirmirati kao zemlja Srednje Europe.[9] U razgovoru za časopis „MI“ Tuđman je 1998. ovako definirao svoje geopolitičke poglede o Hrvatskoj: „Mi pripadamo toj Europi jer smo u toj Europi između Jadrana i Baltika. Za one smo integracije dakle koje su u skladu s hrvatskom poviješću, s hrvatskom kulturom, kao zemlja Sredozemlja i Srednje Europe, ali ni pod koju cijenu nećemo natrag na Balkan gdje smo se našli stjecajem povijesnih okolnosti nakon prvoga svjetskog rata. Znači, od četrnaest stoljeća na ovom tlu samo smo sedamdeset godina bili povezani s Balkanom...“.[10]

Thermidorski prevrat 2000. zaustavio je „povratak kući“ u Srednju Europu. Iako je trećesiječanjska šesterokraka vlast osvojila izbore kiteći se tobožnjim „europskim“ zastavama i najavama o „izlasku iz izolacije“ upravo od tada kreće ponovno guranje Hrvatske na Balkan, a i sva kasnija politička događanja do danas idu za time da se Hrvatske što snažnije ponovno reintegrira u prostor bivše Jugoslavije umjesto u politički, gospodarski, kulturološki i tehnološki razvijeniju Srednju Europu. Koji su plodovi takve politike, koja je svog vanjskog pokrovitelja imala prvenstveno u Velikoj Britaniji i Francuskoj, danas je posve jasno: razdoblje od 2000. do danas predstavlja u svakom smislu 15 izgubljenih godina.[11]

Prilika za povratak u prirodni ambijent?

Međutim, posljednjih 2-3 godine čini se da određene promjene na globalnoj geopolitičkoj sceni otvaraju dobre izglede da se Hrvatska istrgne iz „žrvnja Jugosfere“ i vrati u svoj prirodni srednjoeuropski ambijent. Prije svega, tu mislim na događanja oko Rusije i Ukrajine. Rat u Ukrajini izazvao je preslagivanja na euroazijskoj „šahovskoj ploči“ Jadran Baltiku vidu još snažnijeg angažmana SAD-a u Europi. Pritom mislim na američki plan izgradnje raketnog štita u Europi, koji je prije svega usmjeren protiv Rusije, ali i na to da je SAD, prema svemu sudeći, odlučio potaknuti povezivanje zemalja od Baltika do Jadrana u svojevrsni proturuski „sanitarni kordon“.

Moglo bi se reći da američka politika žele stvoriti dvije svoje „vojno-sigurnosne krajine“ u Europi koje bi imale proturusku crtu. Prva od njih je u neposrednom ruskom susjedstvu. Riječ je o baltičkim zemaljama Estoniji, Latviji i Litvi. Najavljeno je tako osnivanje vojnih snaga od 10 000 vojnika kao dio plana o jačanju obrane NATO-a u svjetlu ruske intervencije u Ukrajini. Te snage bile bi pod vodstvom Velike Britanije, uključivale bi zračne i pomorske postrojbe kao i kopnene snage, a osim iz baltičkih zemalja pridružili bi se i vojnici iz Danske, Norveške i Nizozemske.[12]

Druga „vojna krajina“ prema prvotnom planu SAD-a obuhvaćala bi zemlje Višegradske skupine, Poljsku, Češku, Mađarsku i Slovačku. Još 2013. postignut je tako sporazum o vojnoj suradnji tih zemalja i osnivanju zajedničke borbene skupine od početno 3000 vojnika. No, riječ je o zemljama koje nemaju jednake odnose s Rusijom. Ne može se tako ni u kom slučaju izjednačiti Poljsku koja je zbog povijesnih razloga izrazito proturuski raspoložena s Mađarskom koja posljednjih godina ima sve bolje odnose s Putinovom Rusijom. Poljski predsjednik Andrzej Duda pred koji je tjedan zatražio još snažnije angažiranje NATO baza na istoku EU[13] dok je mađarski predsjednik Vlade u veljači ove godine istaknuo kako „nije moguće izolirati Rusiju iz Europe“[14]. No, u američkom planu ne radi se samo o navedene četiri zemlje Višegradske skupine, nego i o Austriji, Hrvatskoj i Sloveniji koje sudjeluju na sastancima skupine iako nisu članice.

„Međumorje“?

U izvjesnom stupnju, ako se navedenim zemljama doda Ukrajina (čiji je, posebno zapadni dio, proturuski nastrojen), moglo bi se reći da povezivanje navedenih zemalja MeđumorjeS obzirom na činjenicu da se – ako izuzmemo Estoniju, Latviju i Litvu – uglavnom radi o zemaljama koje su prije činile Austro-Ugarsku Monarhiju, dakle s kojima Hrvatska dijeli zajedničko naslijeđe i vrijednosti, kao i s obzirom na čijenicu da su, izuzev Estonije, većina tih zemalja većinski katoličke zemlje i zemlje na sličnom stupnju razvoja, ideja reaktualizacije projekta „Međumorje“ čini se i više nego zanimljivom i privlačnom. Unatoč tome što iza reaktualizacije te ideje danas stoji SAD - o čijoj vanjskoj politici pisac ovih redaka ima uglavnom negativno mišljenje - kojemu odgovara slabljenje Rusije i sprječavanje povezivanja njemačkog kapitala i tehnologije s ruskim resursima, ona je kompatibilna s hrvatskim nacionalnim interesima.predstavlja geopolitički recidiv iz dvadesetih godina 20. st. - geopolitički projekt pod nazivom „Intermarium“ (Međumorje) koji je tada ponajviše zastupao dio poljske Mapka miedzymorzainteligencije predvođen maršalom Piłsudskim.[15] Riječ je o planu povezivanja srednjoistočne Europe odnosno zemalja između Crnog mora i Baltika, a u nekim koncepcijama i Jadrana.[16] U geopolitičkom smislu taj projekt svakako je usmjeren prvenstveno protiv Rusije, tj. protiv euroazijske ideje, ali i protiv potencijalnoga njemačkog imperijalizma. Zanimljivo je da integraciju prostora između Baltika i Crnog mora podupire i bjeloruska oporba (protiv Lukašenka), dok mađarski Jobbik zagovara stvaranje osovine Poljska-Mađarska-Hrvatska (Jobbik, međutim, kao protuatlantistički raspoložena stranka zagovara i suradnju s Rusijom)[17].

S obzirom na činjenicu da se – ako izuzmemo Estoniju, Latviju i Litvu – uglavnom radi o zemaljama koje su prije činile Austro-Ugarsku Monarhiju, dakle s kojima Hrvatska dijeli zajedničko naslijeđe i vrijednosti, kao i s obzirom na činjenicu da su, izuzev Estonije, većina tih zemalja većinski katoličke zemlje i zemlje na sličnom stupnju razvoja, ideja reaktualizacije projekta „Međumorje“ čini se i više nego zanimljivom i privlačnom. Unatoč tome što iza reaktualizacije te ideje danas stoji SAD - o čijoj vanjskoj politici pisac ovih redaka ima uglavnom negativno mišljenje - kojemu odgovara slabljenje Rusije i sprječavanje povezivanja njemačkog kapitala i tehnologije s ruskim resursima, ona je kompatibilna s hrvatskim nacionalnim interesima.

Već i površan pogled na geopolitički položaj Hrvatske pokazuje kako su zemlje na potezu od Jadrana do Baltika najprirodnije hrvatsko okruženje. Naime, Hrvatska jest mediteranska zemlja, no mediteranske države Europe svakako nisu geopolitički i interesno kompatibilne hrvatskom razvoju. Teško bi tako bilo dokazati da Hrvatska ima ikakvih zajedničkih interesa s Grčkom i Španjolskom, a u slučaju Italije i Francuske radi se o državama koje su povijesno bile sve samo ne saveznici hrvatskih interesa. Skandinavske zemlje, zemlje Beneluxa i zapadne Europe nisu hrvatsko zemljopisno, političko i kulturološko okruženje te niti s jednom od tih država Hrvatska nema izgrađene snažnije povijesne veze, dok se u slučaju Velike Britanije radi o državi čija je vanjska politika tijekom 20. st. bila u potpunoj suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima. Strateškog partnera Hrvatska ne može tražiti niti u Rusiji, ne samo zato što je naša država dio NATO-a, nego i zato što je riječ o pravoslavnoj državi koja ima snažne povijesne veze sa Srbima, do te mjere da dio zapadnih krugova Srbe percipira kao „male Ruse“. U ruskoj politici Hrvatska nikada ne može imati ravnopravan tretman sa Srbijom. Zemlje bivše Jugoslavije, ako izuzmemo BiH kao i hrvatsku državu, kao što je već spomenuto, nisu hrvatsko prirodno političko i kulturološko okruženje.

Odnosi s Njemačkom

Država koju još nismo spomenuli u ovoj kratkoj analizi je Njemačka. Uvriježeno je mišljenje kako je Njemačka „stari hrvatski saveznik“, a simpatije prema toj državi posebno su ukorijenjene kod Hrvata desno-konzervativne orijentacije. No, prva je istina ta - iako kod manjeg dijela njemačkih političkih krugova zaista postoje simpatije prema Hrvatskoj – politika te ekonomski najmoćnije europske države u praksi ne donosi naročito velike koristi Hrvatskoj. Njemački predsjednik Joachim Gauck u ožujku ove godine rat u Hrvatskoj – o čemu smo pisali na našem Portalu[18] - nazvao je „građanskim“, čime je de facto preuzeo recept po kojemu je britanska politika od 2000. na ovamo nastojala ostvarivati svoje interese na „Zapadnom Balkanu“. [19]

Dakako, njegova izjava nije slučajna niti nepromišljena nego izražava stav njemačke politike. S druge strane, konferencije koje se održavaju u Njemačkoj pokazuju da Njemačka i dalje Hrvatsku tretira kao zemlju „Zapadnog Balkana“ i de facto kao rasadnik za regrutiranje jeftine radne snage za njemačko tržište, o čemu ponajbolje svjedoči nedavna izjava bivšega njemačkog kancelara Gerharda Schrödera.[20] Njemačkoj je Hrvatska pogodna kao mjesto izvoza svojih proizvoda i kao mjesto regrutiranja radne snage. Prigovor kake Njemačka danas niti nema svoju samostalnu vanjsku politiku, već kako je riječ o zemlji koja je i dalje pod američkom okupacijom, u ovom slučaju ne drži vodu. Ne treba smetnuti s uma kako niti Hitler 1941. sve do puča u Beogradu nije želio samostalnu hrvatsku državu, a i njemačko „preuranjeno priznanje“ Hrvatske devedesetih, za koje je ponajviše bio zaslužan Hans-Dietrich Genscher, ministar vanjskih poslova u vladi kancelara Kohla, nije bilo dočekano s osobitim zadovoljstvom u svim njemačkim političkim krugovima.

Kako bilo, Hrvatska treba izgrađivati dobre odnose s Njemačkom kao državom čiji čak i politički utjecaj u Europi sve više raste, no romantične pripovijesti o „starom savezniku“ treba ipak podvrnuti razumnoj kritici. U politici važe činjenice i razum, a ne bajke i želje, odnosno matoševskim rječnikom: šah se u politici igra glavom, a ne srcem.

Jadran-Baltik

Iz navedenoga proizlazi kako što jača suradnja sa zemljama srednjoistočne Europe predstavljaju poželjnu agendu hrvatske vanjske politike. Kao političarka koja dolazi iz NjemačkaHrvatska treba izgrađivati dobre odnose s Njemačkom kao državom čiji čak i politički utjecaj u Europi sve više raste, no romantične pripovijesti o „starom savezniku“ treba ipak podvrnuti razumnoj kritici. U politici važe činjenice i razum, a ne bajke i želje, odnosno matoševskim rječnikom: šah se u politici igra glavom, a ne srcem.NATO-ova (eo ipso proameričkog) političkog okruženja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prema svemu sudeći prepoznala je važnost te suradnje. U svibnju ove godine tako je u razgovoru za Dnevnik NOVE TV izjavila kako je područje od Jadrana do Baltika „prirodno okruženje u kojem možemo naći zajedničke sigurnosne i političke interese, ali i gospodarske, počevši od prometne infrastrukture do energetike i energetske neovisnosti koja je iznimno bitna za gospodarski razvoj“.[21]

U lipnju predsjednice se sastala s autrijskim predsjednikom Heinzom Fisherom. Na sastanku je izražen zajednički interes za uspostavljanjem uspravnice Jadran-Baltik. [22]

Pred 3 dana predsjednica je u Krakowu razgovarala s novoizabranim poljskim predsjednikom Andrzejom Dudom o više političko-gospodarskih tema, s naglaskom na jačanju povezanosti Jadrana i Baltika. „Mi zajednički radimo na pokretanju puno snažnijeg dijaloga između Baltika i Jadrana“, kazala je nakon sastanka s Dudom dodavši da se tu radi o nizu pitanja poput povezivanja prometnih koridora i prometne infrastrukture, energetike i energetske sigurnosti te suradnji na sigurnosnim pitanjima, uključujući krizu u Ukrajini, krizu na jugu Europe i migracije.[23]

Prema njezinim riječima, povezivanjem Jadrana i Baltika veći smisao za Hrvatsku dobivaju koridori poput PovezivanjeKonce iza kulisa u povezivanju zemalja od Jadrana do Baltika bez ikakve dvojbe vuče SAD, čija snažnija prisutnost u europskoj politici prema mom osobnom mišljenju nije dobra za Europu, no Hrvatska treba prije svega gledati svoje interese i nastojati se izboriti za svoju poziciju u današnjim vro složenim geopolitičkim i geostrateškim igrama oko osvajanja utjecaja i osiguranja resursa. Iako se svijet sve više kreće prema multipolarnosti, SAD će najmanje još dvadesetak godina biti najvažnija svjetska sila, tako da je bilo kakvo konfrontiranje s njezinom politikom za malu državu kao što je Hrvatska pogubno. Hrvatska, dakako, ne treba biti slijepi izvršioc bilo čijih geopolitičkih planova, pa tako ni američkih, no ona treba biti svjesna da je premala država za ikakav značajniji utjecaj na europskoj razini i za svjetske ideološke bojeve. Hrvatskoj je potrebna realna geopolitika i diplomacija koja će voditi računa o hrvatskim nacionalnim interesima.cestovnog pravca 5C, a Hrvatska i Poljska kao predvodnice inicijative zagovaraju zajednički nastup u NATO-u i Europskoj Uniji. K tome, predsjednica je poslala pozivnice čelnicima zemalja regije Jadran-Baltik, Litvi, Latviji i Estoniji, zemljama Višegradske skupine (Češka, Slovačka, Mađarska i Poljska) te Austriji i Sloveniji za summit krajem rujna na margini Opće skupštine UN-a u New Yorku. Zapravo, tu se radi o ispunjavanju predizbornih najava kako Hrvatska svoje političko okruženje više ne će tražiti na tzv. Zapadnom Balkanu, nego u Srednjoj Europi.

Jedini kriterij – hrvatski nacionalni interesi

Konce iza kulisa u povezivanju zemalja od Jadrana do Baltika bez ikakve dvojbe vuče SAD (čija snažnija prisutnost u europskoj politici prema mišljenju autora ovih redaka nije poželjna), odnosno američka težnja da se oslabi Rusija i spriječi njezine energetske investicije iza granice koja se proteže na liniji prostoru između Baltičkog mora i Jadrana[24], no Hrvatska treba prije svega gledati svoje interese i nastojati se izboriti za svoju poziciju u današnjim vrlo složenim geopolitičkim i geostrateškim igrama oko osvajanja utjecaja i osiguranja resursa. Iako se svijet sve više kreće prema multipolarnosti, SAD će najmanje još dvadesetak godina biti najvažnija svjetska sila, tako da je bilo kakvo konfrontiranje s njezinom politikom za malu državu kao što je Hrvatska pogubno. Hrvatska, dakako, ne treba biti slijepi provoditelj bilo čijih geopolitičkih planova, pa tako ni američkih, no ona treba biti svjesna da je premala država za ikakav značajniji utjecaj na europskoj razini i za svjetske ideološke bojeve. Hrvatskoj je potrebna realna geopolitika i diplomacija koja će voditi računa o hrvatskim nacionalnim interesima. Pritom valja nastojati sa svakom državom imati što bolje odnose i ne biti na ratnoj nozi, no valja uvijek imati u vidu (geo)političke datosti i povijesna iskustva. U sadašnjoj konstelaciji odnosa mišljenja sam kako je hrvatski interes što snažnija suradnja sa zemljama Višegradske skupine i Baltika. Za početak, Hrvatska bi trebala prihvatiti prijedlog mađarskog ministra vanjskih poslova Tibora Navracsicsa i ući u Višegradsku skupinu.

Prednosti hrvatskog (pre)orijentiranja na zemlje Višegradske skupine i Baltik i više su nego očite: 1. Odmak od štetnih jugoslavensko-balkanskih asocijacija i povratak u Srednju Europu. 2. Izgradnja LNG terminala na Krku koji bi se spojio s terminalom na Baltiku u Poljskoj čime bi se bi se formirao sjeverno-južni energetski koridor Baltik-Krk i omogućila opskrba plinom Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske i Hrvatske mimo Rusije. Hrvatska bi time postala značajno energetsko čvorište. 3. Izgradnja nizinske pruge Rijeka-Zagreb-mađarska granica kao dijela Koridora 11 Baltic – Jadran, odnosno Route C-65. 4. Veća važnost Luke Rijeka koju je, kao i Route C-65,  na ministarskoj konferenciji u Szczecinu održanoj 28. lipnja 2010. EU proglasila strateškim prometnim koridorom za operativno povezivanje sa zemljama Bliskog, Srednjeg i Dalekog istoka, kao najvećim tržištima na svijetu. 5. Izgradnja koridora V C kao regionalne poveznice na prometnom pravcu Baltik - Srednja Europa - Jadran. Budući da taj koridor prolazi kroz Slavoniju, Baranju, te na jugu kroz Metković i Ploče to će imati pozitivne ekonomske efekte za istočnu i južnu Hrvatsku. Koridor k tome prolazi kroz  nekoliko gradova u BiH gdje su Hrvati većina ili čine značajan postotak (Odžak, Kakanj, Mostar, Čapljina) čime se poboljšavaju prometne veze Hrvata s dvije strane granice. 6. Poboljšanje željezničke, lučke  i cestovne prometne infrastrukture i povećanje prometne važnosti Hrvatske po ekonomskoj bi logici pozitivno utjecalo na oporavak hrvatskog gospodarstva i povećanje investicija.

O problemima vanjskopolitičkog pozicioniranja Hrvatske u hrvatskim se medijima gotovo uopće ne raspravlja, kao što nema rasprave niti o drugim bitnim pitanjima kao što su: geopolitika i međunarodna politika, položaj Hrvatske u Europi, metapolitika, demografija, ekonomske alternative, kulturni identitet u globalizaciji i dr. Ako se o ovim temama ponekad i emitira kakva emisija, onda se u pravilu pozivaju „politički korektni“ sugovornici bez vlastitog mišljenja i nužnog kritičkog stava. Usporedbe radi, u Srbiji samo na maloj novosadskoj televiziji „Most“ svakoga se tjedna emitiraju dvije emisije koje raspravljaju u vanjskoj politici i položaju Srbije u Europi. Hrvatski građani uskraćeni su za temeljne informacije o događanjima na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, ali i u zemljama Europe.

Ovaj kratki osvrt samo je maleni i skromni pokušaj da se postave neka pitanja o važnoj temi hrvatskog geopolitičkog pozicioniranja na današnjoj sve složenijoj međunarodnoj sceni,  a ako želimo opstati kao narod i kao država ubrzo ćemo na ta pitanja morati dati odgovore.

Davor Dijanović

[1] Stjepan ZIMMERMANN, O hrvatskoj filozofiji i kulturi, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2001., 12.

[2] Slobodan PROSPEROV NOVAK, Povijest hrvatske književnosti – svezak I. Raspeta domovina, Marjan tisak d. o. o., 10.

[3] Filip LUKAS, Zemljopisni i geopolitički položaj, Zemljopis Hrvatske, I., Zagreb, 1942., 11.

[4] Milan ŠUFFLAY, Izabrani politički spisi, Matica hrvatske, Zagreb, 200., 69.

[5] Henry KISSINGER, Diplomacija, Golden marketing, Zagreb, 2000., 213

[6] Narodi Europe, ur. Felipe Fernández ARMESTO, Naklada Zadro, Zagreb, 1997., 197.

[7]Pero SIMIĆ, Tito Fenomen Stoljeća, Večernji posebni proizvodi d. o. o., 289.

[8] Tvrtko JAKOVINA, „Hrvatski izlaz u svijet. Hrvatska/Jugoslavija u svjetskoj politici 1945. - 1991.“, u: Hrvatska politika u XX. Stoljeću, Matica hrvatska, Zagreb, 2006., 370.

[9] Sadašnji mađarski predsjednik Vlade Viktor Orban tako je nakon Tuđmanove smrti izjavio kako je „cijela Srednja Europa ostala bez velikog vođe“.

[10]Dr. Franjo Tuđman: Moramo razvijati svijest da o nama samima ovisi naša sudbina (4./4.)

[11] Opš. u: Davor DIJANOVIĆ, Hrvatska u žrvnju Jugosfere, privatna naklada, Bjelovar, 2015. Vidi i: Mate KOVAČEVIĆ, Petnaest mračnih godina (2000.-2015.), Zagreb, HKZ, Hrvatsko slovo, 2015.

[12] Nove snage NATO-a za brzo djelovanje od 10.000 vojnika

[13] Poljski predsjednik: NATO Poljsku tretira kao tampon zonu.

[14] Orban toplo primio Putina unatoč zahladnjelim odnosima s Europom

[15] Opš. u: Leo MARIĆ, „Intermarium: Geopolitička alternativa po mjeri nacionalnih interesa“, Obnova, br. 3, studeni 2014.,, 80.-88.

[16] Zanimljivo je kako su sve te zemlje kasnije bile okupirane ili od strane Trećeg Reicha ili SSSR-a.

[17]Čelnik mađarske desnice: Želimo poljsko-mađarsko-hrvatski savez!

[18] Ideja da Njemačka može dominirati Balkanom po britanskom receptu - potpuni promašaj

[19] Neki potezi u posljednje vrijeme pokazuju kako se britanska politika u nekim aspektima usklađuje s američkom kad je u pitanju prostor bivše Jugoslavije. Britanija je, kako se čini, odustala (barem privremeno) od od Srbije odnosno od iskorištavanja Srbije kao balkanskog policajca „na ovim prostorima“. O tome svjedoči činjenica da je upravo ona inicirala rezoluciju o Srebrenici kao i činjenica da je poslala svoju zastavu na hrvatski mimohod prilikom proslave 20 godina Oluje.

[20] Teški rasizam bivšega njemačkog kancelara Gerharda Schrödera

[21] 'Slike koje sam vidjela, koje dolaze s Markova trga, nisu dobre za Hrvatsku''Slike koje sam vidjela, koje dolaze s Markova trga, nisu dobre za Hrvatsku'

[22] Hrvatska i Austrija dijele interes za uspostavljanje uspravnice Baltik-Jadran

[23] Grabar-Kitarović i Dudo o jačoj povezanosti Jadrana i Baltika

[24] Linija Jadran-Baltik mogla bi nam donijeti milijarde

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 16-11-2019, 00:19:55

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.