Mark Antun de Dominis

Hrvatski isusovac Mark Antun de Dominis (rođen kao Marko Domnianić na otoku Rabu, 1560.-1624.) svrstava se među najznačajnije europske filozofe i znanstvenike svog doba. Njegova karijera sveučilišnog profesora započela je u Padovi. Bio je posebno cijenjen u Engleskoj, u koju ga je pozvao kralj James I. Tamo je živio na Dvoru nadbiskupa Canterburyja i bio je postavljen za dekana Windsora i kraljevog savjetnika.

Dominis je stigao u London u prosincu 1616. uz veliku pompu nakon svog otpadništva od Rima. Četiri dana nakon spektakularne dobrodošlice, Dominis je bio smješten na peto mjesto pored kralja Jamesa. To je značilo, prema protokolu tog doba, da je bio peti po redu u državnoj hijerarhiji. 1617. je predavao u Cambridgeu i Oxfordu. U Cambridgeu mu je dodijeljena titula doktora bogoslovlja. Njegove londonske propovijedi bile su tiskane na talijanskom, engleskom i latinskom. Njegova knjiga "Crkvena država" bila je tiskana na latinskom jeziku uz dozvolu kralja.

Zanimljivo je da je Dominis uveo riječ "puritanski" u engleski jezik u modernom značenju te riječi, budući da se ranije rabila samo u teološkoj literaturi i da je imala vrlo usko značenje.

Njegov rad na polju fizike citirao je I. Newton u svojoj knjizi "Optika" objavljenoj 1704. (stranica 147.). Među ostalim, doprinio je objašnjenu pojave dvostruke duge. Njegova teorije morskih mijena temeljila se na ideji privlačenja između Mjeseca i Zemlje, što je kasnije preciznije učinjeno u Newtonovoj teoriji gravitacije. Otkrio je i pojavu difrakcije bijele svjetlosti (vidjeti G. Hund: "Povijest fizike"). No, glavna preokupacija bio mu je problem mira u Europi i reforma Crkve. 1618. je njegovo djelo "Stijene brodoloma kršćanstva" bilo tiskano najprije na talijanskom, a zatim na engleskom. Smatralo se važnim apologetskim djelom protestantske teologije, i uskoro je bilo prevedeno na francuski. Čitalo se po cijeloj Europi.

Nakon šest godina boravka u Engleskoj, njegova se veza s Anglikanskom crkvom i samim kraljem ohladila, iako je dao Anglikanskoj crkvi jedno od njenih najvažnijih doktrinarnih oružja. (za više informacija vidjeti [Mardešić], str. 162).

Njegovo djelo "De Republica Ecclesiastica" (O crkvenoj republici), koje je bilo tiskano u deset knjiga u Londonu, donijelo mu je anatemu Rima. Inkvizicija ga je zatočila, i kad je umro nije bio dozvoljen njegov pokop. Tijelo mu je bilo spaljeno, zajedno s njegovim rukopisima, na trgu Campo dei Fiori u Rimu, gdje je Giordano Bruno bio spaljen dvadeset četiri godine ranije.

croatianhistory.net
Preveo: D. J. L.