Osposobljavanje za odluku

Petak 9. prosinca mnogi su proglasili povijesnim danom za Republiku Hrvatsku jer su toga dana u Bruxellesu, administrativnom središtu Europske unije, s jedne strane Predsjednik RH i predsjednica Vlade, a s druge strane predsjednici vlada svih država članica EU-a potpisali Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, no koliko je to stvarno povijesni dan tek će se pokazati u budućnosti.

Većina u Hrvatskoj nema prave informacije

Taj bez sumnje značajni, dalekosežni i svečani čin ponajprije za političare potpisnike završetak je i vrhunac 6-godišnjeg napornog procesa usklađivanja hrvatskih pravnih standarda s onima EU-a te hrvatskoga prihvaćanja određenih uvjeta i kvota koji su u prvom redu u interesu članica EU-a i često na štetu Hrvatske. Taj svečani čin ujedno je formalni prijelomni trenutak koji obvezatno donosi i mogućnost da se o (ne)pristupu Hrvatske EU-u na referendumu izjasne svi stanovnici Hrvatske s pravom glasa, što Pridobivanje simpatijaPotrebno je podsjetiti da je dosada umjesto upoznavanja stvarne slike Europske unije javnosti u Hrvatskoj ponuđena tek promidžba, a poznato je da promidžbi nikada nije cilj istina ni stvarnost nego pridobivanje simpatija odnosno zavođenjeznači da nastojanje i službeni potpis hrvatskih političara može dobiti potporu, a može biti i osporen.

Hrvatska i hrvatski narod sa svojom specifičnošću što je dugih 9 stoljeća žudila za svojom samostalnošću i koja je samostalnost ostvarila pred 20 godina plativši je krvlju i patnjom mnogih svojih ponajboljih sinova i kćeri te usprkos osporavanju mnogih s kojima bi Ideologija EUČinjenica da je ideja europskoga povezivanja rođena u krilu kršćanstva, upravo katolištva, a sadašnja Europska unija nije spremna u svojim temeljnim dokumentima niti spomenuti svoje kršćanske korijene, što može značiti da je danas ona projekt određenih ideologija, a ne kršćanski projektmožda trebala uskoro biti u Uniji, ne stoji pred nimalo lakom odlukom. S jedne strane, Hrvatska iz svoga povijesnoga iskustva nema dobre uspomene iz života u višenacionalnim zajednicama, a s druge strane, neprijeporna je činjenica da se EU još uvijek razvija i još se uvijek ne otkrivaju svi stvarni ciljevi toga razvitka, te što je također činjenica da je ideja europskoga povezivanja rođena u krilu kršćanstva, upravo katolištva, a sadašnja Europska unija nije spremna u svojim temeljnim dokumentima niti spomenuti svoje kršćanske korijene, što može značiti da je danas ona projekt određenih ideologija, a ne kršćanski projekt.

Naime, odluka i potpis političara, premda imaju legitimitet, mnogo su jednostavniji i lakši od odluke koju treba donijeti većina u hrvatskom narodu u zajedništvu sa svim hrvatskim stanovnicima. Ta odluka – koju je pozvan po svojoj najboljoj savjesti donijeti svaki pripadnik hrvatskoga naroda i stanovnik Hrvatske s pravom glasa – nije teška samo zbog toga što Hrvatska po pozitivnom ishodu referenduma gubi svoju samostalnost i znatan dio svoga suvereniteta, nego je iznimno teška i zato što većina u Hrvatskoj nije ni minimalno primjereno upoznata što eventualni ulazak Hrvatske u EU stvarno donosi za budućnost hrvatskoga naroda i svih hrvatskih građana.

Razlike koje Josipović "ne vidi"

U svečanom ozračju u Bruxellesu Predsjednik Republike rekao je rečenicu koja zaslužuje makar mali osvrt, a ta rečenica glasi: »Ovo je povijesni čin po svojoj važnosti stoji uz bok odluci Hrvatskoga sabora o neovisnosti.« Ta smišljena rečenica može se na više načina shvatiti i interpretirati, npr. da je htio reći kao što je po odluci Hrvatskoga sabora o neovisnosti Hrvatska stekla neovisnost, tako se po potpisu hrvatskih predstavnika i predstavnika država članica EU-a Hrvatska odrekla pune neovisnosti.

Ta rečenica može se također shvatiti kao stav: kao što je odluka o neovisnosti bio sudbinski važan korak naprijed za dobro Hrvatske, isto je tako sudbinski važan za dobro Hrvatske potpis Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Bez ulaženja u nagađanje što je stvarno Predsjednik tom rečenicom želio reći, važno je podsjetiti da postoji bitna i neusporediva razlika između saborske odluke i potpisa u Bruxellesu. Naime, odluci Hrvatskoga sabora (koju su napuštanjem sabornice bojkotirali članovi SKH-SDP-a) prethodio je referendum na kojem je sudjelovalo 83,56% stanovnika Hrvatske s pravom glasa i 93,24% izjasnilo se za samostalnu Hrvatsku, pa je saborska odluka imala itekakvo pokriće.

Izaći na referendum

Potpis u Bruxellesu zapravo je izraz određene politike i svoju potvrdu ili osporavanje tek treba dobiti na najavljenom referendumu. Važno je podsjetiti da je posljednjim ustavnim promjenama omogućeno da bilo potvrdu bilo osporavanje toga potpisa izglasa samo 25% plus jedan glas svih hrvatskih stanovnika s pravom glasa, pod uvjetom da se na referendum odazove njih 50% plus jedan. Kad se usporede rezultati referenduma od 19. svibnja 1991. i propozicije najavljenog referenduma o (ne)pristupu EU-u, ne može se previdjeti politički inženjering smišljeno režiran za manipulaciju hrvatskim narodom.Važnost pitanjaIznimno je važno da svi koji imaju pravo glasa iziđu na referendum da se ne dogodi kao na nedavnim izborima za Hrvatski sabor da tek neznatno više od 25% osoba s pravom glasa odluči o dugoročnoj sudbini Hrvatske i budućnosti hrvatskoga naroda No, ta se mogućnost manipulacije može izbjeći ako svi koji imaju pravo glasa shvate da su pozvani sudjelovati u donošenju doista povijesne odluke koja će silno utjecati na budućnost hrvatskoga naroda.

Upravo zato iznimno je važno da svi koji imaju pravo glasa iziđu na referendum da se ne dogodi kao na nedavnim izborima za Hrvatski sabor da tek neznatno više od 25% osoba s pravom glasa odluči o dugoročnoj sudbini Hrvatske i budućnosti hrvatskoga naroda. Jednako je važno da se hrvatski građani informiraju o Europskoj uniji, o Lisabonskom ugovoru, o stvarnoj ulozi pojedinih upravnih tijela Europske unije, o odnosu EU-a prema vrednotama, o odnosu prema kapitalu kao i o sadržaju Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Potrebno je podsjetiti da je dosada umjesto upoznavanja stvarne slike Europske unije javnosti u Hrvatskoj ponuđena tek promidžba, a poznato je da promidžbi nikada nije cilj istina ni stvarnost nego pridobivanje simpatija odnosno zavođenje. Također treba otvoreno reći da su vlasti koje su se odlučile za promidžbu umjesto objektivnog i vjerodostojnog informiranja o EU-u zapravo manipulirale javnošću i hrvatskim građanima, a to otkriva da im nije bilo na pameti služenje općemu dobru nego partikularni interesi, poglavito interesi političara koji se mahom vide u dobro plaćenim europskim foteljama.

Ivan Miklenić
Glas Koncila