Ustav na referendum

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u svom posljednjem intervju za HTV, a u povodu nesporazuma oko intervencije vojske na požarištima, konstatirala je kako s Andrejem Plenkovićem, predsjednikom Vlade, dobro surađuje.

Međutim, nakon toga uslijedio je jedan znakovit dodatak koji glasi: "što se mene tiče". Također je ustvrdila kako njih dvoje u nekim pitanjima imaju različita mišljenja. Zahvaljujući voditelju, koji je kao zmija od vatre pobjegao od logičnog potpitanja, nismo uspjeli doznati koja su to pitanja u kojima se dvoje vodećih političara u zemlji ne slažu.

Čini se kako je puno osporavana izjava iz Salzburga o tome kako je vojsku trebala prije pozvati, zbog čega je ministar Damir Krstičević najavio ostavku, samo iskra koja je zapalila suho lišće u šumi od Banskih dvora do Pantovčaka.

Javna je tajna kako između dva brda iskri ili je iskrilo oko imenovanja veleposlanika i šefova obavještajnih službi, ili UstavPredsjednici Republike trebalo bi pripasti autonomno vođenje vanjske politike, obrane i sigurnosti, te imenovanje sudaca Ustavnog suda i glavnog državnog odvjetnika. To su četiri područja koja ulaze u najstrožu definiciju državne stabilnosti i nacionalne sigurnosti, koja je u Ustavu onako općenito i bez konkretnih poluga pripisana predsjedniku države.oko Inicijative triju mora, koja nije dobro primljena ni u Bruxellesu ni u Berlinu, po mnogima ni na Markovu trgu.
Rekla je još predsjednica kako je s Plenkovićem povezuje zajednički svjetonazor, u što baš i nismo sigurni.

No, svjetonazorski su još bliskiji bili Ivica Račan i Stjepan Mesić ili Ivo Josipović i Zoran Milanović, pa je i na tim linijama dolazilo do napetosti ili gluhih telefona. Sve je zapravo i počelo kada je Ivica Račan izmjenama Ustava 2000. oduzeo praktički sve samostalne ovlasti predsjedniku Republike.

Stvar je, dakle, u tome da se te ovlasti vrate, odnosno da se između Vlade i predsjednika države kao dviju vodećih ličnosti izvršne vlasti razgraniče nadležnosti, kako ne bi dolazilo do kolizija, ali i kako bi se točno znalo što je čija odgovornost i ujedno smanjila apsolutna vlast bilo jednoga, bilo drugoga.

Predsjednici Republike trebalo bi pripasti autonomno vođenje vanjske politike, obrane i sigurnosti, te imenovanje sudaca Ustavnog suda i glavnog državnog odvjetnika. To su četiri područja koja ulaze u najstrožu definiciju državne stabilnosti i nacionalne sigurnosti, koja je u Ustavu onako općenito i bez konkretnih poluga pripisana predsjedniku države.

Osim toga, za samostalno odlučivanje o navedenim pitanjima predsjednik države ima potpuni legitimitet u izravnim izborima. Bez toga izravni izbori zaista nisu ni potrebni.

No, problem je što bi za novo pozicioniranje predsjednika, odnosno predsjednice, trebalo iznova mijenjati Ustav, koji je ionako u drugim detaljima pokazao dosta nedorečenosti. Bilo bi ga, s obzirom na političku konstelaciju, nemoguće mijenjati u Saboru.

Ali zato postoji referendum koji sama predsjednica može inicirati. Za to ima još dvije i pol godine vremena.

Josip Jović
Slobodna Dalmacija