Zatomljeni ideološki i politički bijes

Neizbježan je dojam da kod dijela političara sve više vlada bijes što njihovo vlastito ili uvezeno ideološko uvjerenje doživljava sve veće poraze. Taj bijes koji političari ne smiju javno pokazati, pa to uglavnom i ne čine, prenosi se zato na neformalne glasnogovornike koji onda, tako ohrabreni, izlaze u najširu javnost s nevjerojatnim i nevjerodostojnim konstrukcijama i optužbama na račun Katoličke Crkve ili njezinih pojedinaca.

Kad u ime vladajuće koalicije i u ime svoje političke stranke predsjednik Odbora za ustav doslovno glasno govori: »Građani na referendumu odlučuju o pokretanju postupka promjena ustava. Nakon toga Sabor o tome raspravlja i donosi odluku«, ili da o promjeni ustava može odlučiti samo Sabor te da ga ne mogu mijenjati građani na referendumu; zastupnici nisu obvezni glasovati sukladno odluci većine na referendumu... onda najširoj javnosti ne preostaje nego da ili u to povjeruje ili da to ne prihvati učvršćujući se u razočaranosti stavovima vladajućih.

Ni vladajućima ni dijelu javnosti nije pomoglo što je oporba žestoko kritizirala te izjave, kao i odluku Odbora za ustav koja ostavlja mogućnost nepoštivanja volje većine jer je protuustavna. No, kad je 28. listopada Ustavni sud doslovno objavio: »Odluka kojom Ustavni sud potvrđuje da je konkretan narodni ustavotvorni referendum, na kojem se narod većinski izjasnio ZA, proveden u skladu s Ustavom ujedno znači i da je Ustav promijenjen na dan održavanja tog referenduma s trenutačnim pravnim učinkom, koji datum Ustavni sud deklaratorno utvrđuje u svojoj odluci koju objavljuje u 'Narodnim novinama'«, razotkrivena je politička i politikantska manipulacija. Vladajuća politika doživjela je od Ustavnog suda težak udarac pa ima razloga za bijes koji se ne smije javno očitovati.

Zloporaba demokracije

Budući da je nemoguća daljnja realna rasprava o učinku referenduma, svojevrsni glasnogovornik vladajuće koalicije u Jutarnjem listu od subote 2. studenoga u tekstu pod naslovom »Što slijedi: BrakDa je brak zajednica žene i muškarca nije nikakva »katolička definicija« već je to univerzalna naravna vrednota usađena svakome čovjeku, i civilizacijska tekovina koja se zbog ljudskih slabosti ne poštuje potpuno, ali nikada do najnovijega doba zapadne kulturne revolucije nije bila osporavana tako snažno svim sredstvima, uključujući i zakonodavno nasilje.zabrana pobačaja?« traži, a zapravo i najavljuje, promjenu Zakona o referendumu tvrdeći: »Ne može par stotina tisuća ljudi odlučivati o sudbini društva.« Premda piše da treba poštivati stav Ustavnoga suda, komentator piše da taj stav »otvara bezbroj apsurdnih opcija, od kojih se prilično teško zaštititi«, te potpuno proizvoljno tvrdi: »Suglasnost većine birača s ulaskom katoličke definicije braka u Ustav Republike Hrvatske neće, naprotiv, biti legitimirana nikakvom stvarnom većinom.«

Ponajprije, da je brak zajednica žene i muškarca nije nikakva »katolička definicija« već je to univerzalna naravna vrednota usađena svakome čovjeku, i civilizacijska tekovina koja se zbog ljudskih slabosti ne poštuje potpuno, ali nikada do najnovijega doba zapadne kulturne revolucije nije bila osporavana tako snažno svim sredstvima, uključujući i zakonodavno nasilje. A što se pak tiče »stvarne većine« i legitimiteta odlučivanja, komentator prešućuje činjenicu da 22. siječnja 2012. više od 56% punoljetnih osoba nije sudjelovalo na referendumu o (ne)pristupu Hrvatske Europskoj Uniji, pa nitko ni u Hrvatskoj ni u svijetu ne dovodi u pitanje legitimitet te pozitivne odluke.

Autor očito zastupa demokraciju koja omogućuje prevlast stava njegovih istomišljenika, ali osporava i mogućnost demokracije koja bi omogućila prevagu stava s kojim se ne slažu njegovi istomišljenici. Nije li to zagovaranje zloporabe demokracije?

Bijes dijela političara i njihovih glasnogovornika vjerojatno izaziva i rezultat istraživanja koje je za HRT provela Promocija plus koji je pokazao da će na referendum o zaštiti izvornog pojma braka izići više od 62% pitanih građana (50,7 izlazi sigurno, 11,2 vjerojatno, a 9,2 još ne zna), a koji bi – kako se uzima – trebali predstavljati i postotak ukupnoga biračkog tijela. Već sama tolika zainteresiranost građana za sudjelovanje na predstojećem referendumu pljuska je politici koja želi nametati ideološke stavove zapadne kulturne revolucije. Za njih je očito u najmanju ruku zbunjujuće što je interes za referendum o braku znatno veći negoli za (ne)pristup Hrvatske Europskoj Uniji.

Napadi na biskupa Pozaića

Neizbježni bijes dijela političara izvrsno je ozračje za traženje, kako narod kaže, dlake u jajetu. Upravo to se dogodilo u nevjerojatnom medijskom napadu u Dnevniku HTV-a 2. studenoga i Jutarnjem listu na biskupa Pozaića nakon njegove propovijedi na Mirogoju koja je javnosti predstavljena kao nečuveni napad na sadašnje vlasti u Hrvatskoj.

Osporena rečenica biskupa Pozaića glasi: »Čovjek Blaženstva pozvan je da progovori svaki put kad istina postane predmet trgovine, kad 'dizanje ruku' u ime demokracije potaje ritual u prilog zločinačke ideologije trenutačnoga režima. Blaženstva rađaju preobrazbu duha i srca, ne prevrat.« Iz te rečenice svojevrsni glasnogovornici dijela političara uzeli su samo četiri riječi i pretvorili ih u glavnu temu propovijedi.

»Govorio je, doslovce, o 'zločinačkoj ideologiji trenutačnoga režima'« – tvrdi komentatorica u Nedjeljnom Jutarnjem, dodajući: »Rigao je politički bijes. Nizao je litanije mržnje.« Budući da je cijela propovijed dostupna javnosti, neopterećenima i zainteresiranima za istinu nije potrebno ništa o njoj tumačiti, ali se ne može ne postaviti pitanje otkud tolika potreba da se u tolikoj mjeri falsificiraju stavovi Katoličke Crkve i njezinih predstavnika u Hrvatskoj da se govori čak »o zastrašujućoj talibanizaciji ovdašnje Crkve«.

Nisu li te neopravdane ocjene i potvore samo potvrda zatomljenoga ideološkoga i političkoga bijesa što kakva-takva hrvatska demokracija ipak ograničava vladajućima nametanje svoga ideološkog stava?

Ivan Miklenić
Glas Koncila