Vlč. Miroslav Bulešić -. simbol najvećeg pokolja svećenika iza Drugoga svjetskog rata

Istarski svećenik Miroslav Bulešić beatificiran je. No gledajući izvješća vodećih hrvatskih medija, prosječan gledatelj koji ne zna ništa o ovom svećeniku pomislio bi da je čovjek pao sa skele i stradao nesretnim slučajem, ili da je beatificiran zato što je mlad, lijep i pametan, ali ga je sušica uzela dok je sirotinji davao zadnje atome snage.

Tek je novinarka Nove TV Petra Fabijan, spašavajući čast profesije u ovom udbanistanu od zemlje, izrekla "heretičku" i "politički nekorektnu" rečenicu u kojoj dobivamo cjelovitu informaciju: "Velečasnog Bulešića ubili su komunisti".

Simbol pokolja

Da, velečasni Miroslav Bulešić simbol je najvećeg pokolja svećenika, redovnika i redovnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata, budući da je u Jugoslaviji, u Hrvatskoj, od strane komunista pobijena gotovo petina katoličkog klera, redovnica i časne braće različitih redovničkih zajednica. Od svih staleža, eto opet ironije sudbine u Hrvatskoj 2013. godine, uz bok katoličkom kleru po progonu stoje – novinari. Opet ista priča, najveći pokolj i progon novinara u Europi nakon Drugog svjetskog rata, dogodio se opet u Jugoslaviji, u Hrvatskoj, koja je, izuzev par desetaka novinara, posmicala gotovo cijeli novinarski stalež, ili im zabranila rad, kako donosi Josip Grbelja u knjizi "Izgubljeni naraštaj.

Ubili su ga komunisti

Tragične sudbine novinara NDH". Ono što upada u oči bilo u slučaju komunističkog masakra nad svećenicima, bilo u slučaju komunističkog masakra nad novinarima, jest da su se ovi RezervatS lexom Perković jasno je poručeno da Hrvatska, doduše, nije ptičji rezervat, ali je udbaški rezervat koji još uvijek drma svime, od medija do ekonomije i politike. Zbog toga je u ovom udbanistanu mnogima preko usta teško prevaliti rečenicu: Ubili ga komunisti! I ne preostaje drugo doli zavapiti: Viviane Reding, pomozite, izvucite nas iz izolacije udbaškog rezervata usred EU!"antifašisti" u svom koljačkom pohodu služili istim metodama kao i njihovi neprijatelji fašisti, samo s drugačijim ideološkim predznakom. Upravo zbog ovih činjenica, zbog ovih mučenički niti koji u komunističkoj Jugoslaviji povezuju novinarski i svećenički stalež (ali i prosvjetni...), bio sam žalostan gledajući medijska izvješća s čina beatifikacije, uz časni izuzetak Nove TV, izvješća koja su prešutjela najvažnije: Ubili, zapravo zaklali su ga komunisti, tzv. antifašisti.

Jedan komentator u ovoj renarativizacijskoj perverziji totalitarne nam zločinačke prošlosti, koju nam pokušava s leđa skinuti Europska unija suprotiva Milanoviću, vlč. Bulešića svrstao je među "antifašiste", dakle među njegove krvnike, bulazneći o ljubavi, toleranciji, kao da u takvom bolesnom reinterpretativnom činu nije dostatno reći da je Bulešić bio "tek" katolički svećenik, bez politiziranja njegove žrtve, bez obzira na to kako ga ideološki krsteći, pa i antifašistom kojeg su (tko je tu lud !?) ubili antifašisti.

Onda ili ubojica, koji je na antifašističkom komunističkom sudu oslobođen za ovaj zločin, ili njegova žrtva vlč. Bulešić, nije antifašist, jer zašto bi antifašist ubio antifašista? Zbog ljubavnice? Odvratno koliko je prozirna ova borba za bolju prošlost u kojoj čak i žrtvu vlastitog zlosilja proglašavaju pripadnikom svoje ideologije! Naravno da Milanović na ovu proslavu u pulskoj Areni nije poslao nikoga, iako je možda mogao kao svog specijalnog izaslanika poslati Perkovića ili Manolića.

Jer s lexom Perković jasno je poručeno da Hrvatska, doduše, nije ptičji rezervat, ali je udbaški rezervat koji još uvijek drma svime, od medija do ekonomije i politike. Zbog toga je u ovom udbanistanu mnogima preko usta teško prevaliti rečenicu: Ubili ga komunisti! I ne preostaje drugo doli zavapiti: Viviane Reding, pomozite, izvucite nas iz izolacije udbaškog rezervata usred EU!

Ivica Šola
Glas Slavonije