Jugoslavenstvo: povijest nazadovanja, nasilja i neslobode
Pučka izreka kaže da ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvijer pokaže svoj trag. Ako je tome zaista tako, onda možemo reći da se je hrvatska političko-društvena scena posljednjih mjeseci pretvorila u pravi zvjerinjak.
Iako bi svakom imalo ozbiljnijem promatraču hrvatske politike odavno trebalo biti jasno tko u Hrvatskoj ima stvarnu političku vlast, mišljenja sam da je čitava pripovijest oko tzv. „Lex Perković-a" tu činjenicu razgolitila do samih temelja.
Pravne i političke manipulacije i opstrukcije kojima vlast pod svaku cijenu nastoji spriječiti izručenje Perkovića Njemačkoj, daju za pravo još jednoj pučkoj mudrosti koja kaže da „Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe".
I stoga u tzv. „slučaju Perković", mišljenja sam da Josipa Perkovića treba promatrati prije svega kao paradigmu, kao paradigmu jednoga totalitarnog zločinačkog sustava, kao paradigmu jugoslavenskoga komunističkog sustava.
ObranaBraneći, naime, i štiteći Perkovića, nakadašnjega šefa UDBA-e u Hrvatskoj, aktualna vlast zapravo brani samu sebe, brani svoje očeve i stričeve, brani svoje političke i ideološke pozicije, brani svoju političku budućnost.Braneći, naime, i štiteći Perkovića, nakadašnjega šefa UDBA-e u Hrvatskoj, aktualna vlast zapravo brani samu sebe, brani svoje očeve i stričeve, brani svoje političke i ideološke pozicije, brani svoju političku budućnost.
I upravo se u ovome slučaju pokazuje kako ne treba za ozbiljno uzimati floskule o zaboravu prošlosti i okretanju budućnosti. Prošlost nam ne može dati gotova rješenja za budućnost, ali nam itekako može dati pouku o tome što u budućnosti kao narod trebamo izbjegavati.
„Onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost" – piše Orwell u znamenitom djelu „1984.". A da je tome zaista tako, jasnije od ičega pokazuje nam hrvatska povijest od osamostaljenja do danas.
Obrnuta lustracija
Ideja nacionalne pomirbe u vrijeme Domovinskog rata, u vrijeme velikosrpske i JNA agresije na Hrvatsku, predstavljala je djelotvorno sredstvo nacionalne mobilizacije. Sadašnjost, međutim, pokazuje kako određeni politički krugovi tu ideju nisu prihvatili iskreno, nego im je ona poslužila tek kao sredstvo političke rehabilitacije.
ReliktiRelikti bivšeg sustava ne samo da nisu podvrgnuti lustraciji, nego danas kontroliraju, što osobno, što putem svojih bioloških i ideoloških sljedbenika i ekspozitura, sve važnije političke, gospodarske, kulturne i medijske strukture u Republici Hrvatskoj. Stvara se dojam da je udbaška ili komunistička prošlost komparativna prednost za napredovanje u današnjoj Republici Hrvatskoj.Umjesto lustracije bivših egzektura, batinaša, političkih i medijskih pokrovitelja jugoslavenskoga komunističkog sustava, već prije Tuđmanove smrti, a posebno nakon nje, svjedočimo obrnutom procesu: lustraciji i marginalizaciji državotvornih kadrova koji su stvarali hrvatsku državu.
S druge pak strane, relikti bivšeg sustava ne samo da nisu podvrgnuti lustraciji, nego danas kontroliraju, što osobno, što putem svojih bioloških i ideoloških sljedbenika i ekspozitura, sve važnije političke, gospodarske, kulturne i medijske strukture u Republici Hrvatskoj. Stvara se dojam da je udbaška ili komunistička prošlost komparativna prednost za napredovanje u današnjoj Republici Hrvatskoj.
Kakva se poruka time šalje budućim generacijama nije se pritom teško domisliti: šalje se poruka kako se isplati zločin, jednako kao i kolaboracija sa zločinačkim režimima.
Kada pak govorimo o zločinima, onda ne trebamo nasjesti na manipulaciju koja bi sve zločine nastojala podvesti pod uobičajenu sintagmu „komunistički zločini". Komunistički zločini po svojem su broju i bestijalnosti doista nadmašili one prijašnje, no nikada ne treba smetnuti s uma kako su ti zločini počinjeni u ime još jedne zločinačke ideje, ideje jugoslavenstva.
A krvave tragove jugoslavenske ideje možemo pronaći ne samo kod jugoslavenskih komunista, nego i nekoliko desetljeća ranije, još za vrijeme Prvoga svjetskog rata, kada su se obale Crnoga more punile leševima hrvatskih vojnika, koji nisu željeli pristupiti tzv. jugoslavenskoj legiji, u kojoj ih se je tjeralo da se odreknu hrvatskog imena.
Otrovni plodovi jugoslavenstva
I do 1945. godine, kada su komunisti preuzeli vlast, jugoslavenska ideja obilato je rodila otrovnim plodovima: krvavi 5. prosinac 1918. na Trgu bana Jelačića, batinjanja hrvatskih IgnoriranjeIgnoriranje volje naroda, kao i proizvoljno i vrlo osebujno tumačenje demokracije, zapravo su konstanta vladajućih političara u Hrvatskoj, a za što je zoran primjer i nedavno održani referendum o braku i prljava predreferendumska kampanja u kojoj su vladajući političari, ni ne trudeći se glumiti kakvu objektivnost, unisono istupali protiv, uz svesrdno sekundiranje tzv. mainstream medija, koji su, mišljenja sam, uz neučinkovito pravosuđe jedan od glavnih razloga gospodarskog, kulturnog, političkog i duhovnog nazadovanja Hrvatske.seljaka, ubojstva i mučenja hrvatskih narodnih prvaka i intelektualaca, Senjske žrve, Sibinjske žrtve itd., sve su to, među ostalim plodovi i ideje jugoslavenstva. A plodovi te ideje također su i Vukovar i Škabrnja, čijim su ulicama marširali pripadnici Jugoslavenske narodne armije.
Međutim, unatoč svim zločinima proizišlima iz ideje jugoslavenstva, unatoč činjenici da je Hrvatska povijest u Jugoslaviji povijest nazadovanja, nasilja i neslobode, kao i unatoč tome što Jugoslavija kao državno-politička činjenica više ne postoji, a ideja jugoslavenstva nije nikada uživala manju potporu među stanovništvom, i danas određeni vrlo moćni politički, gospodarski i kulturni krugovi – putem dirigiranih medija - nastoje uljepšavati jugoslavensku prošlost, te propovijedaju bajke o „Regionu", „Zapadnom Balkanu", „Jugosferi" i sl.
Ignoriranje volje naroda
No, ignoriranje volje naroda, kao i proizvoljno i vrlo osebujno tumačenje demokracije, zapravo su konstanta vladajućih političara u Hrvatskoj, a za što je zoran primjer i nedavno održani referendum o braku i prljava predreferendumska kampanja u kojoj su vladajući političari, ni ne trudeći se glumiti kakvu objektivnost, unisono istupali protiv, uz svesrdno sekundiranje tzv. mainstream medija, koji su, mišljenja sam, uz neučinkovito pravosuđe jedan od glavnih razloga gospodarskog, kulturnog, političkog i duhovnog nazadovanja Hrvatske.
Takvo političko i medijsko jednoumlje neodoljivo podsjeća na neka vremena za koja smo mislili da su nepovratno otišla u ropotarnicu povijesti.
Davor Dijanović